SASVIM NEOBIČNA MATURALNA POZIVNICA – Mi nismo generacija nova, učitelji smo i poštujemo slova
POŽEGA – Maturanti 5a razreda Učiteljske škole u Osijeku koji su maturirali davne 1963/64 školske godine, 21. rujna će proslaviti 55. obljetnicu mature. Naći će se pred svojom starom školom i ništa tu nije neobično, osim možda pozivnice kojom ih je na susret pozvala nekadašnja školska kolegica, Požežanka Zorica Krpan.
U vrijeme kada ni obično pismo više ne šaljemo, jer informacije, poruke i pozivi putuju virtualnim svijetom u sekundi, Zorica Krpan ispisala je pozivnicu u stihovima, rukom, baš kako se to nekada, davne 1963/64 godine radilo. I prisjetila se svih profesora, kolega, onih koji će doći i kojih više nema. “Poziv je već proslijeđen telefonom, no mi nismo generacija nova, učitelji smo i poštujemo slova,” kaže Zorica. Dirljivo i zabavno, tužno i lijepo u isti mah – pa evo donosimo dio teksta pozivnice:
“Mislile smo, ma da nemamo čime, pismom se javit i u tvoje ime.
Poziv je proslijeđen već telefonom
no, mi nismo generacija nova,učitelji smo i poštujemo slova.
U Osijek treba obavezno i na vrijeme doći, obećavamo da će susret odlično proći.
Ne traži, dok dišeš, nikakav razlog da ne dođeš, razlog će se pojavit i sam…
Zato, kartu u džep, sjedni u vozilo i iz kuće van.
Sjeti se samo što te u Osijeku čeka, svi će doći, pa čak i oni iz daleka.
Sastat ćemo se pred našom školom, gdje smo ponekad išle s grčem i s “bolom”.
Sad bol zaboravi i probleme razne, ne poštuju se za nedolazak isprike prazne.
Čeka nas samo naša Mira bit će pred školom al bez klavira,
nema tamo ni Jakše, ni Ate, ni Violete ni Nade, ni Šule, ni Aubrehta, ni drage nam Nade… Nema Šimonjice da modu prati, nema ni Himerlajha da kratko svrati,
nema ni Beleslinke da kroz književnost šeće ni Komljenovića a ni Šeper doći neće…
Nema ni None na biciklu svome.. Ne stiže k nama ni Rada, uvijek dotjerana i mlada, prvi sat ju je dovela direktorica tada…Neće predavat, ne da joj se ni pitat, samo ćemo povijesnu čitanku čitat…No, već zaista o profesorima dosta.
Zar ova sjećanja nisu razlog pravi da se na susretu i tvoja faca pojavi?
Pare, karte, adrese, šalabaktere u džep te kreni i dođi u naš Osijek!”
“Da, kako smo mi ta generacija koja nije imala E-ploču i pozivnicu sam pisala ručno” kaže nam Zorica Krpan kroz smijeh. Ne, nema tipkanja, tvitanja, fejsbučenja, gifova i lajkova – ali duha, e duha ima! Još se može od starih učitelja puno naučiti…
TEKST: S. P. FOTO: S. P.