POŽEGA – Projekt gostovanja profesionalnih plesnih predstava “Svi na plesnu predstavu” kojeg je Umjetnička organizacija Plesna radionica Ilijane Lončar nastavila i ove godine unatoč iznimno otežanim uvjetima, pred požešku plesnu publiku doveo je hit predstavu koreografkinje Katarine Đurđević. S Katarinom i Ilijanom razgovarali smo neposredno pred izlazak na požešku scenu.
Umjetnička organizacija Plesna radionica Ilijane Lončar zaslužna je za projekt gostovanja profesionalnih plesnih predstava „Svi na plesnu predstavu” koji se već nekoliko godina odvija uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske te logističku podršku Gradskog kazališta Požega. U sklopu projekta, u požeškom kazalištu 17. prosinca u 20 sati gostuje “Rollercoaster” koreografkinje Katarine Đurđević. Predstava “Rollercoaster” univerzalnim jezikom nudi odgovorne na neka životna pitanja, a na neka od naših pitanja odgovorila je sama autorica predstave.

Neizbježno je pitati – što je COVID 19 učinio u ovom trenutku plesnoj umjetnosti?
Plesnoj, kao i ostalim granama umjetnosti učinio je dosta štete. Dugo odgajamo publiku. Kazališta su bila dugo zatvorena, sada su tek djelomično otvorena, publika se odmiče od kazališta i bit će ju teško ponovo pridobiti i vratiti. Sami umjetnici pak nemaju izvedbe, vježbaju u skučenim prostorima, vlastitim sobama. Tu su i nove tehnologije, ali ples nikako ne može funkcionirati putem Zoom platforme. Ustvari, mišljenja sam da kazalište općenito ne može tako funkcionirati jer čar kazališta upravo je u tome što se odvija uživo. Suvremene tehnologije, društvene mreže i patforme su tu tek da se nešto održi i bar nekako zadrži publika, no čar i vrijednost su samo u živoj izvedbi i to je ona najveća šteta.

U Požegi ste s Vašom hit predstavom Rollercoaster, predstavom koja je ustvari plesna priča o životnoj radosti, o izazovima postojanja. Koliko je takvih priča potrebno baš u ovom trenutku pa i pred ograničenim brojem gledatelja?
Takve priče u ovo vrijeme sve su potrebnije kako bi nas izvukle iz ove sadašnjosti, ovog okrutnog “novog normalnog”, kako bi nam misli otišle na neku drugu stranu i kako bi se opet iskreno smijali.

Plesna umjetnost je nažalost ona umjetnost kojoj je uvijek bilo teško doći do šire publike i u primjerenijim vremenima – ni tada gledališta nisu bila dupkom puna. Možete li uopće naslutiti kako će izgledati 2021. godina za plesnu umjetnost kada će dobar dio onih koji su prethodno odnjegovali naviku odlaska na plesne predstave, sada vjerojatno tu naviku izgubiti?
Vječiti sam optimist i nadam se da, dok ima ovako požrtvovnih umjetnika i plesnih pedagoga poput Ilijane Lončar koja beskrajno promiče tu plesnu umjetnosti i decentralizira je iz Zagreba,( jer u Zagrebu to još kako-tako funkcionira a čim se maknemo dalje publika jednostavno ne želi plesne predstave), dakle, dok ima takvih ljudi ima smisla i raditi. Zahvaljujem se Ilijani što nas je pozvala i nadam se da će i tih 30-tak ljudi koliko je dozvoljeno, doista uživati te nakon ove predstave, opet kada se pruži prilika, doći na neku suvremenu plesnu predstavu. To je jedino što možemo- nadati se.

Predstava se ovdje u Požegi održava uz podršku resornog Ministarstva kulture. Koliko ustvari ima podrške od sustava, od ministarstva, koja je sada umjetnicima potrebnija više no ikada?
Pa, ministarstvo se potrudilo izaći u susret svim vrstama umjetnosti, a ima sluha i za plesnu umjetnost pa se strukovne udruge često nalaze na razgovorima s ministricom i pokušavaju riješiti probleme. Ta podrška naravno, nije dovoljna jer jednostavno samostalni umjetnici više nemaju gdje zaraditi za životne potrebe. Znam da su svi u problemima, i gospodarstvo i mnogi drugi, mnogi se brinu za radna mjesta, ali narod bez kulture nema budućnosti, narod bez kulture gubi svoj identitet i kultura se nikako ne može stavljati u drugi plan. Kultura je ta koja propitkuje, motivira, donosi radost, čuva ljepotu, humanost i ljudskost i postavlja pred nas svaki dan nove izazove koji nas čine boljim ljudima.

Značaj umjetnosti i kulture dugogodišnjim radom i rezultatima u Požegi čuva i razvija UO Plesna radionica Ilijane Lončar koja svoju predanost potvrđuje i projektom “Svi na plesnu predstavu”. Organizirati gostovanje plesne predstave u korona vrijeme pothvat je za koji upravo treba predanost i ljubav, potvrdila nam je Ilijana. ” Kada smo 2020. godinu krajem 2019. planirali i slagali prijedloge za Ministarstvo kulture, ni u primislima nismo imali da će ta godina ovako teško izgledati. Uspjeli smo doći do kraja projekta, iako je posljednja predstava u nizu, koja je trebala biti izvedena 19. prosinca u sklopu programa “Treća je dječja” Gradskog kazališta Požega, odgođena do daljnjeg za 2021. godinu. Razlog je naravno korona virus i samoizolacija umjetnika. Ali, zato je tu “Rollercoaster”, ujedno i posljednja predstava na daskama Gradskog kazališta Požega u ovoj godini. Inače, projekt Svi na plesnu predstavu uspio je održati gostujuću predstavu “Viola, ja i nas dvije” i u sklopu Požeškog plesokaza. Nakon toga smo održali s Contakids-om Plesni laboratorij za djecu i roditelje, a potom i “Misli u boji” Plesnog centra Tala u našoj plesnoj dvorani koja je odlično popraćena od naših predškolaca. Ponosni smo na te rezultate, posebno zbog novih okolnosti u kojima je iznimno teško održavati i onu najskromniju razinu plesnog djelovanja unutar same plesne radionici, a kamoli organizirati ovako slojevite i zahtjevne aktivnosti,” zaključila je Ilijana.

TEKST: S. Pok         FOTO: S. Pok