POŽEGA – “Za vrhunske rezultate potrebno je prvenstveno imati vrhunske uvjete za treniranje, a naše strelište pokraj Gradskih Vrhovaca to omogućuje. Tu pokraj Požege imamo izvrsnu streljanu na kojoj se može nesmetano trenirati i to je iznimno bitan potez za sam razvoj našeg sporta.” kaže nam ovaj majstor eksplozivne energije, bistrog oka,  i mirne ruke.

Vrhunski sportaš Robert Međugorac, nakon zlatnih rezultata, vlastitih i trenerskih, u bodybuildingu i powerliftingu ostvarenih u Body Art klubu, nove sjajne, osobne rezultate ostvaruje na strelištu – dvostruki je državni prvak u praktičnom streljaštvu. Prošlogodišnji prvak u seniorskoj, ali i overall konkurenciji, u Osijeku je branio dvostruko zlato te osigurao mjesto u reprezentaciji za Europsko prvenstvo u Mađarskoj koje se održava u lipnju 2026. godine.

Podsjetimo, što je praktično streljaštvo?
Praktično streljaštvo je najbrže rastući sport streljaštva u svijetu. Od svih ostalih vrsta streljaštva, iznimno je dinamično jer, osim preciznosti, ima i elemente kretanja – kako strijelca tako i samih meta koje mogu biti papirnate ili metalne. Vrlo zanimljiv sport, to me je upravo i privuklo jer je bitna i taktika i vještina za vrhunski rezultat u tom sportu.

Natječete se za požeški klub Vallis Aurea. Kada je klub nastao, koliko ima članova?
Prije nekoliko godina smo se organizirali kao klub – Klub praktičnog streljaštva Vallis Aurea tu u Požegi. Nakon što sam se nekoliko godina natjecao za osječki Pampas, zaključio sam da je došlo vrijeme da napravimo naš klub i da nastavimo promociju i razvoj tog sporta i na našem, požeškom području. Tako je nastao Klub praktičnog streljaštva Vallis Aurea. Ima nas 30-ak članova, od toga je desetak s položenim sigurnosnim ispitom što nam omogućuje da nastupamo po natjecanjima, a ostale pripremamo za polaganje tog sigurnosnog ispita. Sam klub je na početku krenuo “papirnato”, dok nismo prošle godine u listopadu otvorili naše strelište pokraj Gradskih Vrhovaca.  Tu pokraj Požege tako imamo streljanu na kojoj možemo nesmetano trenirati i to je iznimno bitan potez za sam razvoj našeg sporta.

Kako se uključiti u rad kluba?
Svi koje zanima ovaj sport mogu se meni obratiti ili me pronaći u Fitnesu Body Art gdje radim, ili me jednostavno kontaktirati putem društvenih mreža. Stojim na raspolaganju svima koje zanima praktično streljaštvo jer mislim da je to iznimno dobar i zanimljiv sport.

U vrlo kratko vrijeme, kako se bavite tim sportom, ostvarili ste vrhunske rezultate. Što je potrebno za osvajanje dvostruke titule prvaka Hrvatske drugu godinu zaredom?
Moram priznati da sam presretan što sam to uspio. I ponosan, zato što, osim što sam pobijedio svoju dobnu kategoriju preko 50 godina drugu godinu zaredom, pobijedio sam i u overall, znači pobijedio sam ljude koji su 20 i više godina mlađi od mene, a vjerujte, to nije bilo lako! Za vrhunske rezultate potrebno je prvenstveno imati uvjete za treniranje, ono što sam već rekao – osiguranje nesmetanih uvjeta na našem strelištu mi je iznimno puno pomoglo, a osim toga, surađujem s vrhunskim trenerom Franjom Nađom iz Osijeka koji mi svojim znanjem pomaže da napredujem, bez obzira na to što više nisam u mladim godinama. Ali, unatoč tome što sam ušao u određene godine, imam kao plus to što sam cijeli život u sportu, navikao sam puno trenirati i uz njegovo vodstvo, njegovo znanje i moj uporni rad, mislim da imamo dobitnu kombinaciju.

Kakvo je bilo ovogodišnje državno, u usporedbi s prošlogodišnjim?
Pa moram priznati da mi je prošlogodišnje državno bilo najteže tehnički otpucati jer su bili iznimno zahtjevni stageovi ali i meni najljepše jer je doista zahtijevalo pucačke vještine.
No, i ovogodišnje natjecanje je bilo posebno jer su bili jako zanimljivi stageovi, ne toliko tehnički teški kao prošle godine, možda malo brži, prilagođeniji mlađim strijelcima, ali zanimljivi u tom smislu, ako se “zaletite”, opet ćete pogriješiti i rezultat će patiti. Tako da sam odmah procijenio kako mi je najbolja strategija ići na pogotke i to se pokazalo kao dobitna kombinacija i zbog toga sam uspio obraniti obje titule.

Ovaj rezultat osigurao vam je mjesto u reprezentaciji za Europsko prvenstvo. Što to za vas znači i kakav rezultat očekujete?
Sljedeće godine u lipnju, u Budimpešti se održava Europsko prvenstvo, za nas strijelce je to praktično domaći teren jer je vrlo blizu tako da će biti veliki interes domaćih strijelaca za mjesto u reprezentaciji. Stoga mi je bilo važno ostvariti dobar rezultat jer rezultat je onaj koji vodi na Europsko prvenstvo. Pretpostavlja se kako će biti oko 1200 natjecatelja iz cijele Europe i mislim da će biti iznimno zanimljivo. Puca se cijeli tjedan, imate tri pucanja – jedan dan odmora, pa dva dana pucanja – jedan dan odmora, tako da je to iznimno teško i fizički i psihički zadržati toliko dugo koncentraciju. Ne bih sada stavljao naglaske na ovakav ili onakav rezultat jer mi je cilj do tada kroz treninge s Franjom i samostalne treninge podići svoje vještine stepenicu gore, a ako bih na kraju završio u nekih deset posto ukupnih strijelaca bio bih jako, jako zadovoljan. No, ne stavljam si to kao opterećenje, iako sam uvijek bio ambiciozan pa to na kraju ipak prevlada.

Kada kreću pripreme za Europsko prvenstveno i što će biti u fokusu?
Već ovaj vikend putujem u Tuzlu u Bosnu i Hercegovinu, na jedno jako međunarodno natjecanje i to će mi biti kraj ove sezone, ono što sam si zacrtao kao ciklus, jer mi je vrhunac bio Državno prvenstvo, još ću odraditi to natjecanje, a onda ću si uzeti planiranu kratku pauzu možda desetak dana – odmoriti se, resetirati psihu. Onda kreću intenzivne pripreme koje će obuhvatiti i trening streljaštva, fizičku pripremu. Kako sam svakodnevno na treningu u Fitnesu to neće biti problem, no malo ću modificirati svoj trening striktno prema zahtjevima praktičnog streljaštva. I naravno, rad na psihi jer ona je vrlo važna u našem sportu. A kada je riječ o samoj motivaciji – ona je uvijek ispred svega ostalo, s motivacijom nikada nemam problema – moj osjećaj za disciplinu će preuzeti i onda kada nisam motiviran i sve će biti u najboljem redu. Samo da me “izbjegnu” ozljede i sve će biti dobro.

TEKST: Sanja Pok             FOTO: S. Pok/ R. Međugorac