DAMIR MAĐARIĆ, REDATELJ: “Kod arke u osam”- predstava koja postavlja ozbiljna pitanja na zabavan i pametan način

Datum objave: 19. 11. 2014. | Kategorija: Razgovori

DSC01712

POŽEGA  –  Nakon velike uspješnice “Vjenčani list”, književnik i redatelj Damir Mađarić, ponovo surađuje s Gradskim kazalištem Požega. Na požeškoj kazališnoj sceni u Mađarićevoj režiji bit će izvedena hrvatska praizvedba  dječje predstave “Kod arke u osam” njemačkog autora Urlicha Huba. Damir Mađarić potpisuje i prijevod tog teksta koji pred gledatelje stavlja duhovna i značajna pitanja na pametan i zabavan način.

O kakvom projektu je riječ?
Urlich Hub je jedan autor  koji vrlo neobičan i jako ga volim. Prije teksta “Kod arke u osam” napisao je tekst koji se zove ” Pingvini ne znaju ispeći kolače sa sirom”  koji je isto bio velika uspješnica u Njemačkoj i u okolnim zemljama. Taj tekst sam također preveo i radio ga u Kazalištu Dubrava. Onda je 2006. izašao ovaj tekst “Kod arke u osam” koji sam odmah preveo, oduševio me jer na jedan  duhovit, pametn način propituje postojanje boga i što on znači o našim životima i to za uzrast ispod deset godina, ali i za odrasle. Dakle, to su pitanja koja se tiču svih nas, nisu to samo pitanja za djecu već i za odrasle koji tu djecu odgajaju i dobro je da cijela obitelj dođe pogledati tu predstavu. Ona naime, otvara mogućnosti za razgovor, a kazalište jest tu da postavlja pitanja, dok odgovore mora svaki čovjek sam sebi dati, kakvi god oni bili i koliko značili u njegovom životu. Urlich Hub je pitanje  boga riješio na vrlo jednostavan način, on je na scenu stavio tri pingvina i jednog goluba s ljudskim osobinama, uzeo je potop kao polazišnu točku, dakle, bog je odlučio potopiti zemlju zbog ljudi koji su  takvi kakvi jesu i početi sve ispočetka. I točka početka je ono na što je autor ciljao, to su tri prijatelja, a kao što znamo na arku je mogao samo par. Golub koji vrši službu glasnika, dolazi do pingvina i obaviještava ih da dva pingvina moraju stići na Noinu arku do osam sati jer onda slijedi potpop. I tu slijedi cijela priča koja je vesela, zabavna, pingvini raspravljaju o stvarima koje su bitne za nas ljude na duhovit i iznenađujuće zabavan način.

Ima li potopa?
Potopa ima! Potop je tu jer oni ulete na Noinu arku u zadnji čas, već se čuje kiša, arka plovi, golub donese maslinovu grančicu, životinje se iskrcavaju i onda dolazi zapravo onaj rasplet koji će se vidjeti na predstavi.

Zašto se toliko čekalo od 2006., Vašeg prijevoda, do realizacije teksta na sceni, postoje li određeni razlozi?
Mislim da postoje. Prije svega, kad sam slao taj tekst raznim kazalištima, onda su ili bile odbijenice, ili jednostavno nisu slali odgovore – ravnatelji dječjih kazališta, bar prije ( sada su se i oni mahom promijenili ) više su išli na klasične dječje tekstove koji su se igrali za škole, uz lektire i neke koji su se već deset puta igrali u Hrvatskoj. Jer novih tekstova ima u Hrvatskoj jako malo i jako se rijetko u zadnje vrijeme igraju . To je tako nažalost, no postoje i kazališta poput Gradskog kazališta Požega koja novo ipak prihvaćaju i baš me veseli raditi ovdje.

Je li jedan od razloga i to propitivanje u predstavi – odnos čovjeka prema bogu. Danas je vrijeme  kada se mnoge stvari uzimaju “zdravo za gotovo”…
Da, ovo vrijeme je po meni, vrijeme medija koji u velikoj mjeri propagiraju banalan način života, dakle, ne propituje se ništa, sve se prihvaća onako kako jest. Na svim stranicama novina, koje su po meni polu-žute ili žute, (čast izuzecima) televizija isto tako – nama se servira ono što se može prodati, dali je neka “zvijezda” pala na crvenom tepihu, kihnula, rodila što u principu mene kao građanina ove Hrvatske uopće ne zanima i vjerujem da većinu ljudi to ne zanima. No, to se nama servira i onda se zapravo dobiju te banalne stvari koje se serviraju kao značajne i nitko ne želi propitivati neke stvari koje su, idemo reći, od životnog interesa – od ekonomije, politike, religije, sve se to uzima “zdravo za gotovo”. Cijela Hrvatska je u ne-propitivanju i pronalaženju najjednostavnijih, najbanalnijih rješenja. Tako da je ova predstava “Kod arke u osam” – mali izuzetak!

U dječjim predstavama je vrlo važno i kako vizualno predstaviti cijelu ideju. Kako je to osmišljeno?
Scenografsko rješenje odradila je moja stalna suradnica Marta Crnobrnja ( radila i “Vjenčani list”), ona mi je u detaljim i izvedbi pomogla da to vrlo jednostavno i učinkovito postavimo. Tu je i Maja Šarić Ban koja je radila kostime, a uz svjetla koja dolaze na sve to, vrlo uspješno su posložile taj vizualni identitet. Tu je i Tin Tonković zadužen za glazbu koji nam se priključio na samom početku rada i koji će, što me izuzetno veseli, svirati uživo na premijeri, dakle imat ćemo glazbenika iza zastora koji će svirati i zajedno s glumcima pjevati songove.

U glumačkoj postavi imate jedan “mix” mladih profesionalnih glumaca i požeških glumaca amatera. Prokušano je to već u “Vjenčanom listu”, kako ovdje funkcionira?
To funkcionira jako dobro. Krenuvši od Ankice Ivanković koja je u “Vjenčanom listu” pokazala kako je  odlična glumica bez obzira što nosi atribut “amaterke” . Ona to sjajno radi i u bilo kojoj predstavi može nositi određenu ulogu koja je njoj prilagodljiva. Tu je i Dario Hak koji je doista dobar, a imamo i profesionalce Mirela Huskića, Justinu Vojaković – Fingler i Ivana Vukelića tako da ta kombinacija sjajno funkcionira. U to će se, vjerujem uvjeriti i publika na premijeri.

TEKST: Sanja Pok      FOTO: Sanja Pok

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn