DOBITNICA OVOGODIŠNJE NAGRADE GRADA NOVA GRADIŠKA: Ljiljana Siročić- Žena koja živi turizam

Datum objave: 09. 12. 2014. | Kategorija: Razgovori

kr

NOVA GRADIŠKA – „Ne idi tamo gdje te put može voditi, idi tamo gdje nema puta, i ostavi svoj trag“.Ova sjajna turističko-životna mudrost, na neki bi način mogla biti i misao vodilja Ljiljane Siročić, ovogodišnje dobitnice najvišeg gradskog priznanja, Nagrade grada, zaslužene za uspješno pozicioniranja Nove Gradiške na turističke karte Hrvatske i svijeta.

Ljiljana Siročić je žena koja je, proteklih 20 godina, ne zaboravljajući i neumanjujući ulogu brojnih suradnika, definirala, a potom, vlastitom upornošću, tvrdoglavošću , zaraznim entuzijazmom i lokalpatriotizmom, pokrenula turizam ovog dijela Slavonije, Novoj Gradiški  donijela niz značajnih turističkih priznanja, inicirala, kreirala i organizirala nekolicinu najznačajnjijih tradicionalnih gradskih manifestacija, ali nas i kontinuirano, dva uspješna turističkadesetljeća, unatoč činjenici što nije rođena Novogradiščanka, učila kako se voli i medijski predstavlja svoj grad.Od 1994.godine kada je službeno osnovana Turistička zajednica grada Nova Gradiška, Ljiljana Siročić, profesionalno i osobno, živi za i s turizmom. U 17 uspješnih godina na mjestu tajnice, a potom i voditeljice referade promotivnih aktivnosti, grad Nova Gradiška postao je član Hrvatskog i Europskog udruženja karnevalskih gradova, ali se i okitio najvećim priznanjima Hrvatske turističke zajednice- Zelenim cvijetom 2002.godine, Zelenim cvijetom sa zlatnim , a potom i brončanim znakom 2002. i 2004.godine, te, na kraju, 2009.godine međunarodnim Zlatnim interstasom za razvoj turizma. Zahvaljujući iznimnim organizacijskim i kreativnim sposobnostima, te sjajnoj suradnji s medijima ( jer, bez žestoke promocije nema ni razvoja turizma), Ljiljana je, zajedno s brojnim suradnicima koje nikada ne zaboravlja, gradu poklonila niz tradicionalnih manifestacija, a Novogradiščanima približila pojam ruralnog turizma, naučila ih kako da vlastita dvorišta promatraju kao idealnu destinaciju,  i uvela ih u priču o jedinstvenom  slavonskom turističkom doživljaju.Jer, kako kažu i iskusni tur operatori „uspješno turističko putovanje je putovanje vlastitom zemljom poput stranca“.Za iznimne zasluge u razvoju turističkih potencijala grada, Ljiljana Siročić ove je godine dobitnica  najvišeg gradskog priznanja, Nagrade grada.

Nagrada grada, nakon Medalje zaslužene 1997.godine, još je jedna potvrda kvaliteti Vašega rada, ali i poziciji turizma u Novoj Gradiški. Iako, sigurna sam, nove turističke ideje naviru svakodnevno, koliko je ovo priznanje kruna svega do sada učinjenoga i što Vama osobno znači najviše gradsko priznanje?
Iznimno sam počašćena nagradom i činjenicom kako je turizam, polako, ali sigurno, u posljednjih 20.ak godina, zaživio u novogradiškoj sredini. Ipak, iako nagrada glasi na moje ime, ona je kruna i potvrda svim brojnim suradnicima, volonterima, lokalpatriotima, predstavnicima medija bez kojih se za naš grad ne bi niti znalo, ali i nagrada koju, na prvom mjestu, zaslužuje moja obitelj i suprug, bez čije bi podrške bilo gotovo nemoguće živjeti i raditi ovaj posao.

