VELIMIR GRGIĆ – Da bi napravili kvalitetnu komediju moramo se znati šaliti na vlastiti račun

Datum objave: 13. 11. 2014. | Kategorija: Razgovori

P1090731

POŽEGA – Poznati scenarist, producent, voditelj, književnik i novinar Velimir Grgić, rodom Požežanin pisao je za Playboy,Globus, Nacional, Klik, američki magazin „The Source“ i mnoge druge i autor je brojnih scenarija za domaće i strane filmove, serije i priloge. Radio je i kao scenarist i urednik „Zuhra show-a“ i autor je 11 knjiga. U Požegu je došao održati scenarističku radionicu u organizaciji udruge Gerger film i tim povodom razgovarali smo s njim o tome što misli o hrvatskom filmu, stanju u novinarstvu i o čemu njegove knjige govore.

Vi ste mnogo toga, ali prije svega po struci novinar. Kakvo je po vama trenutno stanje u novinarstvu u Hrvatskoj?
Ja kao novinar već neko vrijeme nemam novinarski posao iako iza sebe imam 20 godina novinarskog staža. Magistar sam novinarstva i autor 11 knjiga i ne mogu naći posao kao novinar. Prije par godina  sam prešao na pisanje scenarija. Na međunarodnom i hrvatskom tržištu  lakše se može živjeti od pisanja scenarija nego novinarstva.

Zašto je to po vama tako?
Mislim da je to zanimanje koje je na izmaku  zbog novih tehnologija i zbog toga što je danas svako sebi novinar. Jednaka količina sati je u danu, a količina informacija je udeseterostručena. Samo oni malobrojni koji su se uspjeli transformirati u skladu s vremenom i našli novi modus operiranja mogu preživjeti u takvoj klimi.

U čemu je problem kod hrvatskog filma. Zašto ne možemo snimiti neku kvalitetnu komediju?
O tome se može pričati tri godine. Jesmo li mi kronično neduhovit narod i previše uplašen toga što će reći „baba iz susjedstva“ to ostaje vječno pitanje. Da bi imao smisao za komediju moraš se naučiti šaliti na svoj račun. Bez toga ne ide dalje. Jednom prilikom bio sam odbijen na HTV-u sa jednim prilogom s argumentom da je to prekvalitetno i da su Hrvati to neće shvatiti. Ako već u startu imaš stav da su svi idioti i da treba raditi samo sranja i još dobiješ potvrdu za to na terenu, sam posao ti nalaže da tako moraš raditi. Tako smo zaglavili sa groznim sitcomima, užasnim sapunicama i neduhovitim komedijama  jer „raja to puši“. Trebati će nam još neko vrijeme da prevladamo to.

Koji su vaši najdraži hrvatski filmovi?
U zadnjih par godina svakako „Ljudožder vegetarijanac“. Mislim da je Branko Schmidt sve iznenadio sa svojim velikim kreativnim okretom. Filmovi Kristijana Milića su mi odlični ne samo zato što mi je dobar prijatelj nego su stvarno odlični. On i ja funkcioniramo na istim valnim duljinama, odrasli smo zajedno na američkom i azijskom filmu i to su afiniteti koje cijenim.

P1090742

Jedna od vaših knjiga ima naslov „GONZO-pisanje, droga & rock n roll“. Je li to iz osobnog iskustva?
To je knjiga o Hunteru S. Thompsonu zamišljena kao skripta za fakultet na kojem sam ja završio novinarstvo. Obzirom da je to tema koja se nikada nije spominjala na faksu i nikad se nije učilo o nečemu što je tako bitno. Ne samo gonzo nego kompletni „New journalism“ koji je krenuo 60.-tih iz Amerike je jako bitna stvar za novinarstvo. Na hrvatskom jeziku nije postojala niti jedna knjiga o tome i prije pet godina sam ja to odlučio napisati.

Imate i triologiju knjiga o Japanu poput „Jegulje, grah, bukake-vodič kroz japanske seks-fetiše“. Što vas je toliko privuklo u Japanu?
Prva knjiga je bila mega hit pa sam odlučio napisati triologiju, a sada i četvrti dio. Mene privlači mnogo stvari u životu, a Japan je visoko na toj listi zato što je jedinstven. Kada dođete u Tokio to je kao da ste došli na drugi planet. Konzumacija kulturnih sadržaja dalekog istoka čak i sa ove distance može biti jako ekstravagantna i zanimljiva. Svako tko ima afiniteta prema pop kulturi mora imati i afiniteta prema Japanu. To ide jedno s drugim.

Koliko po vama danas mladi čitaju knjige? Je li to dovoljno?
Neznam da li oni znaju išta pročitati osim SMS-a i to je zabrinjavajuće. Ako je SMS jedino što znaš čitati mozak će ti biti na razini retardiranog pileta.

Bili ste scenarist i urednik Zuhra show-a s popularnim voditeljem Zlatanom Zuhrićem. Koja su vaša iskustva iz tog show-a?
To je bio odličan posao. Ja sam tamo uletio kao scenarist i u međuvremenu sam postao urednik pa sam imao dva posla. To je bio dobro oformljen tim. Neke stvari su mogle biti bolje ipak je ovo Hrvatska i talk show se radi na hrvatski način. Postoji hrpa barikada koje moraš preći ako hoćeš napraviti ambiciozni talk show, a ne možeš to dosegnuti. U tom show-u sam naučio ukus prosječnog Hrvata. Nije problem samo u autorima nego mi imamo „nezahtjevnu publiku“ što se u prijevodu zove neobrazovane seljačine. Mi smo testirali dvije vrste scenarija na probama. Pisao sam jedan scenarij s malo pametnijim šalama i jedan s malo glupljim. Na pametne šale se nitko nije nasmijao, a na one najjeftinije o punicama smo doživljavali grohote smijeha. Kada vidiš da ljudi reagiraju na to, da bi imao gledanost moraš ići tim putem. To je ipak na kraju posao. Zato živimo u tom začaranom krugu gdje su ljudi uvjereni da je publika glupa i konstantno im se serviraju gluposti.

Koliko često dolazite u Požegu?
U Požegu dođem kada me zovu i za Božić dođem posjetiti roditelje. Obzirom na to da sam lovac, planiram se učlaniti u požeško lovačko društvo i dolaziti malo češće.

TEKST: Tomislav Milanović       FOTO: Tomislav Milanović

Slavonski ©   2013 - 2024 sva prava pridržana
hosting: Plus hosting web: exdizajn