POŽEGA – Film “Čovjek i drvo” redatelja Dalibora Platenika dobio je Remi brončanu nagradu na Međunarodnom filmskom festivalu u Houstonu. Riječ je o dokumentarnom filmu koji prati život Vladimira Dimića, čovjeka koji se posvetio gerilskom pošumljavanju grada Zagreba. Dobiti nagradu na prestižnom festivalu koji je otkrio Lucasa, Lyncha, Kleisera, Ang Leeja i mnoge druge poznate redatelje doista je velika stvar. Uz čestitke ( s velikom dozom ponosa, jer ipak je to naš Požežanin) Daliboru smo uputili i nekoliko pitanja.

Međunarodni filmski festival WorldFest, najstariji je neovisni filmski festival na svijetu.Održava se svake godine u Houstonu krajem travnja, a godišnje se za festivalski program prijavi više od 4500 filmova, od čega trećinu čine dokumentarci. Među ovogodišnjim laureatima je i Požežanin Dalibor Platenik s filmom “Čovjek i drvo”. Film u 43 minute donosi priču o čovjeku koji živi u centru Zagreba, a prije više od 30 godina rodila mu se ideja da počne samostalno saditi drveće. Za njegove “zelene akcije” pročulo se tek prije par godina, a sada je priča krenula i u svijet zahvaljujući stručnom oku, kameri i senzibilitetu Dalibora Platenika, filmskog autora koji više od dvadeset godina obavlja razne poslove u videoprodukciji, od RTL televizije pa do HRT-a, te niza drugih, domaćih i stranih produkcijskih kuća. Kao snimatelj radio je na raznim dokumentarnim filmovima ponajviše uz redatelja Marija Kovača, kao i na nagrađivanom glazbenom dokumentarcu Astralis institucija (2010.). Godine 2011.realizirao je svoj prvi dokumentarni kratkiš Rakija. Film “Čovjek i drvo” premijerno je prikazan na Subversive Film Festivalu 2019. u Zagrebu, a potvrdu kvalitete i autentičnosti dobio je i u svjetskim razmjerima.

Kako je došlo do stvaranja tog filma, gdje si upoznao Vladimir Dimića i njegovu začudnu priču?
Puno prije nego sam saznao sa životnu priču svog glavnog protagonista – Vladimir Dimića- Jode, znao sam ga preko njegovog sina koji svira gitaru i fantastičnom rockabilly bandu “B & the Bops” i znali smo se sretati na koncertima u Zagrebu, Vladimir i ja. Sasvim slučajno prije 3 godine bile su velike vrućine preko ljeta i ja sam na fejsbuk profilu V. Dimića- Jode nailazio na statuse tipa ” Danas sam se digao u 4 ujutro i zalio sam 10 stabala s 20 litara vode” i tako iz dana u dan ponavljali su se statusi s više ili manje zalivenih stabala. Povremeno se tu našla i neka fotka svježe posađenog stabla ili neka omiljena vrsta drveta koja je u cvatu – rastu … Zaintrigiralo me sve to i tu sam imao potrebu ispitati u čemu je štos – zašto bi netko se dizao rano ujutro i zalijevao stabla i sl. Ubrzo smo se našli na jednoj neformalnoj kavi gdje se cijela životna priča počela odvijati koja traje preko 30tak godina.

Tko je, uz tebe, sudjelovao u stvaranju filma?
Možda je neobično no u kompletnom snimanju, režiji scenariju i videu nije nitko – odradio sam to sam. Što se tiče same postprodukcije zvuka, slike, snimanja glazbe za film, naracije i grafika naravno bilo je tu ljudi i to su uglavnom prijatelji i entuzijasti koji su se priključili kad su čuli što sam snimio i o čemu je riječ. Prije svega tu je moj blizak prijatelj i ujedno Požežanin takođe, Sven Pavlović koji je s Igorom Milovčićem zaslužan za glazbenu atmosferu i glavnu temu filma. Produkciju zvuka filma također je napravio moj dobar prijatelj Ivan Komlinović koji ima preko 20 godina iskustva u tome radeći u firmi Croatia film. Uvodnu grafiku napravio je također prijatelj s kojim me dijele godine suradnje od mog samog početka življenja u Zagrebu, a to je poznati grafiter i umjetnik Slaven Kosanović Lunar. Odjavnu špicu je napravio Dimitar Dimitrovski Diba, s kojim također surađujem u najrazličitijim projektima od samog mog dolaska u Zagreb. Na samom kraju filma imamo naraciju Borisa Vagnera koji je isto davno otišao iz Požege no možemo ga čuti na brojnim televizijskim i filmskim projektima.

Uz poruku koja je jasna i direktna, što bi volio da ljudi dodatno prepoznaju u toj priči?
Film je primarno napravljen da ostavi jednu pozitivnu vibraciju sadašnjim i budućim generacijama koje trebaju osvijestiti koliko nam je bitna majka Zemlja i koliko je bitno što nas okružuje, a prije svega to je priroda. Naravno, sadnja drveća u gradu čini da svaka sredina dobije što zeleniji i čistiji grad, suprotno onome što mnogi veći i manji gradovi rade – a to je betonizacija i sve veće uništavanje zelenila u gradu. Istina, ne postoji zakon kojim se ovo sprječava, no isto tako ni potiče sadnja stabala u urbanim sredinama. Na svakom je pojedincu odluka što će učiniti za sebe a i za druge, nakon što odgleda film.

Huston nema problem, bar kad su dokumentarci u pitanju – kakva je situacija u Lijepoj našoj, ima li taj žanr svoju publiku, svoje mjesto i budućnost?
Hrvatska naravno svoje dokumentarne festivale i festivale filmova kojih je sasvim dovoljno s obzirom na broj stanovnika i vjerujem da ima dosta autora koji čine ovu dokumentarnu filmsku scenu kvalitetnom. Opet, na svakom je pojedincu koliko će se izboriti ili uložiti sebe u promociju svog filma unutar Hrvatske i izvan nje. Naravno, dokumentarni film nikada nema toliko veliku financijsku a ni pop vrijednost, no opet -mnogi dokumentarni filmovi po meni imaju puno veći rok trajanja i bez vremenski su u nekim domenama, stoga sam i ja namjerno išao na tu formu.

Što ova nagrada s renomiranog festivala tebi znači? Pretpostavljam da je poticaj, ali i da postavlja pred tebe neke nove izazove?
Meni osobno ova nagrada puno znači, jer dolazi od jednog festivala koji se puno godina održava u Americi tj. u Hustonu i kao što su sami organizatori naglasili, da daju akcenat na nezavisne i male autore, jer je i Steven Spielberg svoje prve lovorike i nagrade dobio na ovom festivalu. Što se samog moga rada tiče, u pripremama sam bio prije ovoga s virusima i svim ostalim i trebao sam početi snimati novi dokumentarac, no za sada se odgađa do jeseni ili iduće godine. Naravno da je nagrada poticaj ali i na neki način obveza da se napravi nešto novo, bolje i svježije …u tom smislu okupljam tim ljudi koji će sa mnom odraditi dosta kompleksniji dokumentarac, no o tome kada bude vrijeme.
Ono što bi htio naglasiti, kada Vam bude prilika pogledajte film, nadam se da će probuditi bar jedan dio vas da budete bolji ljudi, da razmislite o svom gradu, okolini i koliko nam je bitna a opet tako krhka ta “suradnja” čovjeka i prirode i naravno …posadite bar jedno drvo i neka raste uz vas.

TEKST: S. Pok        FOTO: D. Platenik