POŽEGA – Odlučili ste se tetovirati, ali imate niz pitanja – je li ljeto pravo vrijeme za tu odluku, kako izabrati pravi dizajn, kako njegovati tetovažu, što kad postojeća nije baš ona prava… Pitanja je puno i dobro je imati prave odgovore, a prave odgovore dobili smo od pravog tattoo majstora – Nikole Radmirovića, vlasnika prvog i jedinog požeškog salona za tetoviranje Paris Texas Tattoo

Dobra tetovaža nije jeftina priča, traži dobar odabir salona, majstora i dizajna jer to je intervencija na koži, odluka za cijeli život te jedinstveni ukras koji govori o vašoj vanjskoj ali čak i više o vašoj unutrašnjoj osobi. Nikola Radmirović kreativac je, umjetnik ali i pravi profesionalac u svom poslu. Uvijek spreman razgovarati, savjetovati, otkloniti sumnje i ponuditi ono najbolje – vrhunsku opremu, sigurnu ruku i umjetnički pogled. U svako doba godine, jer svako godišnje doba pravo je vrijeme za tattoo, naravno uz poštivanje osnovnih pravila, kaže nam Nikola

Je li ljeto dobro vrijeme za tetoviranje?
Naravno. Zašto ne? Dugo izlaganje suncu opasno je i kada nemate tetovažu. To znamo svi, a uz tetovaže dobro je znati tek nekoliko pravila. Tetovaži je potrebno prvih 15-tak dana da zacijeli. U tom periodu treba je čuvati i od sunca, i od klora i od soli. Sve se to može poboljšati tako da koristimo Bepanthen kremu, malo veći sloj kako bi štitio. No, najbolje je prvih desetak dana izbjegavati sunce. Ako je tetovaža pravilno održavana u tim prvim danima, ostvarili ste sve uvjete da imate dobru tetovažu za cijeli život – kad ona ode pod kožu, kad se nad njom formira zaštitni sloj kože, ona je već završila svoj proces. Problem je kada zbog nepažnje izgorite, tada se sloj kože guli i boja blijedi i propada zbog UV zračenja. No, s druge strane, važno je naglasiti kako tijekom ljeta tetovaža brže zacjeljuje, više je D vitamina, koža je na zraku, nije prekrivena debelim slojem odjeće i to su zasigurno prednosti “ljetnog postupka”. Tko je napravio tetovažu za cijeli život, sigurno će biti spreman desetak dana posvetiti joj pravu pažnju kako bi to doista i bilo – za cijeli život.”

Ostanimo malo uz pojam “za cijeli život”. Mnogo je odluka koje donosimo za cijeli život, neke su nepopravljive, neke daju i drugu priliku. Tako je i s tetovažama. Što kad netko nije zadovoljan sa svojom tetovažom, kad ne izgleda baš kako je zamislio, imali puno zahtjeva za popravcima?
Ma, imam čak previše takvih klijenata koji mi dolaze jer su napravili tetovaže koje zapravo nisu ni tehnički dobro izvedene! Napravljene koje-kako kod “kućnih majstora” koji sada cvjetaju u Požegi i okolici jer su izgleda to shvatili kao brzi način zarade. No, ne ide to tako jednostavno kako se čini, nije to crtanje flomasterom. To nisu legalni saloni, nemaju profesionalnu opremu ni prave boje, uglavnom su to jeftine boje s tko zna kakvim sve elementima, olovom i otrovima koji se stavljaju pod kožu zbog par-sto kuna razlike u cijeni u odnosu na licencirani salon. I onda tetovaže u startu loše izgledaju – pa, hajde Nikola učini nešto!

I što učiniti kad dođe netko “natintan” s takvom tetovažom, kakav je proces, koliko se razlikuje od onog s “čistom” kožom?
Prvo i osnovno – kad se napravi nestručna tetovaža uglavnom se ljudima ne sviđa jer je loše napravljena. Ono što su vidjeli na fotografiji ne odgovara onom što je napravljeno. Dakle, već vizualno nešto nije kako treba. Naravno, kada vas netko tetovira, teško je to odmah uočiti – malo zbog stresa od zahvata, malo zbog položaja jer je teško vidjeti što netko drugi radi, posebice kada je riječ o teže dostupnim dijelovima tijela i rezultat se vidi tek kada je sve gotovo. A kada se utisci smire i kada se krene uspoređivati s predloškom, vidi se kako boja nije izražajna, kako nema potrebnog kontrasta niti ikakve umjetničke vrijednosti i veze s onim što se htjelo postići, a za puno manje novaca. Drugim riječima, jeftine tetovaže nisu dobre, dobre tetovaže su skupe, no vrijede svake kune. I uglavnom, kada takvi klijenti dođu k meni oni bi to željeli što prije i što brže ukloniti, ali ne može to tako. Znači, bez obzira na žalopojke – gle kako to izgleda, ovaj lav izgleda kao hrčak i slično – prelomiti se preko koljena ne može. Potrebno je nekoliko mjeseci da koža zaraste, da se sve malo smiri pa se tek nakon toga može pristupiti popravku tetovaže. Puno puta se to može popraviti jedno tako da se stavi nešto tamnije, nešto izražajnije – nešto što nije bilo prvi izbor. Međutim, ako su tetovaže već tamnije napravljene, onda smo u problemu jer nemamo to čime prekriti. U takvim slučajevima preporučuje se odlazak na lasersku korekciju gdje se tetovaža izblijedi, ako ne i ukloni, a ti zahvati su tek strašno skupi u desecima tisuća kuna, ovisno o tetovaži. I tako, tetovaže koje su 200- 300 kuna bile jeftinije nego u pravim salonima, dovedu do niza problema. Prvo – užasno izgledaju, drugo – sve treba ponovo platiti dva i tri puta više nego što bi tetovaža doista koštala i nikada to ne izgleda zadovoljavajuće kako bi izgledalo da je sve bilo u početku po pravilima.

