NOVA GRADIŠKA – Primadona bosanske folk pjesme, kraljica sevdaha, uvijek negdje između klasičnog i novokomponiranog narodnog zvuka, Hanka Paldum posljednjih je 40 godina regionalna zvijezda koju poštuju i slušaju svi. Potvrdila je to i na Novogradiškom glazbenom ljetu i oduševila publiku jedinstvenim stilom, emocijom i sjajnim glasom. S Hankom smo u Novoj Gradiški razgovarali o tamburi i sevdalinki, Bosni i Slavoniji, estradi i vitalnosti.

Iako ste prvi puta na Novogradiškom glazbenom ljetu, ovo je, čini se, tek jedan u nizu sjajnih koncerata u gradu i potvrda sjajne energije koju imate s ovdašnjom publikom?
Posljednjih sam godina, zahvaljajući nekolicini nastupa, dobro upoznala Novu Gradišku i postala prijateljica s gradom i Novogradiščanima. Potvrdio je to i sjajan humanitarni koncert koji sam, na poziv Udruge Sunce, bez puno razmišljanja, održala u travnju uz Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Čini se kako su mi se nakon toga otvorila i vrata „nafake“, kako bi rekli mi u Bosni, pa me, od tada, zovu sa svih strana. Bit će kako stvarno ima nešto u dobrim djelima i kako Bog, sve ono dobro što učinite, vrati u izobilju, jer, evo me opet ovdje, u meni veoma dragom gradu. Kažem to iskreno, bez floskula i kurtoazije

Osim sjajnog prijema publike i nevjerojatne energije koju razmjenjujete tijekom koncerata, čini se i kako sa Slavonijom dijelite neku posebnu tajnu vezu. Priznajte da ste se zaljubilji u ovaj dio Hrvatske!
Nemam što posebno priznati jer je tako. Slavonija mi je oduvijek u srcu, doživljavam je i osjećam kao i svoju Bosnu, još od djetinjstva, od kada sam vezana za muziku s ovih prostora. Naime, moj otac je izrađivao tambure i uz njih pjevao bećarce. Bio je to i moj prvi doticaj sa slavonskim narodnim pjesmama koje sam, kasnije, kroz karijeru, dobro upoznala, pa ih i 100-njak snimila za arhiv Radio televizije Sarajevo, uz pratnju tamošnjeg velikog tamburaškog orkestra. Zbog toga, čini mi se kako sam sa Slavonijom povezana oduvijek, još od djetinjstva. Osim toga, čovjek se ne zaljubljuje u prostor nego u ljude, u odnos čovjeka prema čovjeku, a upravo je to ono što Slavoniju čini tako posebnom.

Vezu sa Slavonijom potvrđuje i sjajna suradnja s Tihomirom Ivanetićem, producentom iz Đakova?
S Tihom sam, već, odavno prerasla poslovne šeme i danas smo, prije svega prijatelji, a tek onda i suradnici. Zajedno sa suprugom, često mi je dragi gost u Sarajevu i sigurna sam da se tamo osjeća kao kod svoje kuće, baš kao i ja kod njega u Đakovu. Povezala nas je ljubav prema Slavoniji, tamburaškoj pjesmi i ljudima, a sve je počelo prije nekoliko godina sjajnim humanitarnim projektom „Žena-ženi“, koncertom potpore poznatoj slavonskoj pjevačici Mariji Pavković Snaši, održanim na inicijativu kolegica s estrade. Zahvaljujući Tihinom pozivu, imala sam čast i zadovoljstvo pomoći i zapjevati uz velike pjevačice tamburaške glazbe, poput Vere Svobode, Viktorije Kulišić Đenke, Blanke Došen, Garavuša.

Uz tamburu i tamburašku glazbu, prva i najveća vaša ljubav je sevdalinka, tradicionalna bosanska, ali i ne samo bosanska pjesma koja posljednjih godina, zahvaljujući brojnim mladim umjetnicima, čini se doživljava novu mladost. Što je to toliko čarobno u sevdalinki što prepoznaju i glazbenici i publika diljem svijeta?
Nakon što je dugo vremena neopravdano bila skrivana i gurnuta u zapećak, neprirodne forme, pogrešnih tekstova, uz namjerno izbjegavanje pojedinih originalnih riječi, sevdalinka je posljednjih godina oživjela, vjerojatno i stoga što je narod osjetio želju da se vrati iskonu i svom izvoru. Zasluga je to brojnih mladih umjetnika među kojima je i nekolicina onih koji joj pristupaju na iznimno zanimljiv i primjeren način, jer riječ je o vrsti pjesme koja ima svoje zakonitosti, orginalnost i uporište. Pjesma je to prvih naroda koji su stasali na prostoru Bosne, ali i ne samo Bosne, nego i Dalmacije, južne Srbije, područja oko grada Vranje, pa i Slavonije. Iako je, vrlo često i potpuno pogrešno, smatraju muslimanskom narodnom pjesmom, sevdalinke su stvarali i pisali brojni narodi koji žive i živjeli su na prostoru koji zovemo Balkan, poznati i nepoznati autori čijom su zaslugom i potrajale ali i postale dio kulturnog naslijeđa. Čarobne su to pjesme o ljubavi-muškarca prema ženi, žene prema muškarcu, majke prema djetetu, ljubavi prema rijeci, gradu, ptici ili cvijetu, pjesme o iskonskom traženju sebe, pune finih, tananih osjećanja o svemu onome što živimo i proživljavamo.

Je li ljubav prema pjesmi, sevdalinki i pozitivna energija kojom zračite, recept vaše vitalnosti?
Za moju je vitalnost zaslužna prije svega ljubav prema životu, način na koji ,od života, uzimam i dajem, pa i spremnost na žrtvu. Čvrsto vjerujem kako svatko od nas treba pozitivno razmišljati i brinuti prvenstveno o vlastitoj duši i biću, pa tek onda o drugima, jer to je formula dobrog života i svakom tko je poštuje biće lakše i ljepše koračati u budućnosti. Na kraju krajeva, sve što dajete, na ovaj se ili onaj način vraća, kao bumerang- dobro duplim dobrom, onim posebnim osjećajem ljubavi koja vas hrani i kroz život nosi kao lišće na povjetarcu, a loše još lošijim. Moja je duša dobra, imam pozitivnu energiju i svakom želim bolje nego sebi, pa mi se mnoge stvari vraćaju kao nagrada. Vitalnost, poštovanje publike ali i desetljeća trajanja na sceni sigurno su neke od tih nagrada.

TEKST: Simonida Tarbuk      FOTO: Dorian Pok