Miroslav Kolobarić-Kobac 37-godišnji je bodybuilder iz Bresnice kod Pleternice. Bavi se ovim sportom od ranih dana srednje škole, a prvo natjecanje je odradio 1998. godine. Od tada niže uspjehe i dva puta je bio prvak Hrvatske u bodybuildingu, a na poslijednjem natjecanju u bench press-u Đurđevcu srušio je hrvatski rekord podigavši 192.5 kilograma, ali nažalost neslužbeno.Razgovarali smo s njim o bodybuildingu i koliko odricanja zahtjeva bavljenje tim sportom.

Što vas je motiviralo za početak bavljenja tim sportom?
Kao i većinu mladih ljudi motivirali su me u početku filmovi i časopisi. Arnold Schwarzenegger  u  to je vrijeme bio najpoznatiji bodybuilder i glumac i on mi je bio uzor, kao i većini tada.

Koji bi uspjehe izdvojili iz svoje karijere?
Bio sam  državni prvak tri puta –  2010., 2013 i 2014. godine  te  Balkanski prvak u kategoriji do  90 kilograma 2014. godine. Osvojio sam prvo mjesto na međunarodnim kupovima kao što su “Bihać open”, “Bjelovar open”- bilo je tih međunarodnih kupova mnogo i teško ih je sve zapamtit , ali u načelu jako sam zadovoljan dosadašnjim uspjesima.

Koja je razlika u tom sportu danas i prije deset godina?
Bodybuilding je napredan sport. Dosta mladih ljudi je zainteresirano, ambiciozno se krenu baviti s tim i budu uspješni, ali po kvaliteti i spremnosti, nekako mislim da je to prije bilo bolje. Danas se manje trenira no prehrana je napredovala. Danas je to znanost i sport.

Koliko odricanja traži bavljenje tim sportom?
Traži jako puno odricanja. Zahtjeva ekstremne fizičke treninge i 24 sata kontrole prehrane. Jedan cijeli paket moraš imati za pravi rezultat, jednu veliku disciplinu i ljubav prema tom sportu.

Može li se živjeti od toga?
Kod nas teško. Tko ima fitness centar može živjeti od treniranja drugih ljudi, privatnih treninga. U svijetu postoji možda deset ljudi koji  žive isključivo od bodybuildinga uz  sponzore i dobre ugovore i većinom imaju svoje privatne teretane.

Osim bodybuildingom bavite se i powerliftingom?
Uvijek je bila priča da su powerlifteri jači od bodybuildera, ali ja se s tim ne slažem. Znam puno momaka i i žena koji se bave bodybuildingom i mogu dizati ogromne kilaže. Krenuo sam s tim sportom da sebi dokažem kako mogu biti uspješan u tome. Prvi puta sam u bench pressu digao 165 kila i za vrijeme priprema od 2 tjedna koliko sam odradio,  a da prije toga nisam radio bench, bio je to izvrstan rezultat. Prošli vikend bio sam na natjecanju u bench pressu u Đurđevcu. Kratko sam se pripremao probao sam par treninga, znao sam s kojim kilažama mogu raspolagati.Podigao sam kilažu od 180 kila jer sam išao na sigurno drugo mjesto. Dečko koji je tada s dignutih 190 kila osigurao prvo mjesto pripremao se cijelu godinu, a ja sam imao svega 5 treninga. Digao sam 180 kila relativno lagano i to mi je bio poslijednji pokušaj. Htio sam probati radi sebe podići hrvatski rekord i stavio sam kilažu od 192.5 kila i uspio sam ali nažalost nije službeno, tako da je ostao rekord na 190 kila, ali ja zbog sebe znam da sam skinuo rekord a i tom drugom natjecatelju nije bilo baš svejedno.

Kakva je konkurencija u Hrvatskoj u bodybuildingu?
Ima par momaka koji izlaze na natjecanja svake godine, ali dosta se mjenjaju natjecatelji.  Nitko se ne zadržava dugi niz godina na sceni. Dolaze novi natjecatelji koji probaju pa odustaju tako da  su rijetkost oni koji predstavljaju konstantu na natjecanjima.

Jeste li surađivali s nekim drugim bilderima iz naše županije?
Najviše sam surađivao sa svojim jako dobrim prijateljem Antonijem Furićem koji je zabilježio jako puno uspjeha u ovom sportu. On mi je pomogao i oko prehrane i treninga i odličan je čovjek.

Planovi za budućnost?
Uvijek naporno treniram i održavam formu. Bilo je malo kraćeg opuštanja oko prehrane. Posvetiti ću se trenerskim vodama u teretani Play u Zagrebu. Pripremam jednog mladića za Prvenstvo Hrvatske i posvetiti ću se privatnim treninzima. Živim u Zagrebu vikendom sam u Požegi tako da svaki zarađen novac od privatnih treninga dobro dođe.Planiram se baviti ovim sportom barem zbog sebe cijeli život.

Što bi poručili mladim ljudima koji se žele baviti ovim sportom?
Svaki sport od tenisa, nogometa i golfa ima bazu priprema u teretani. Profesionalno i natjecateljski moraš biti fanatik i dosta uložiti sredstava, odricanja i slobodno vrijeme za ovaj sport koji je dosta ekstreman. Proljetni dio kada mi je rođendan, puno fešta prođe bez mene i to je nešto s čime se moraš pomiriti ako ćeš biti profesionalan. To je prolaženje muka i može kao svaki profesionalni sport nositi sa sobom ozlijede. Profesionalni sport uvijek izvlači maksimum iz tijela što može za sobom ostaviti posljedice. Morate imati veliku ljubav prema tom sportu kako biste bili uspješni.

Koje su po vama najzrelije godine za bodybuildere?
Najzrelije godine za bildera po meni su između 28 i 30 godina jer s godinama dolazi do zrelosti mišića. Po meni, ljudi koji vole ovaj sport se mogu baviti njime od 14-te do 40-te godina. “Misteri olimpija” su najčešće oko 30 godina. Nema granice,  koliko je čovjek spreman i koliko želi može se baviti ovim. Ima ljudi od 50 i 60 godina koji fantastično izgledaju.

Što bi rekli za kraj, želite li se zahvaliti nekome?
Zahvalio bi se sponzoru MYprotein, fitnes klubovima Mario i Play u Zagrebu te Gradu Pleternici i Gradu Požegi koji mi uvijek izlaze u susret.

TEKST: Tomislav Milanović    FOTO: T. Milanović