NOVA GRADIŠKA – Brodsko-posavska županija ove će godine biti domaćin Izbora za najuzorniju seosku ženu Hrvatske. Izborila je to na natjecanju u Benkovcu 2024. godine, Novogradiščanka Aleksandra Berić, okitivši se prestižnom titulom. Manifestaciju koja spaja tradiciju i suvremenost te želi u fokus javnosti staviti snagu i važnost žene u ruralnim područjima, organizira Udruga Uzorne hrvatske seoske žene. Razgovarali smo s predsjednicom udruge Katicom Jerleković.

Nakon što je prošle godine titulu Najuzornije seoske žene Hrvatske osvojila Novogradiščanka Aleksandra Berić, čast biti domaćinom ovogodišnjeg nacionalnog izbora pripala je Brodsko-posavskoj županiji. Jubilarno, 25. izdanje ove jedinstvene manifestacije organizira Udruga Uzorne hrvatske seoske žene, s čijom predsjednicom, Katicom Jerleković, razgovaramo o značaju izbora, statusu sela, važnosti čuvanja tradicije, snazi i vrijednosti žene ali i udruzi iza koje je vrijednih dva i pol desetljeća rada i djelovanja.

Iza Udruge Uzorne hrvatske seoske žene” staž je dug četvrt stoljeća. Koja je osnovna uloga udruge, koliko dugo ste joj vi na čelu, koliko vas ima i na koje je sve načine Izbor najuzornije seoske žene promijenio percepciju ruralnih područja i ulogu žene?
U pravu ste, iza nas je tek ili već 25 godina vrijednog djelovanja s ciljem skretanja pozornosti na važnost žena i njihov doprinos zajednici, ali i promociji ruralnog prostora koji čini veliki dio naše zemlje. Ja sam na čelu Udruge posljednjih 9 godina, volonterski, uz regularan posao od kojeg živim, ali i uz bavljenje poljoprivredom, zajedno sa, od prilike, 120 vrijednih žena, među kojima je najveći broj onih koje su, prethodnih godina prošle kroz natjecanje, jer upravo je Izbor za najuzorniju seosku ženu Hrvatske naša glavna manifestacija koja se, svake godine, događa uz Svjetski dan seoskih žena, 15.listopada. Iako su žene odgovorne za polovicu svjetske proizvodnje hrane, njihova uloga još uvijek nije dovoljno prepoznata, kako kod nas, tako i u ostatku svijeta, često su marginalizirane, s ograničenim pristupom obrazovanju, zdravstvenim uslugama, finnancijskim resursima, a, osim što su nositeljice gospodarstava, uglavnom nose i sva četiri kuta kuće, brinući se za obitelj i čuvajući tradiciju. Upravo takvu sliku nastoji promijeniti ovaj izbor koji će se ove godine, u jubilarnom, 25. izdanju, dogoditi 11.listopada u domaćinstvu Brodsko-posavske županije, u Novoj Gradiški, odakle je aktualna nositeljica titule “najuzornije”, Aleksandra Berić.

Iako je konkurencija uvijek velika i zahtjevna, koji su osnovni kriteriji za sudjelovanje, odnosno, što sve, među uzornim ženama, mora imati ona najuzornija?
Službeni kriteriji kažu kako titulu može ponijeti žena u dobi od 26 do 65 godina starosti, hrvatska državljanka koja živi na selu, uživa ugled u svojoj sredini, ima lijepo uređeno kućanstvo i poljoprivredno gospodarstvo, proizvodi poljoprivredne proizvode, rukotvorine ili stvara umjetnička djela. Buduća najuzornija žena, osim toga, mora biti prepoznata u sredini u kojoj živi kao borac za razvoj i napredak društvenog, kulturnog i gospodarskog života, obitelji i zajednice, komunikativna, inovativna, što nije ni malo lako, ali na sreću, diljem Hrvatske takvih žena itekako ima.

Kakva je konkurencija ove godine i odakle dolaze kandidatkinje?
Iako, onako intimno, u sebi, svake godine imam pokoju favoritkinju, ovaj put će situacija biti iznimno neizvjesna, jer svaka od kandidatkinja je hvale i titule vrijedna. Svih njih 20 iz 18 županija visoko su obrazovane, informatički pismene, vriijedne i aktivne u zajednici, supruge, majke, čuvarice tradicije, vlasnice i nositeljice obiteljsko-poljoprivrednih gospodarstava među kojima ima onih koje se bave vinarstvom i vinogradarstvom, stočarstvom, svinjarstvom, zbog čega ni njima, baš kao ni članovima žirija i etnologu, neće ni malo lako biti donijeti odluku.