Znači, treba razmisliti kako i kod koga?
Da, naravno. Imam zahvata kojima osvježavam stare tetovaže, ali imam jako puno popravaka, baš zato što ljudi pristupaju tome kao da je crtež flomasterom, ali to je gotovo dermatološki zahvat, koža je najveći organ, pristup je vrlo bitan, kod mene, slobodno mogu reći, umjetnički, jer pokušavam dati svoj obol cijeloj ideji, svakom klijentu napraviti originalni motiv i po tome me ljudi i prepoznaju. Rado u prijedlogu složim svakom kombinaciju njegove životne priče, njegovih ideja, planova i osjećaja. Tetovaža govori iznutra i unutra. Čak i s filozofske strane, tetovaže su vrlo moćni elementi. I kroz povijest su one dio civilizacija, kroz razne religije promatrane su kao duhovni simboli, simboli koji su značili puno više na duhovnoj nego na tjelesnoj, vanjskoj razini. Nažalost, kod nas to više nije pravilo, danas su to više “Instagram” tetovaže. Kad neka starleta ili influencerica u Zanzibaru, Americi, ili neka cajka stavi neku tetovažu, odmah se to kopira i traži iste takve ne znajući njihovo pravo značenje. I nogometaši su pravi “izvor nadahnuća”. Zreli ljudi koji dolaze imaju već gotove vizije i ideje te promišljene odluke, ali preporučujem mladim ljudima da ne budu povodljivi i ako se odluče za tetovažu, neka naprave nešto za sebe i zbog sebe jer će vrlo brzo napravljeno prestati biti trend i što tad.

Primjetno je kod tebe da, uz visoki umjetnički stupanj i stručnost kojom radiš, puno skrbiš i o promociji svog salona Paris Texas. To je vrlo razrađena marketinška priča. Brojne su i česte vrlo privlačne akcije, nagradne igre – koliko su ljudi navikli na to? Koliko i sami predlažu i pitaju kada će ponovo biti neka igra?
To je vrlo zanimljivo. Neki znaju, neki i ne, ali dobar dio života, uz to što sam se bavio fotografijom, grafičkim dizajnom i animacijom te gotovo sa svim što mi je bilo dostupno kada je krenula ta era foto-šopova i sličnih kreativnih programa. Računalo sam davno imao i već sredinom 90-tih aktivirao sam se kako bih tu kreativnu dozu grafički prenio u gotove proizvode upravo na računalu. I sada, kako sam se više posvetio tetovažama, nerijetko mi se javi upravo želja za radom na grafičkom dizajnu. Na kraju to rezultira tim malim akcijama, nagradnim igrama koje su mi jako drage jer ljudei bi trebalo svako malo pokrenuti kroz nekakve akcije u svim segmentima života. Uz to, volim obradovati ljude, i sam volim dobre akcije jer to je dobar marketinški pristup na koji svi vrlo pozitivno reagiraju. Pa, konačno, svi smo manje-više u škakljivoj situaciji s financijama u ovoj našoj napaćenoj Slavoniji, a svi volimo taj osjećaj kako smo nešto osvojili.

“Požega pod kožom” jedan je od tvojih upečatljivih slogana i marketinških akcija…
Da se ne zaboravi, Požega je nekada bila stvarno velika baza i raskrsnica svega – umjetnosti, glazbe, književnosti. Moj prvi salon za tetoviranje iz 1998 godine, prije 21 godinu Požega je imala prvi i jedini tattoo salon u Slavoniji. Opet smo bili prvi! I kroz te akcije pokušavam ljude obradovati i pomoći im da i oni budu dio tog i takvog svijeta i trenda. I volio bih da mogu često poklanjati, no teško je biti obrtnik, održavati svoj posao, skupu opremu i razinu umjetničke i zanatske kvalitete. No u vrijeme kada mnogi bježe i odlaze kao da brod tone, ja sam odlučio ostati, pokazao sam to i kroz svoje druge radove, posebice inovacije. Odlučio sam ostati, provesti ovdje svoj život, tu gdje sam se rodio, gdje mi je početak i gdje vjerujem da će mi biti kraj. Zauvijek. Kao tetovaža. Požega pod kožom.

TEKST: Sanja Pok      FOTO: S. Pok