NOVOGRADIŠKO KINO – “Dnevnik Diane Budisavljević” u pratnji redateljice stigao pred novogradišku publiku
NOVA GRADIŠKA – Nakon osvojene Zlatne arene za najbolji film, režiju, montažu i glazbu, nagrade publike i kritike u pulskoj Areni, premijernih projekcija u Vinkovcima, Osijeku, Sisku, Samoboru i Velikoj Gorici, “istinita priča o najboljim ljudima u najgorim vremenima”, igrano dokumenari film “Dnevnik Diane Budisavljević”, stigao je pred novogradišku publiku u pratnji redateljice Dane Budisavljević, jer, riječ je o jednom od mjesta u kojima je i sniman.
Da je povijest prepuna nepoznatih, anonimnih heroja i heroina koji su i u nečovječnim vremenima zadržali ljudskost, potvrđuje film “Dnevnik Diane Budisavljević”, umjetnički snažno ostvarenje koje je, nakon osvojene Zlatne arene za najbolji film, režiju, montažu i glazbu, nagrade publike i kritike u pulskoj Areni, a potom i premijernih projekcija u Vinkovcima, Osijeku, Sisku, Samoboru i Velikoj Gorici, u pratnji redateljice, Dane Budisavljević, jer riječ je o jednom od mjesta u kojem su snimani njegovi dokumentarni dijelovi , stigao pred novogradišku publiku.
Pripreman dulje od desetljeća, snimljen u crno bijeloj tehnici i zanimljivoj igrano-dokumentarnoj formi, “Dnevnik Diane Budisavljević”, uz sjajnu glumu ekipe predvođene Almom Pricom, bez osuđivanja, ocjenjivanja i uobičajenog “biranja strana”, donosi 70 godina nepoznatu priču o Zagrepčanki austrijskog porijekla koja je, u vrijeme vladavine NDH-a, iz logora spasila više od 10 tisuća djece. “Ispričan” krajnje minimalistički, gotovo faktografski i bez imalo patetike, istovremeno, možda baš i stoga iznimno potresno i emotivno, film na jedinstven način, kombinirajući ispovijesti preživjelih svjedoka i igrane dijelove, donosi uvid u nedovoljno poznat dio nacionalne povijesti, onaj, prema kojem se, kao društvo, još uvijek nismo jasno odredili i unatoč potresnim i rijetko viđenim arhivskim snimkama, poručuje kako ni u jednom režimu, ma kako on neljudski bio, humanost i empatija ne umiru potpuno, sve dok je pojedinaca poput Diane Budisavljević.
“Istinita priča o najboljim ljudima u najgorim vremenima”, kako za film reče jedan kritičar, priča je o Zagrebu 40-tih godina prošlog stoljeća, marionetskoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj, dikatatorskom represivnom fašističkom režimu Ante Pavelića, ali i prije svega, priča o ljubavi i solidarnosti koje su, kako god to moglo patetično zvučati, i u zlim vremenima, jače od svakoga zla. Zbog toga, zbog istine i budućnosti, treba ga pogledati. Na kraju krajeva, povijest je satkana od činjenica a ne njihove relativizacije. I “čovječnosti “kakva je bila Dianina.
TEKST: Simonida Tarbuk FOTO: D. Pok /pulafilmfestival.hr