Obzirom na zahtjevnost organizacije, veliki broj sudionica ali i traženih kriterija, sigurna sam da nije ni malo lako projekt dovesti do kraja. Kako izgleda čitav postupak i koliko je posla?
Vrlo često ni sama ne znam kako sve stižem, obzirom da posao ne prestaje, ali i da, sa završetkom jednog izbora, već počinjemo planirati onaj slijedeći. Na sreću, još uvijek uspijevam, uz pomoć drugih članica, ali i podršku svoje obitelji, prije svega stoga što vjerujem kako je riječ o iznimno važnom projektu ali i kako je neophodno vrijednim ženama, čuvaricama sela, itekako pružiti priliku za medijskim predstavljanjem i javno im dati priznanje za sve što rade. Kako sam i osobno, sada već davne 2011. bila natjecateljica, baš kao i moja sestra, čitavu priču poznajem iz svih uglova, što, priču, na određeni način olakšava. Nakon službenih prijava, moj je posao osobno posjetiti svaku od natjecateljica na njihovom imanju, upoznati se s članovima njihovih obitelji, obići gospodarstva, što je puno drugačije od njihovog nastupa na samom izboru. Uz priliku da upoznam Hrvatsku, međusobne razlike između županija, razvijenosti, odnosno nerazvijenosti ruralnih prostora, sjajan je to način i doživjeti seoske žene u njihovom prirodnom okruženju, običaje, tradiciju, rukotvorine, jer svaka od njih nas i dočeka i prezentira se na različit način, ali i vidjeti u kakvom su stanju domaćinstvo i smještaj životinja, jer ukoliko tamo stvari ne štimaju, sigurno ni kuća nije čista. Uvijek mi je i iznimno simpatično u takvim posjetima kod natjecateljica vidjeti i tremu, ali i iznimnu podršku svih članova obitelji. I danas pamtim jedan davni posjet natjecateljici iz Zagorja koja me je dočekala u društvu svih članica udruge čuvarica baštine koje su prale veš na potoku, pripremale mlince, ali i ovogodišnju predstavnicu Požeško-slavonske županije  koja si je, s obzirom na to da šiva, dala toliko truda i pripremila nam pravu modnu reviju.

Ovogodišnji izbor opasno se približio, vjerujem da su svi detalji organizacije pri kraju. Koliko je Brodsko-posavska županija kao domaćin angažirana na organizaciji i tko sve pomaže?
Moram pohvaliti suradnju s Brodsko-posavskom županijom koja se pokazala kao sjajan partner i pomoć, prije svega, tamošnji pročelnik za poljoprivredu, Željko Burazović koji nam je stalno “pri ruci”. Riječ je o divnoj županiji prepunoj kvalitetnih gospodarstava i izvrsnom primjeru ruralnih područja koja nas prati i financijski i logistički, iako je najveći teret ipak na Udruzi koja je glavni organizator. Na sreću, od prije par godina, u priču se, financijski uključilo i Ministarstvo poljoprivrede, što je čitav događaj, ipak, podiglo na jednu višu razinu.

Uz dugogodišnji “staž” na čelu udruge ali i činjenicu kako je iza vas već značajan broj održanih izbora, vidite li promjenu na bolje kada je riječ o položaju žena na selu i općenito u razvoju ruralnih područja ili još uvijek kaskamo za Europom?
Raduje me što je većina žena koje su prijašnjih godina bile natjecateljice i dalje vezana uz udrugu. Redovno se srećemo na druženjima, skupštini i neizmjerna su mi pomoć u organizaciji. Također, po selima diljem Hrvatske sve je više mladih, visoko obrazovanih, informatički pismenih žena koje se odlučuju baviti poljoprivredom i mijenjati ustaljene, tradicionalne obrasce. Na žalost, istovremeno i dalje imamo veliki broj onih koje se srame činjenice što žive na selu i nemaju dovoljnu podršku ni okoline ni vlastite obitelji da od toga stvore posao i prihod. Iz vlastite prespektive mogu reći kako me je sudjelovanje na natjecanju osnažilo i pružilo mi nove prilike zbog kojih danas, u takozvanim seoskim poslovima, ali i radu sa životinjama koje su mi i najbolji prijatelji i terapeuti, daleko više uživam, iako i puno više radim. Zbog toga, zbog nužnosti rušenja stereotipa, zbog osvješćivanja važnosti života na selu i uloge žene, preporučujem svima koje imaju priliku da se odvaže i okušaju na natjecanju, jer, biti najuzornija, znači biti i uzor svima nama ostalima.

TEKST: Simonida Tarbuk      FOTO: Facebook Uzorne Hrvatske Seoske Zene