HRVOJE JURKOVIĆ- JURA : Pravi rukometaš mora biti kompletan i fizički i u glavi

Datum objave: 20. 4. 2014. | Kategorija: Razgovori

jur n

POŽEGA- Hrvoje Jurković, nekadašnji vrhunski  rukometaš, a sada odličan i predan trener posvetio je gotovo cijeli svoj život rukometu. On danas trenira mlađe selekcije(pionire, kadete , mini rukomet) i žensku ekipu RK Požega. Rukomet je počeo trenirati davne 1980. godine sa devet godina.  Igrao je u mlađoj kadetskoj, kadetskoj i juniorskoj reprezentaciji Hrvatske i bio je na spisku za A selekciju Reprezentacije Jugoslavije 1987. Razgovarali smo s njim o rukometu tih vremena i danas, o njegovoj sportskoj karijeri i općenito o potencijalu požeškog rukometa.

Koje su razlike u rukometu po vama danas i prije 15 godina?

Razlike u rukometu u to vrijeme i danas su velike. Sport se ubrzao, rukomet je puno brži nego prije, malo su pravila promijenjena. Uspjesi naše reprezentacije popularizirali su rukomet, nikada više klubova u Hrvatskoj nije sudjelovalo u tim razno-raznim ligama, kadetskim, mlađim kadetskim, dječacima, mini rukometu, tako da je rukomet dobio na kvaliteti u Hrvatskoj sigurno. Je li rukomet postao više fizički sport nego tehnički, kao i većina sportova? Da. Vrhunski rukomet je danas čista fizika i sad je to stvarno moderni desetoboj i gladijatorski sport. Za pogledati uživo utakmicu na vrhunskom nivou, mislim da nema boljeg ugođaja jer to je kontakt sport 60 minuta u sprintu, dečki od dva metra i sto kilograma “ganjaju” se na velikom terenu, ali napredovao je i taktički i tehnički. Danas primjerice stvari koje su mogla dva krila u svijetu mogu svi igrači na toj poziciji u svakom klubu u Hrvatskoj nešto kao posebni udarci, šutovi, frkovi …

Koji su vaši najveći uspjesi kao igrača?

Najveće uspjehe doživio sam zapravo u RK Požegi  u 1.B ligi kad smo se borili za „premier“ ligu i sa RK „Spačvom“ iz Vinkovaca i sa RK „Županjom“, kada sam igrao u 1. B ligi i  tri četiri sezone bili smo na sredini tablice i prema gore. Manje više sam svoju karijeru proveo u Požegi. 1994. godine , 1995. i  1996. smo bili drugi ili treći što sada prva ekipa RK Požega pokušava postići.

Trebali ste nastupati za A selekciju Reprezentacije Jugoslavije?

Bio sam na spisku 1987. godine, ali te godine nije bilo nikakvih natjecanja, pa sam izašao iz tog godišta i onda je došla vojska, JNA. Prošao sam za RK Medveščak i tamo sam trebao igrati, ali nažalost počeo je rat i zbog toga je na neki način u to doba moja karijera stagnirala.

Koga bi izdvojili od suigrača iz „zlatnog doba požeškog rukometa“?

Bilo je tu mnogo kvalitetnih igrača. Braća Banović, Dario Anić, Davor Grgurić, Tin Međugorac, Saša Nemaškalo i još mnogi drugi. Neki od njih se bave suđenjem, a neki su treneri poput mene i Daria Anića.

Kakav je vaš osvrt na RK Požegu ove sezone u 2.HRL – sjever, gdje su vjerojatno osigurali drugo mjesto?

Ja sam vrlo zadovoljan. Dečki gotovo kroz cijelu sezonu nemaju niti jedan zajednički trening . Velika većina ekipe su domaći dečki koji su prošli kroz moje ruke, osim Balenovića, Didića i Nekića. Ja sam ponosan na njih i mislim da oni mogu još puno bolje na neki način kroz više zajedničkih treninga.

Ima li u toj selekciji talenata koji bi mogli doseći uspjehe Marka Kopljara?

