POŽEGA – Članovi tamburaškog sastava „Posegana“ i profesori na požeškoj Glazbenoj školi, Požežani, Saša Botički, Ivan Karadža i Antun Adžić među prvih su devet magistara tambure, a titulu su stekli na studiju Tamburaškog umijeća – Odsjeku za instrumentalne studije Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.

S njima su magistrirali i njihove kolege koje su također vezane za Požegu, Tomislav Galić, koji je studij tambure prethodno završio u Beču, sada s radnim mjestom u Glazbenoj školi u Dugom Selu i Tihomir Damjanović, profesor na Glazbenoj školi inače iz Novih Mikanovaca. Saša, Ivan i Antun svojim su zalaganjem došli do željenog cilja i time osnažili stručni nastavnički kadar u požeškoj Glazbenoj školi koja je sve prepoznatljivija na prostorima Hrvatske i izvan nje. Požega se tako još jednom potvrdila kao tamburaški grad, ne samo s najdugovječnijim tamburaškim festivalom, već i s prvim akademskim tamburašima u Hrvatskoj

Od igračke u djetinjstvu tambura je našim magistrima postala profesija. Tamburu sviraju od vremena kada su je mogli pravilno držati rukama. Svoje prve diplome profesora stekli su glazbenim obrazovanjem na drugim instrumentima i drugim usmjerenjima, a studenti su ponovno postali odmah kada se prva takva mogućnost otvorila na osječkoj akademiji. Novi je to iskorak za tamburu, koja proširuje svoje mjesto u ozbiljnim glazbenim vodama.
“Škola je izvrsna, a planovi su nam što više raditi na unapređenju i što kvalitetnijem radu s djecom. Uz to, imamo u planu nastaviti projekt mimo akademije, držati koncerte klasične glazbe kao Tambura kvintet, pošto već imamo repertoara, nastavili bismo ga proširivali,”otkriva nam Saša Botički.

Naime, oni su kao tamburaški kvintet za svoj diplomski održali koncert na kojem su izveli djela klasične glazbe: Zoltán Kodály (arr. T. Ranogajac): Marožečki plesovi za tamburaški kvintet, Antonín Dvořák (arr. T. Ranogajac): Slavenski ples u F-duru op. 46 br. 4 za tamburaški kvartet i Petar Iljič Čajkovski: Serenada. Kvintet sačinjavaju: Antun Adžić (bisernica), Ivan Karadža (A-brač), Tomislav Galić (E-brač), Saša Botički (čelo) i Petar Varga (berda).
Kako studija tambure nije bilo u Hrvatskoj, oni su najprije diplomirali ili magistrirali glazbenu kulturu. Saša Botički (39) svira od najranije dobi, najprije harmoniku, kako ga je usmjeravao otac također glazbenik, a kasnije u orkestru Veljka Škorvage svira bisernicu. Srednju glazbenu školu i glazbenu kulturu završio je u Osijeku. Na poziv ravnatelja Veljka Škorvage, tada ravnatelja Glazbene škole, vraća se u Požegu kao profesor. Prvi sastav u kojem je svirao bili su „Tragovi“, ali vodio je mnoge tamburaše u KUD-ovima, sada je već šest godina u „Posegani“.

Ivan Karađa (24) pri kraju je preddiplomskog studija glazbene pedagogije, a prvi korak u svijet tambure bio mu se dječački sastav „Vetovački rastići“. “Poslije dolazi moj mentor Saša, i eto, ne znam što je vidio u meni, doveo me u glazbenu školu, završio sam osnovnu i srednju, tamburaški smjer, najprije na bisernici, a nakon toga brač, sve pod vodstvom mentora Saše,”sjeća se Ivan.

Antun Adžić (24) također svira godinama, najprije u orkestru Zvjezdana Marjanovića, a njegov  prvi bend bio je u srednjoj školi „Duša bećarska“, pa onda „Orljava bend“, a od 2012. je u Posegani. Posljednjih godina, a posebno dvije godine na akademiji u Osijeku, bitno su razgranali glazbene smjerove u kojima djeluju. “Za diplomski koncert pripremali smo se skoro godinu dana, dvije godine smo intenzivno radili, učili i vježbali, bilo je dosta posla, pripremili smo i aranžmane za vođenje ansambla, od odabira do pripreme za taj sastav, tamburaški orkestar,”slažu se sva trojica i dodaju kako je za tamburašku glazbu velika stvar studij u Osijeku.

“To je nešto što svi mi koji radimo u školi trebamo, da se može nastaviti izučavati taj instrument i dići ga na viši nivo. Vjerujem da će se otvoriti mogućnosti za koncerte, da ćemo imati soliste, a da ne govorim o ansamblima i orkestrima. To je dio koji ima svoj smisao da se djeca upisuju u škole i  da mogu završiti fakultete. Do sada su ostajali  na pola puta. Za Požegu i šire to je velika stvar,  to će iznjedriti još puno dobrih tamburaša, koji će bolje učiti i raditi, to je krug koji se razvija,” ocjenjuje Saša. Tambura postaje sve popularnija u Požegi gdje se obrazuje oko 70-ero učenika u osnovnoj i srednjoj školi iz cijele Slavonije. Prva mjesta osvajaju na državnim i međunarodnim natjecanjima. Njihovi profesori, akademski tamburaši, sigurno će podići razinu izvrsnosti, a Požegu potvrditi kao glazbeni i tamburaški centar.

TEKST: S. P./ B.S.T      FOTO: B.S.T.