POŽEGA  – Nakon tri godine upoznavanja, znoja, suza i smijeha, (baš kao u dobroj kazališnoj drami s elementima komedije) uporna i kreativna ravnateljica Gradskog kazališta Požega Valentina Neferović zahtjevima ćudljive Božice Thalie danas prilazi s entuzijazmom, ali i organiziranom preciznošću – birajući prave projekte, ali i prave ljude za njihovu provedbu.

Ove godine bilježimo tri godine Vašeg rada u Gradskom kazalištu Požega na mjestu ravnateljice. Kako vam je to izgledalo, od onog prvog ulaska “na scenu” recimo tako,  do danas kada su se određene stvari već profilirale?
Kako ste rekli tri godine su prošle i doista sam osobno tek sada zadovoljna. Rezultati su vidljivi i vjerujem kako s punim pravom mogu izreći to svoje zadovoljstvo. Prve nagrade počele su pristizati, gledalište je na predstavama puno, prvi zacrtani ciljevi su ostvareni i postavljeni su dobri temelji za napredak, za onaj najvažniji korak, a to je potpuna profesionalizacija kazališta, i u produkcijskom smislu i u kadrovskom. Zadovoljna sam i mislim da smo na dobrom putu ostvariti sve ono što želimo.

Upoznati ste sada vrlo dobro s načinom rada u kazalištu, ali i o značenju kazališta. Koliko je po Vašem osobnom mišljenju kazalište značajno za grad poput Požege, koja doista ima bogatu kulturnu povijest i tradiciju. To ponekad zna biti velika odgovornost ako ne i teret pri stvaranju novih planova, jer kulturna prošlost nam je visoko podigla ljestvicu, zar ne?
Da, doista. Imati kazalište u gradu već to je jedna odgovornost, teret, ali i blagodat. Odgovornost je prema svim ljubiteljima kazališta, onom građanskom sloju publike koji ima vrlo razvijenu  dugogodišnju naviku konzumacije kazališne umjetnosti. To je i svojevrstan dragocjeni teret, jer ako imaš kazalište koje seže 300 godina u povijest, onda je to zlatno breme koje te pritišće i tjera da očuvaš značaj te povijesti ponaprije kroz nove projekte i nova postignuća u budućnosti. Kazališna povijest bogata je mnogim nagradama i priznanjima, brojnim snažnim kazališnim imenima koja su potekla iz požeškog kazališta te vrhunskim produkcijama, iskustvima rada i ako mi ne proučavamo to naslijeđe, ako zaboravimo na sve to i ne učimo iz tog bogatog gradiva, može nam se dogoditi da ovo danas bude manje vrijedno. A upravo na krilima prijašnjih postignuća možemo ostvariti nova, jednako vrijedna ili čak i bolja.

Za kazalište je vrlo važna zahtjevna, kritična i senzibilizirana publika. Upravo Vi dali ste doprinos na tom planu, pokrenuvši  u tri godine dva vrijedna projekta – KaZLaDo koji otvara vrata djeci i mladima od kojih će mnogi biti publika a neki nadjamo se i glumci, te KaFe, kazališni festival koji nas svrstava uz bok velikih kazališnih gradova s velikim kazališnim manifestacijama. Koliko ste zadovolji načinom kako su KaZLaDO i KaFe zaživjeli?
Kazalište se mora i treba otvoriti mladima i osloniti na mlade jer, kao što sam spomenula govoreći o strateškim ciljevima, potrebna nam je stalna i brojna publika, posjetitelji te održivost produkcije. Sve to nema smisla, ako ne postoji kritična masa publike koju to zanima. Nama je također i jedan od strateških ciljeva osnažiti i ponovo pokrenuti dramski studio. To smo i učinili, uz Malu školu kazališta koja je neprekinuto radila punih 20 godina, pokrenuli smo ponovo Srednjoškolsku kazališnu družinu ali i Kazališnu amatersku družinu za starije amatere. Odgajajući one najmlađe osnovnoškolce, ali i tinejdžere zapravo stvaramo potencijalnu publiku od kojih će pojedini, nadamo se, otići uspješno i jednu stepenicu više, a to je ta profesionalnost. U Kazališnoj amaterskoj družini ljudi su, zaljubljenici u kazalište, koji su ostali okupljeni oko našeg kazališta. I oni su potencijalna publika, ali i stvaratelji novih kazališnih amaterskih produkcija. Gledajući na sve to, nedostajalo je tek malo  kako bi se sve povezalo, a to su upravo dva nova projekta- KaZlaDo i KaFe. KaZlaDo u svom nazivu skriva puni naslov “Kazališta Zlatne doline” jer nam je ideja tom manifestacijom okupiti sve dramske skupine osnovnih i srednjih škola naše županije. To su oni najmlađi, ali i oni nešto odrasliji koji se bave dramskim izričajem i zaljubljenici su u kazalište – i njima smo otvorili svoja vrata  i dopustili ulazak u svijet kazališta ne bi li netko od njih jednog dana prešao ili došao u SKAD, ili čak na akademije. Pri tom smo im, uz prikaz onog što rade u školama, pružili mogućnost susreta s kazališnim profesionalcima i stručnjacima kroz kazališne radionice. To je onaj input koji im dajemo u ovaj svijet kazalište.
Tu je i KaFe, kruna kazališne sezone, kazališni festival koji u sedam dana ponudi sedam predstava za odrasle uz programe za djecu. Sve je to po pristupačnim cijenama, a s ciljem privlačenja i zadržavanja publike te održivosti kazališnog života u gradu, jer kako smo rekli, kazalište koje ima tako dugu tradiciju mora težiti uvijek samo boljem.

