NOVA GRADIŠKA – Iako je prema definciji riječ o mjestu na kojem se čuvaju knjige, knjižnice su puno više od toga. Složit će se s tim svaki istinski zaljubljenik u knjige i čitanje, jer riječ je i o čarobnim prostorima mašte, putovanja i druženja, središtima kreacije i informacije i zajedničkim dnevnim boravcima svake sredine. Uloga je to i Gradske knjižnice Nova Gradiška koja u očekivanju novog, itekako potrebnog, suvremenog multimedijalnog prostora, uz brojne planove i ideje, s novom v.d.ravnateljicom na čelu, s nestrpljenjem dočekuje još jednu uspješnu godinu.

Još od antičkog doba kada su ih smatrali posvećenim mjestima na kojima borave Muze a posjećuju ga rijetki i radoznali ljubitelji znanja, knjižnice su puno više od prostora na kojima se čuvaju knjige. I mada su svoju ulogu i funkciju mijenjale kroz vrijeme, knjižnice su bile i ostale čarobni prostori mašte, središta kreacije i informacije, mjesta susreta i razgovora, igre, učenja i druženja, te prije svega, zajednički dnevni boravci svake sredine. Način je to na koji svoju ulogu vidi i Gradska knjižnica Nova Gradiška, iznimno vrijedna ustanova u kojoj su prva knjiška iskustva pronašle brojne generacije, zajednička “kuća kulture” koja, u očekivanju realizacije planova za novi, itekako potreban, suvremeni multimedijalni prostor, uz brojne planove i ideje, spremno dočekuje još jednu uspješnu godinu. O Gradskoj knjižnici Nova Gradiška jučer danas i sutra razgovaramo s Ernestinom Stragom Šašić, novom v.d.ravnateljicom

Uz ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige i više nego simbolično, sugrađanima ste se predstavili kao nova v.d.ravnateljica na čelu Gradske knjižnice Nova Gradiška, ustanove u kulturi bez koje je već desetljećima nezamisliv svakodnevni život grada?
Tako je, i baš mi je ta simbolika posebno draga, jer, zahvaljujući sadržajima Mjeseca hrvatske knjige, knjižnice i knjižnični timovi, uz svakodnevnu djelatnost posudbe, imaju priliku izići iz svojih okvira i u druženju sa sugrađanima, čitateljima i svom zainteresiranom javnosti, kroz niz kulturno-zabavno-edukativnih sadržaja, pokazati svoju ulogu i značaj za sredinu. Vjerujem kako je to posebno izraženo u manjim sredinama kakva je i naša, posebno stoga što sam sigurna kako smo svim onim što radimo odavno prerasli lokalne okvire o čemu svjedoče i brojne nagrade za naše tradicionalne manifestacije, kao i niz aktivnosti kojima svakodnevno nastojimo redefinirati osnovne funkcije knjižnice kao mjesta na kojem se čuvaju knjige. Potvrdili smo to i ove godine upravo tijekom Mjeseca hrvatske knjige, organizacijom nekolicine iznimno kvalitetnih promocija, susretima s autorima slikovnica, za naše najmlađe čitatelje, blogerima, stručnjacima i savjetnicima za financije, te druženjima koja su okupila kako naše stalne članove tako i one koji tek otkrivaju knjižnicu.

