PETRINJA – Snijeg i debeli minus spustili su se nad Banijom. Od snažnog je potresa prošlo 19 dana. Volonteri iz cijele Hrvatske, od prvog dana nevolje koja je zadesila ljude ovoga kraja, daju sve od sebe kako bi im olakšali njihovu muku. Među njima su i volonteri požeškog Crvenog križa. Osam ih je u prvoj turi, raspoređeni su u skladište te na dostavu higijenskih paketa i hrane u okolna sela, a donosimo njihove dojmove i priču.

Prvo je odredište Ćuntić, selo u kojem je tek nekoliko stanovnika, pokoja životinja i prekrasna priroda. Cesta je loša, strma i zaleđena. Stavljaju se lanci kako bi se probilo do četiri obitelji u selu. Hvala vam na svemu, najviše na razgovoru – doviknuo nam je na odlasku Milan. Živi sa suprugom u kući na kojoj je gornji kat uništio potres. Kćer su poslali k sestri u Gorski kotar.

Nekad je u selu bilo puno ljudi, sad su samo 4 kuće. Dobili smo kamp kućicu da se sklonimo u slučaju potresa, ali od zime ne možeš biti unutra. Spavali smo u ovčiku – prepričava Milanova supruga.Strah ih je, ali su nasmijani i sretni što ih se netko sjetio. Dalje u selu još tri obitelji, u jednoj i trogodišnje dijete, zrno nade za ovaj zaboravljeni kraj. I oni su zahvalni na svemu.

Nekoliko kilometara dalje s četiri mačke u kamp kućici živi Branka. Po osmjehu i vedrini nikad se ne bi reklo da je lani, 29. prosinca, preživjela zahvaljujući baš mačkama. “Izašla sam im dati hrane… kad se to počelo ljuljati, kuća, dvorište, sve oko mene…to nije za vjerovati,”prepričava. Kuća u kojoj živi posljednjih godina stara je 90 godina, ali je do potresa bila njezin dom. Sada je za rušenje. Ima crvenu naljepnicu. “Prijateljica iz Slavonskog Broda digla je sve na noge. Kamp kućica mi je stigla iz Poreča, dečki iz Torcide i iz Markuševca napravili su nadstrešnicu i proveli struju,” kaže nam Branka. Sa svoje 4 mačke, od kojih joj je jedna ušetala u dvorište pred sam potres, nekoliko kokoši i pijetlom dane provodi uglavnom u dvorištu. Nasmijana je i vedra kao da se ništa nije dogodilo. Prezimit će u kamp kućici uz grijalicu i vanjski štednjak na kojem je upravo završavala ručak.

“Hvala što ste me obišli. Nemojte se mučiti i nositi vodu, tu je potok pa se snađem, ali ako imate koga da udomi ovog sivog mačka…Sam je došao k meni. Imam još trojicu pa se baš i ne slažu,” kaže nam Branka. Do nekih mještana prtimo snijeg. Dočekuju nas na vratima. Daleko su od civilizacije, ali ne bune se. Dan po dan…samo da više prestane tresti. A treslo je i tog dana. 4.1 po Richteru.

TEKST: S. P./ D. K.         FOTO: D. K.