Gradsko kazalište Požega može se pohvaliti i velikim brojem vlastitih uspješnih predstava – od  kultnog Vjenčanog lista, nagrađivane uspješnice za djecu “U potrazi za dijamantnom suzom” sve do fantastične “Helverove noći” i drugih. Nova sezona je  pred vratima, a otvorena je, po svemu se čini, još jednom uspješnicom – Palac Sim, Palac Tam. Kako će nam izgledati sezona koja je počela s “podignutim palčevima”?
22 kazališna sezona započela je predstavom koju smo radili s Kazalištem Virovitica prema tekstu autorice Silvije Šesto “Palac Sim, palac Tam”. To je izvrstan naslov, izvrsne spisateljice za djecu i time smo se, uvjerena sam, približili našim školama. Mislim da je “Palac Sim, palac Tam” zaista “palac gore” u vidu dječjih produkcija. Njome smo započeli novu sezonu i ostat ćemo pri tom da svaka sezona započne vlastitom produkcijom, bilo dječjom, bilo onom za odrasle. Premijera predstave za odrasle bit će u veljači 2017. godine, a to je jedna kazališna poslastica u nastajanju. Bit će to pravo iznenađenje u kazališnom svijetu i zaista vjerujem u uspjeh predstave jer smo i s temom, i s naslovom na pravom putu, a vjerujem u ljude koji će raditi. To je jedna mlada, kreativna i vrlo stručna ekipa stoga se doista veselim i radu i samoj premijeri. Osim premijere za odrasle, ostajemo pri onim tradicionalnim zbivanjima i  dinamici – prva nam je na redu Noć kazališta koja se ove godine održava 19. studenoga kada nas opet očekuje bogat i raznovrstan program, a tu je i prosinac koji nam donosi novu dječju predstavu, a novost je kako će ju režirati naša mlada Požežanka publici, već poznata kao vrsna glumica, Marijana Matoković s kojom u zadnje vrijeme na obostrano zadovoljstvo ostvarujemo vrlo plodonosnu suradnju. Veljača je u znaku premijere nove predstave, a ožujak nam donosi Svjetski dan kazališta s još jednom premijerom pri čemu smo posegnuli u požešku književnu riznicu i opus Josipa Eugena Tomića. Travanj je već treću godinu zaredom u znaku KaZlaDa, a lipanj donosi zatvaranje sezone i Teatralije – Teatar i sve ostalo, uz novi broj kazališnih novina. Moram pri tom reći kako su nam i te Kazališne novine vrlo drage i značajne jer unatoč suvremenim trendovima – “ono što nije zapisano kao da se nije dogodilo”, stoga volimo taj pisani trag naših postignuća. Spomenula bih kako je listopad u znaku gostovanja – na tri smo festivala – 15. listopada sa “Suzom” na Festivalu Jaje. 17. listopada s “Tunom Bunjavilo” na Festivalu Prolog u Sisku i 19. listopada opet putujemo sa “Suzom” na Assitej u Čakovec. Eto, ovo je tek sažetak svega što smo pripremili, ali radujem se jer puno je posla pred nama koji će u konačnici, uvjerena sam, obradovati i naše gledatelje.

TEKST: Sanja Pok      FOTO: Sanja Pok