Iako je, nakon tek nekoliko mjeseci na poziciji v.d.ravnateljice, prilično nezahvalno govoriti o onom što vas je dočekalo, a što planirate mijenjati, kraj godine je idealna prilika za rekapitulaciju učinjenoga kao i nove planove?
Iako u svakoj ustanovi ima onog manje i više dobroga, svi mi koji smo redovni posjetitelji Gradske knjižnice Nova Gradiška, njen prostor doživljavamo subjektivno i intimno, poput dnevnog boravka izvan vlastitog doma, što mi olakšava novu ulogu, baš kao i činjenica da je riječ o dobro uhodanoj instituciji koja se, na radost brojnih čitatelja i korisnika naših sadržaja, odavno pozicionirala u svojoj sredini. Zbog toga, kao i svega do sada realiziranog, s dobrim stvarima i projektima ne namjeravam stati, ali imam i jako puno ideja za poboljšanja, jer, vjerujem kako su knjižnice živa tkiva koja trebaju “rasti i razvijati se” zajedno sa sredinom ali i vremenom u kojem djeluju. Na prvom mjestu u planu mi je raditi na osuvremenjivanju, prostora pa i djelatnosti, kako bi po svemu mogli parirati knjižnicama u urbanijim sredinama. U tom se smislu posebno radujem dugočekanom projektu preseljenja u novi, moderni prostor. Riječ je o projektu uređenja bivše Robne kuće u centru grada koji, bude li sve išlo po planu, kroz nekih godinu dana, vidim i kao suvremeni multimedijalni prostor za mlade, ali i mjesto na koje će, rado, navraćati i mali i veliki, i vrtićarci i osnovnoškolci i studenti i radnici i srednjoškolci i umirovljenici, jer, knjižnica bi trebala biti mjesto susreta i razgovora, igre, učenja i druženja, središta kreacije i informacije. Uz poboljšanje prostornih uvjeta i informatičkih resursa, radujem se i drugačijem pristupu korisnicima koji bi im trebao olakšati posudbu ali i osjećaj dolaska i boravka, kao i projektima korz koje bi mogli ostvarivati određene afirmacije, poput radionica rada na računalima za naše najstarije sugrađane ali i klince koji nemaju vlastita računala a koji bi se, upravo u knjižnici, trebali osjećati kao kod kuće, što je naš zadatak, jer, uz pristup informacijama, mi bi, prije svega, trebali biti u službi svojih korisnika. Zbog toga neophodnima smatram i kontinuirane edukacije knjižničnog tima, jer riječ je o obliku posla koji traži svakodnevno usavršavanje i rad na samom sebi, što nam olakšava sjajan odnos s matičnom službom u Slavonskom Brodu.

Već spomenuti Mjesec hrvatske knjige koji su pratile i brojne kreatvno-edukativne radionice potvrdio je dobru suradnju knjižnice s gradskim odgojno obrazovnim ustanovama. Hoće li se takve suradnje nastaviti?
Ne samo da će se nastaviti nego ozbiljno planiramo i proširiti krug suradnika. Na sreću, jedna smo od onih knjižnica koja u, ni malo laka, mahom komercijalna vremena, nema problema s pronalaskom volontera, što smatram našom velikom prednošću. Uz dječji vrtić, osnovne i srednje škole, Pučko otvoreno učilište M.A. Relković u čijem prostoru djelujemo, tu je i sjajna suradnja s Gradskim muzejom, brojnim udrugama civilnog društva, Maticom hrvatskom, kreativnim pojedincima, akademskim slikarima, umjetnicima amaterima, ali i knjižnicama koje djeluju na širem novogradiškom području.

