“ČITAČ LJUDI” ODUŠEVIO POŽEŽANE – Gabrijel Perić: Igram se nanovo sebe i dijelim s drugima iskustvo radosti stvaranja
POŽEGA – “To je stalni rast i u glumačkom smislu, jer monodrama jest najteža forma, a ovo je, kako se radi o mom vlastitom iskustvu, još za jednu stepenicu iznad svega toga. Stoga treba biti jako iskren i prema sebi i prema drugima.” kaže Gabrijel Perić, autor i glumac monodrame Čitač ljudi koja je oduševila požešku publiku.
“Čitač ljudi“ u produkciji Teatra Fort Forno autorski je projekt glumca Gabrijela Perića i redatelja Roberta Raponje, koji su i autori teksta predstave, te dramaturginje Tatjane Šuput Raponja, Rie Trdin, koja potpisuje likovnost i Željke Flegar, koja je autorica prilagodbe na engleski jezik. Predstava, naime, ima dvije verzije – hrvatsku i englesku („The Reader of People“), a u obje igra Gabrijel Perić, uspješni mladi glumac iz Osijeka, kojeg je požeška publika imala priliku upoznati u predstavi “Sanjareva priča”.
„Čitač ljudi“ duhovito je koncipirana monodrama interaktivnog karaktera, koja obrađuje intrigantnu temu – kako izraziti sebe i zanemariti traumatična iskustva kojima je svaki mladi čovjek izložen u svom formativnom razdoblju – u obitelji, među vršnjacima, u školi i društvu.
Predstava je do sada igrala 28 puta pred građanskom publikom, osobama treće životne dobi, studentskom publikom, te mladima – srednjoškolcima i učenicima viših razreda osnovnih škola. I svaki put izazvala emocije, jer uz nježnog, smiješnog, empatičnog i mudrog Gabrijelovog Čitača – Lucijana Svedružića koji na sceni prolazi put od bebe do glumca, odrasli se vraćaju u djetinjstvo, a mladi spoznaju neke nove mudrosti.
“Igram se nanovo sebe, kakav sam nekad bio dok nisam znao gdje se krije tajna moga jastva”
O Čitaču, stvaranju i emocijama razgovarali smo s mladim autorom na požeškoj sceni.Što vas je navelo da napišete tekst o samootkrivanju i otkrivanju drugih, o čitanju ljudi?
Izuzetno je bitno formaitvno razdoblje. Djeca i mnogi odrasli su na određeni način još u formativnom razdoblju jer stalno istražujemo nova iskustva, dobivamo nove spoznaje koje nas oblikuju…Želio sam pomoći i sebi i drugima da se nekako očistimo od onih prethodnih iskustava kako bi nova iskustva mogla doći i kako bismo došli, barem malo bliže, do svoga jastva.
Blizu ste 30-te izvedbe. Kako publika reagira, igrali ste u različitim mjestima, na raznim scenama?
Što se tiče dječje publike, oni su najviše zainteresirani za dio odrastanja u gajbi, igranja autićima, imitiranja TV-reklama, jer oni tako uče o svijetu – da ga imitiraju što vjernije. No, kako svijet zalazi u neku vrstu površnosti, onda i je ta sama imitacija postaje površna, ali djeci još uvijek bliska. Što se tiče građanske publike, oni najviše zainteresirani za odrasliju dob – na prikaz korištenja iskustva odrastanja kako bi shvatili što su i tko su, kako bi se pitali – kakav sam, tko sam, što radim, kamo idem…I to “pravo na scenu ” koje otvara ova predstava zapravo je puno širi pojam, jer poznata je ona tvrdnja kako je “cijeli svijet pozorinca”. A mi sami, svi smo glavni akteri u svom vlastitom životu.
Koliko je olakotna okolnost, a koliko veliki izazov igrati prema vlastitom tekstu?
Da, o tome sam pisao i u svom Dnevniku izvedbi, kako se privatna dimenzija miješa sa tom scenskom dimenzijom i kako tu prirodnost o kojom sam pisao o svom iskustvu, moram dobiti i scenskim sredstvima. I naći ponovo sebe, iako se radi o mom vlastitom iskustvu. To je stalni rast i u glumačkom smislu, jer monodrama jest najteža forma, a ovo je, kako se radi o mom vlastitom iskustvu, još za jednu stepenicu iznad svega toga. Stoga treba biti jako iskren i prema sebi i prema drugima.
Koliko vam je u tom pomogao vrhunski kreativni tim okupljen oko vas, na čelu s Robertom Raponjom?
Izuzetno jer su bile bitne improvizacije koje su osmišljenje, koje su izvlačile iz mene ono št nisam ni znao da je u meni. Samim tim procesom rada otkrivao sam samog sebe i onda smo, zapravo, na nekoj razini stali jer to je moglo ići još u nedogled – ima materijala za još puno ovakvih predstava – ali morali smo negdje stati i onda to podijeliti s drugima. To iskustvo radosti stvaranja…
TEKST: Sanja Pok FOTO: Sanja Pok