POŽEGA – U Dvorani mudrosti Gradske knjižnice Požega predstavljena je zbirka poezije Marija Kovača “Metamorfoze iliti pretvorbe”. “Pisanje poezije nije nešto što se radi iz koristi i zbog nekog komfora. To je kod većine pjesnika – potreba.Potreba da se neke životne stvari, intime, stave na papir, ovjekovječe, pokušaju pretvoriti u riječi… To je poigravanje s riječima. Ako voliš svoj jezik poezija je onda zapravo najljepše igralište,” kaže Mario.

Mario Kovač, poznati kazališni i filmski redatelj, glumac, skladatelj, DJ, kvizaš i pjesnik prvu je zbirku poezije “Jesmo li se za to borili?” objavio 2007. godine, a potom 13 godina bilježio metamorfoze vlastite i pretvorbe društvene kako bi ih ukoričio u novu zbirku . “Metamorfoze iliti pretvorbe” u izdanju izdavačke kuće Što čitaš? – izdavačke i alternativne knjižare-antikvarijata u Zagrebu. S “likom i (ne)djelom” osebujnog Kovača upoznali su se večeras, zahvaljujući vrijednoj ekipi Gradske knjižnice Požega i požeški ljubitelji lijepe riječi.

“Poezija je bolest kojom su zaraženi odabrani, a lijeka – nema” kaže Mario u pjesmi Requiem. Precizno je to, čisto i jasno, lišeno dodatnog tereta baš kao i sve njegove pjesme. A zašto uopće danas pisati poeziju, pitamo ga. “Da, zašto? Za koga? Tko to čita? U Hrvatskoj se svake godine tiska na desetke, možda i stotinjak zbirki poezija, a svjedoci smo da nisu baš sve bestseleri, dapače većina završi u rukama rodbine ili na dnu polica. Ali, baš zato. Pisanje poezije nije nešto što se radi iz koristi i što se radi zbog nekog komfora. To je kod većine pjesnika – potreba. Naprosto, potreba koju većina imamo od malih nogu, potreba da se neke životne stvari, intime, stave na papir, ovjekovječe, pokušaju pretvoriti u riječi… To je poigravanje s riječima. Ako voliš svoj jezik poezija je onda zapravo najljepše igralište s tim jezikom, tako ju ja doživljavam. Pišem pjesme neopterećeno, što je i dokaz – u srednjim 40-tima ovo mi je tek druga zbirka poezije. Naravno da napišem puno više od toga, ali ovo su one pjesme koje su prošle moj osobni “filter”, za koje mi se čini da su zaslužile završiti na papiru.” kaže nam Mario.

Precizno je to, čisto i jasno, lišeno dodatnog tereta baš kao i sve njegove pjesme.”Sve to ide iz poezije koju ustvari ja volim, volim Ferlinghettija, volim Bukovskog, volim Lou Reeda i pjesnike koji koketiraju i s glazbom i tu je ta određena ogoljenost – ne odlaženje u prevelike metafore, začudnost i zaumnost. To je prirodno, s vremenom “otpadalo”. Kad bih morao svoju metodu, proces pisanja pjesme opisati, mislim da je to vrlo slično kako kipari rade s kamenom – odbace višak. Skulptura je već u kamenu, njihovo je samo da bace višak. Tako i ja – reduciram, mičem ono što je višak s pjesme dok ne ostane srž.”

Promocija zbirke po gradovima zaustavljena je zbog pandemije pa je Požega, nakon više od jedne godine pauze, prvi grad gdje nastavlja gostovanja s “Metamorfozama iliti pretvorbama”. No, tu je i dodatni razlog. “Spojio sam Požegu sa svojom drugom velikom ljubavi, a to su kvizovi. Kako se ovdje, baš na istom mjestu, u Gradskoj knjižnici  5. i 6. lipnja odvija Noć otvorenih vrata i 24-satni maratonski kviz, ovo je bila izvrsna prilika i da predstavim zbirku u gradu u kojem imam puno prijatelja i poznanika, u kojem uvijek osjećam prijateljsko ozračje,” rekao je Kovač.

TEKST: S. Pok         FOTO: S. Pok