Uz temeljnu djelatnost posudbe, Gradska knjižnica Nova Gradiška u svoj životopis može upisati i nekolicinu hvale vrijednih tradicionalnih manifestacija koje su, stažom ali i značajem, odavno prerasle lokalne okvire. Vjerujem kako su i to aduti koje vrijedi sačuvati ali ih i učiniti još prepoznatljivijima?
Uz naše članove, kao najveću knjižničnu vrijednost, upravo su manifestacije ono na što smo najponosniji. Tu je, na prvom mjestu Ljeto u knjižnici, sada već punoljetna zabavno-edukativna priča kroz koju su, tijekom 19 godina održavanja, prošle generacije i generacije osnovnoškolaca, manifestacija na koju, s puno radosti i veselja, rado navraćaju i klinci iz drugih gradova koji ljetne praznike provode u Novoj Gradiški, a čiji je cilj djeci i mladima kvalitetnim sadržajima ispuniti slobodno vrijeme. Tijekom Ljeta u knjižnici, proteklih smo godina, pjevali, slikali, pisali, svirali, stvarali, učili, te se prije svega družili, afirmirajući knjigu, čitanje i boravak u prostoru knjižnice. Da je riječ o, itekako, vrijednoj i kvalitetnoj manifestaciji koju treba nastaviti, potvrđuje i nagrada za “Naj akciju”. Uz Ljeto u knjižnici, posebno smo ponosni i na Let s Gavranom, izniman događaj međunarodnog karaktera, književno-kazališni festival  koji realiziramo zajedno s Pučkim otvorenim učilištem M.A.Relković u čast našem najpoznatijem sugrađaninu, piscu i dramatičaru Miri Gavranu. Riječ je o stručnom, znanstvfenom ali i popularnom događaju na koji rado navraćaju sveučilišni profesori, teatrolozi, prevoditelji, dramatičari, manifestaciji koja ne zaboravlja ni one najmlađe, koji se, kroz rad i članstvo u knjižničnom Fan klubu osnovanom autoru u čast, imaju priliku s njim i družiti. Nakon prošlogodišnjeg, šestog po redu, zbog epidemioloških okolnosti organiziranog on line, veselimo se s Mirom i poklonicima njegovog djela, poletjeti i sedmi put, ovaj petak, 17.prosinca. Posebno smo ponosni i na, u hrvatskim okvirima jedinstvenu manifestaciju Cijeli grad čita, aktivnost koju je osmislila i inicirala ravnateljica Gimnazije Nova Gradiška, profesorica Ljiljana Ptačnik, a koju, na Međunarodni dan čitanja na glas, organiziramo na brojnim punktovima diljem grada. Riječ je o sjajnom priči u kojoj, s puno entuzijazma, sudjeluju i mali i veliki i stari i mladi i koja je, po svemu, uistinu posebna.

Djelujući kroz dva odjela, onaj za djecu i odrasle, Gradska knjižnica, istinski živi s Novogradiščanima i obrnuto. Potvrđuje li to statistika, odnosno što kažu brojke-koliko je članova, a koliko knjiga?
Već sam rekla kako su upravo članovi, vjerni čitatelji, razlog našeg postojanja. Njih je u ovom trenutku oko 1200 što je, za mali grad, vjerujem, značajna brojka. Među njima su i onaj najmlađi i najstariji- 11.mjesečni čitatelj i naš dugogodišnji član star 91.godinu koji dokazuje kako za kvalitetno druženje s knjigom nema dobnih granica. Zbog njih svake godine organiziramo i svima omiljenu manifestaciju Naj čitatelj tijekom koje javno nagrađujemo one najvjernije ali i promičemo knjigu i vještinu čitanja, što ćemo, svakako i nastaviti. Kada je riječ o knjižnom fondu, iako smo ograničeni prostorom, nastojimo ga redovno obnavljati i nabavljati sve ono što naši čitatelji traže- nove, hit naslove. Trenutno Gradska knjižnica Nova Gradiška raspolaže sa 77 tisuća svezaka, 808 jedinica AV građe te 37 jedinica igračaka, obzirom da je odjel za djecu organiziran i kao velika igraonica, ali moram priznati da su nam apetiti puno, puno veći, što ćemo, vjerujem, potvrditi u novom prostoru. Na sreću, uz pomoć sponzora i sredstva resornog Ministarstva kulture i medija, imamo veliku pomoć i od Brodsko posavske županije te Grada Nova Gradiška koji itekkao ima sluha za naše potrebe. Uz knjišku građu, stručnu literaturu, ponešto stranih izdanja, moram se pohvaliti i bogatim izborom časopisa, dnevnih novina i različitih publikacija zbog kojih i studijska čitaonica ima veliki broj posjetitelja koji svakodnevno rado navrate prelistati novine i informirati se.

Uz novi prostor kojem se, vjerujem, vesele svi sadašnji i budući članovi knjižnice pa i sugrađani, što bi još, dugoročno voljeli realizirati?
Jako bi me veselilo kada bi uspjela realizirati projekt Bibliobusa o kojem intenzivno razmišljam, tražeći modele i financijske mogućnosti. Na taj bi način pomogli svima onima kojima nije jednostavno doći u grad- iz ruralnih prometno nepovezanih područja, ali i do sve većeg broja samačkih domaćinstava kojima bi knjiga itekako svakodnevicu učinila ljepšom i sadržajnijom.

TEKST: Simonida Tarbuk                FOTO: F.S/ Plakat