Domagoj Potnar je otišao za RK Zagreb CO prošle sezone sa 16 godina. Dečko iz Pleternice koji je isto prošao ovu školu i igrao za prvu ekipu RK Požege prošle godine. sad je u Zagrebu igra za hrvatsku kadetsku  selekciju i sad je protiv Srbije zabio dva gola. Braća Antunović su u „Medvešćaku“ u Zagrebu, Raguž je igrao u Varteksu koji je također premijerligaš. Mislim da izbacujemo dobre rukometaše, dobar kadar i sada imamo već kritičnu masu da možemo u rangu više bez problema igrati i sa domaćim snagama.   Recite nam  nešto i o Sportskom društvu „Lopta“ i programu „revitalizacije rukometa u Požeštini „ čiji je cilj poticanje mladih na sportski život. Pokrenuli smo školu rukometa uz Požegu i u Jakšiću, Velikoj, Brestovcu i Pleternici i nadam se da ćemo sljedeće godine moći oformiti Županijsku ligu sa barem pet šest klubova da bi potakli razvoj rukometa u županiji. 1991. godine imali smo u županiji 13 registriranih klubova, a sada imamo tri. Ja sam optimist i mislim da ćemo temeljitim radom i sistematizacijom stvarati puno više kvalitetnih rukometaša i rukometašica.

jur 2

Što po vama čini pravog rukometaša?

Mora biti kompletan.  Jak u glavi i u tijelu, imati srce, sve mora biti prisutno u jednom igraču kako bi se preživio današnji rukomet koji je jako brz.

Kakvo je po vama stanje u HRS-u?

Moj sukus djelovanja je Požega i okolina, iako sam se uključio u rad u Hrvatskoj udruzi trenera u disciplinskoj komisiji sa gospodinom Dvoršakom iz Zagreba. Biti će tu nekih promjena vezano uz licence i trenere, vjerujem da ću pokupiti iskustva od starijih trenera i prenijeti ih ovdje u Požegu, a što se tiče odnosa Gobac-Goluža-reprezentativci, tu stvarno ne znam što se događa i sve što bih rekao bi bilo čisto lupetanje.

Jesu li odlični uspjesi Hrvatske reprezentacije u zadnjih deset godina potakli mlade na rukomet?

Svakako jesu. To se vidi. Ima novih klubova, škola, jako je popularan sport i iza nogometa je prvi sport po broju djece uključene u njega. Hrvatski rukomet može još puno bolje i kad se uredi neka politika sporta u Hrvatskoj općenito jer je previše sukoba, a premalo rada za boljitak sporta. Periferija i baza štima i trebali bi se ugledati na Dansku ili Mađarsku. Kad jedna Danska kaže da je rukomet nacionalni sport i u to se ulaže i u Mađarskoj je rukomet broj jedan sport. Neke stvari se moraju kod nas urediti, a ne kao kod nas u Požegi da imamo osamdeset udruga i svi participiraju u lokalnim sredstvima, a realno u rukometu imamo 200 djece i odraslih u pogonu u muškom klubu i da se isto tretira kao i neki manje popularan sport, to je po meni suludo.

Jeste li zadovoljni sa zastupljenosti rukometa u Požeškom sportskom savezu?

Ovo je sad super i napokon su stvari sjele na svoje mjesto. Ja osobno kao trener i igrač s preko 30 godina iskustva mogu reći da nikada nije bilo ovako dobro i ovo su sada uvjeti za napraviti vrhunske rezultate i vjerujem ako Grad sve izdrži i ako bude mogao pratiti taj tempo, plaćati zahtjeve i troškove, mislim da bi se  za godinu, dvije, tri uz stručan rad mogli boriti sa najboljim klubovima u državi. Ja sam, što se tiče požeškog rukometa, optimist.

Koji je po vama najbolji rukometaš svih vremena?

Ivano Balić u zadnjih trideset godina. Što se tiče još naših igrača tu je Iztok Puc, Patrik Ćavar, Irfan Smailagić, a od stranih rukometaša definitivno Talant Dušebajev. Ja sam igrao srednjaka i uvijek sam cijenio kreativce i fantaziste . što bi poručili mladim ljudima koji se žele baviti rukometom? Neka dođu što ranije i neka se počnu baviti tim sportom  i vjerujem da uz ako smo mogli izbaciti Kopljara i ove nove klince da možemo proizvesti još vrhunskih igrača.  Mislim da Požega ima sve preduvjete i povijesno i morfološki. Spoj Like, BIH, i Slavonije vjerujem da može iznjedrit prave rukometaše, s tim da je činjenični podatak kako je vanjska linija Hrvatske reprezentacije Bičanić, Duvnjak, Kopljar iz Slavonije, tako da vjerujem kako  rukomet u Slavoniji ima puno potencijala.

TEKST: Tomislav Milanović    FOTO: Tomislav Milanović

Slavonski ©   2013 - 2024 sva prava pridržana
hosting: Plus hosting web: exdizajn