POŽEGA – “Mnogo puta sam čuo od ljudi koji su gledali naš cabaret da imamo pravu mjeru humora. To mi je dokaz da smo na pravom putu jer bagru koju kritiziramo našom satirom kritiziramo inteligentno, iznad njihovog nivoa,” kaže redatelj i glumac Peđa Gvozdić. Njega i ostale Karlovačke pelivane zajedno s njihovim mega hitom “Karlstadt Kunst Cabaret” ugostilo je nedavno Gradsko kazalište Požega.

Peđa,  ponajviše Vas se sjećam kao izvrsnog ženika u predstavi “Razigrajmo Melitu” u vrijeme kada je Gradsko kazalište Požega intenzivno radilo s Umjetničkom akademijom u Osijeku pa ste i vi, tada budući mladi glumci ( ima vas još u Karlovačkim pelivanima) poprilično često boravili u Požegi…
Hvala vama na prilici za intervju. Uz Požegu me vežu jako lijepa sjećanja iz studentskih dana i drago mi je da ćemo napokon igrati kod vas sa mojim matičnim kazalištem u kojem sam počeo kao klinac. Nadam se da je ovo početak jedne lijepe suradnje između Požege i Karlovca. Što se tiče uloge ženika u predstavi „Razigrajmo Melitu“  sjećaam se svog vatrenog krštenja na premijeri kada su mi folkloraši podvalili pravu rakiju, a ja sam odjednom zapjevao kao slavuj, nadglasao cijelo kolo. Tako su mi rekli. Hahahaa

Povijest zabave i kazališta govori kako su pelivani ulični zabavljači koji neumorno i s puno entuzijazma zabavljaju puk putujući iz mjesta u mjesto. Tko su Karlovački pelivani?
Drago mi je čuti da ste spomenuli povijest zabave i kazališta vezano uz nas. Ovaj put ću bez lažne skromnosti reći što stvarno mislim o pelivanima. Mislim da polako, ali sigurno definitivno pišemo povijest zabave i kazališta u Hrvatskoj, a i šire. Još nismo povijest, ali bit će nam jako drago, ako će nas jednom učiti iz povijesti. 🙂
Mislim da trenutno u Hrvatskoj, ali i šire nema takvog mladog, kreativnog, vještog ansambla, skupine profesionalnih glumaca sa inteligentnim pogledom na svijet u kojem žive i koji imaju puno toga za reći. Oni glume, sviraju, plešu, pjevaju, imitiraju i još štošta. Mnogo puta sam čuo od ljudi koji su gledali naš cabaret da imamo pravu mjeru humora. To mi je dokaz da smo na pravom putu jer bagru koju kritiziramo našom satirom kritiziramo inteligentno, iznad njihovog nivoa. Jako mi je drago da to prepoznaje sva publika, i staro i mlado što također dokazuje da narod nije glup ni zao. Samo mu treba dati prave stvari. Daj mu svaki dan glupost i bit će glup, ali daj mu svaki dan nešto pametno i gdje nam je kraj. Naša je dužnost i obaveza poticati ljude na kritičko razmišljanje. Najviše me veseli činjenica što smo u kazalište dovukli ljude koji ili nikad ili od davnog djetinjstva nisu bili u kazalištu. I to je najveća stvar. I ti isti ljudi su kasnije počeli gledati i druge predstave. 🙂
Cabaret smo samo u Karlovcu odigrali oko 12 puta, a mnogo publike je gledalo po nekoliko puta. Jedna djevojka čak  devet puta. Često znamo ubacivati nove točke ovisno o prigodi, tako ga održavamo živim i svježim.

Kako je nastao Karlstadt Kunst Cabaret? Satira je jedna od najzahtjevnijih formi u svakoj vrsti umjetnosti. Koliko je stoga trebalo umjetničke ( ne političke) hrabrosti za Cabaret?
Naš cabaret je nastao kao spoj više etida koje smo kao pelivani izvodili za Dan grada Karlovca, a kasnije se naravno proširio. Sam proces rada je uvijek zabavan, najčešće im ponudim neku ideju ili temu i onda zajedničkim snagama tražimo načine kako to izvesti, pišemo tekst i skečeve.
Oduvijek sam bio ljubitelj dobre satire i mislim da našem narodu toga fali. S obzirom na stanje u politici zadnjih godina satira je nužno potrebna kako nama kao umjetnicima tako i samoj publici, što dokazuju naše brojne izvedbe i gostovanja. Naš smisao za satiru prepoznaju gdje god dođemo i to nam je potvrda da smo na pravom putu. Kao što sam spomenuo u prošlom predugačkom odgovoru pretpostavljam da smo uspjeli pogoditi mjeru humora. A ta mjera zapravo je uvijek i bila naša estetika kritike. Bilo mi je jako drago čuti takve komentare i od žirija Supertalenta kad su rekli: „Sve ste rekli, a nikoga niste imenovali i uvrijedili.“. Mislim da je to tajna dobre satire.

Jasno je da je publika oduševljena, jeste li možda dobili koju reakciju od političara (ili oni diplomatski samo plješću iz publike)?
Mislim da su političari toliko pametni da znaju da ako reagiraju nešto protivno tome oni ispadaju baš ti koje kritiziramo, a naravno po njihovoj savijesti nitko od njih se  ne prepoznaje takvim. Najveći apsurd je da su naš prvi video „Politički aerobik“ na facebooku dijelili i lijevi i desni i nezavisni. Hahahaha……… E, sad tko je tu lud? To mi recite! Mada iskreno govoreći ne bi me čudilo da nas jednog dana zabrane kako stvari stoje. Ha, Bože moj i to je reklama. Hahaha

Nastupili ste i na Super talentu i time pokazali izvrsnu intuiciju za marketing. Sviđa mi se ta ideja jer ste ujedno pokazali da kazalište, kada izađe iz kutije zvane “kazališna scena” može doprijeti do još širih masa. Gdje će sve nakon Požege Karlovački pelivani putovati s Cabaretom?
Da, definitivno je Supertalent za nas bio odličan marketinški potez. U početku sam bio pomalo skeptičan oko cijele te priče, ali dokazalo se da tko ne riskira ne profitira. Supertalent je taj dan gledalo 880.000 ljudi, skoro četvrtina Hrvatske. Naš video je na facebooku pregledan preko 200.000 puta i to vam sve govori u prilog kakav je to potez bio. Šah-mat za kazalište. Što se nas tiče mi smo svoje napravili. Najveći problem je što u našem narodu postoji neka slika kazališta kao nečeg dosadnog, sporog, a postoje čak ljudi koji nikada nisu bili u kazalištu, a govore da ne vole kazalište nemajući apsolutno nikakvog pojma što pričaju. Naša predstava je sve apsolutno suprotno. Brza je, energična i moderna, a to očigledno paše ritmu današnjeg življenja. Čovjek prima sve više informacija u kraćem roku. Pretpostavljam da je zato ljudi i vole gledati više puta jer uvijek vide nešto što su propustili. Nažalost danas si bez televizije nitko i ništa, a s obzirom čime nas sve truju na tv-u mislim da smo uspjeli okrenuti taj medij u svoju korist. Mi smo ipak malo „provincijsko“ kazalište koje je uspjelo napraviti najbolju moguću reklamu za nula kuna. I to reklamu s porukom. Nismo potrošili milijune na predizborne kampanje i plakate.  Već su nam rekli da kad bi osnovali Pelivansku stranku sigurno bi pobijedili na izborima. Hahahaha. Hvala Bogu bježimo od toga.Čeka nas još puno gostovanja u svibnju po Bosni- Mostar, Tuzla i Zenica pa Bjelovar onda u srpnju Osijek, Čakovec, Karlovac pa u kolovozu Nin, Skradin, Pag.

Zorin dom  i Vi možete se pohvaliti i drugim predstavama u kojima radite, možete li reći nešto o tome? 
Kao što sam rekao mi smo malo „provincijsko“ kazalište, ali radimo puno, kvalitetno i iskreno. To publika prepoznaje.  Mladi smo, entuzijastični, „neiskvareni“ u umjetničkom smislu, još uvijek ne upadamo u neshvaćene koncepte predstava nego smo konkretni i direktni. Ne patimo za uspjehom nego za kvalitetom i trajanjem.  Što se tiče drugih predstava do sada smo napravili desetak predstava, što dječjih lutkarskih što glumačkih za odrasle u zadnje tri godine. Mnoge su skupile nagrade i nastupile na brojnim festivalima diljem svijeta od Kine, Azerbajdžana pa do Škotske. Izdvojio bih svakako „Najboliji prijatelji“„Još si zelen!“, „Zlatne rukavice“,  „Kaos iza kulisa“. Za prve dvije nam je glazbu radio vaš požežanin i naš dragi prijatelj Tin Tonković, tako da nam je očito suradnja suđena.  Mislim da se polako, ali sigurno upisujemo na kazališnu kartu Hrvatske. Svakako moram spomenuti našeg ravnatelja, Srećka Šestana koji je odigrao veliku ulogu u našem napretku jer je jedan od rijetkih ravnatelja koji daje priliku mladim neafirmiranim glumcima da se ostvara, da napreduju. Mislim da je upravo ta kohezija i recept našeg uspjeha. Dugoročno gledano mislim da će se za Zorin dom i Karlovačke pelivane tek čuti.

TEKST: Sanja Pok   FOTO: Karlovački pelivani