Kao i svaki drugi životni poziv i odabir, i rad u tuirzmu zahtijeva određene predispozicije i sposobnosti. Ipak, vjerujem kako je ovakav posao gotovo nemoguće raditi na pravi način bez vezanosti za vlastitu sredinu i iznimnog osjećaja lokalpatritizma?
Naravno.Bez ljubavi prema gradu i svemu onome što nudi, rad u turizmu bio bi, možda moguć, ali sve bi išlo puno teže.Ipak, nakon 20-ak godina iskustva, sigurna sam kako bi posao bilo gotovo nemoguće raditi bez svjesti i spoznaje da je ono što imamo na prostoru Slavonije, vrijedno, kao i bez dugoročne vizije o mogućnostima koje ovaj prostor pruža u turističkom smislu. Iako nisam rođena Novogradiščanka, ovo je moj grad, sredina koju volim i koju sam, na najbolji način, nastojala predstaviti i ostatku Hrvatske.Sigurna sam kako ću i u godinama mirovine na ovaj ili onaj način, ostati vezana uz turizam, jer, sada sa sigurnošću mogu reći kako je rad u turizmu stil života, a ne samo posao.

nagrada

Kada se prisjetite početaka koji nisu bili ni malo laki, na koje ste projekte ili manifestacije posebno ponosni? Što smatrate Vašim osobnim najvećim profesionalnim i turističkim uspjehom?
Posebno sam ponosna na činjenicu što je u proteklih 20-ak godina u Novo Gradiški stvoreno nekoliko iznimnih turističkih sadržaja, poput brojnih, sve uspješnijih i prepoznatjivijih obiteljsko-poljoprivrednih gospodarstava, ali i projekt Posavske poučne ceste, jedinstvenog turističkog sadržaja u Slavoniji, koji putnicima  u dužini od 30 kilometara, nudi priliku da se upoznaju s  načinom života, tradicijom i baštinom slavonske Posavine. Tu je i Eko etno selo Stara Kapela, koje , iako nije i izravni „proizvod“ Turističke zajednice grada, svi smatramo svojim velikim uspjehom, jer, odatle je, na neki način, i krenula priča o ruralnom turizmu Brodsko posavske županije. Ponosna sam i na činjenicu kako smo svi zajedno stvorili i niz tradicionalnih kulturnih manifestacija  zbog kojih se u Novu Gradišku, iz godine u godinu, vraća sve veći broj turista.Ipak, bez dobrih temelja, jer moram reći kako se o turizmu u gradu promišlja  još od davne 1892. godine kada je osnovano prvo Društvo za poljepšanje mjesta, ne bi bilo niti današnjih uspjeha.

Na temelju svega do sada učinjenoga, što bi, po vašem mišljenju, bio idealan turistički proizvod, što nam to još nedostaje da bi se, jednog dana mogli ponositi rezultatima kakve, recimo, postiže Baranja?
Za to nam, na prvom mjestu, trebaju sještajni kapaciteti,a potom i puno žešća i kvalitetnija medijska promidžba. Jer, samo tako glas o dobroj turističkoj destinaciji može stići do gosta. Na žalost, trenutno o tome, zbog nedostatka financijskih sredstava, kao i još uvijek, nedovoljno jasno definiranog statusa ruralnog turizma, ne možemo razmišljati.

I, na kraju, što bi svima nama, koji svakodnevno živimo s gradom, bila svojevrsna turistička poruka? Postoji li recept kako voljeti svoj grad?
Uz ljubav, koja bi trebala biti neupitna, ali i kritična, na prvom mjestu trebamo vjerovati u mogućnosti i potencijale kojima raspolažemo,  ali i biti spremni na rizik i godine čekanja. Jer, uspjeh  u turizmu, unatoč našem „Bogom danom geografskom položaju“, tradicionalnoj gostoljubivosti, ali i sjajnoj gastronomiji i još uvijek živoj prsutnoj narodnoj baštini , ne dolazi preko noći. Prihvatimo li svoje prednosti, ali i sagledamo li objektivno nedostatke, sigurna sam, kako kroz neko vrijeme, možemo postati jednako uspješna ruralna destinacija poput Baranje.

TEKST: Simonida Tarbuk      FOTO: S.Tarbuk

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn