MEĐUNARODNI DAN MATERINSKOG JEZIKA – Prilika za podsjećanje na važnost jezika kojim izražavamo misli i emocije
Svake godine, 21.veljače, prilika je da se podsjetimo na značaj jezika koji zovemo materinskim, prvog jezika koji svatko od nas nauči u svojoj obitelji, jezika kojim bismo trebali moći izraziti najširi raspon vlastitih misli i najnježnije nijanse svojih emocija, jezika kojim se služimo najbolje i najpreciznije jer je u nas usađen od naših početaka
Materinji ili materinski jezik prvi je jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji. Stručnjaci tvrde da je znanje materinskog jezika vrlo važno pri formiranju mišljenja, a istraživanja su pokazala da osoba koja nije savladala materinski jezik ima problema s učenjem ne samo drugih jezika već i s učenjem uopće. Svjestan njegove važnosti, UNESCO je 1999. godine donio odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika, želeći nas podsjetiti na obvezu očuvanja vlastitoga jezika, ali i jezične raznolikosti na globalnoj razini. Važnost toga dana potvrđena je godine 2001. aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj različitosti, gdje u 5. članu piše: “…svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebice na materinskome jeziku…” Od tada se svake godine slavi u svijetu Međunarodni dan materinskoga jezika kao jedan od zajedničkih simbola ravnopravnosti svih naroda.
Svjesni značaja jezika koji nas određuje, na inicijativu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Hrvatski sabor 2019. godine proglasio je 22. veljače Danom hrvatske glagoljice i glagoljaštva u spomen na “Misal po zakonu rimskoga dvora” iz 1483. godine, prve tiskane knjige na hrvatskome jeziku i glagoljičnim pismom. Jer, glagoljica je prvo pismo kojim su Hrvati prije više od tisuću godina zapisivali riječi materinskoga, hrvatskoga jezika. Zbog svega navedenoga Međunarodni dan materinskoga jezika, 21.veljače, mora stalno podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.
Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom,
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči –
To je jezik roda moga!
(P. Preradović)
TEKST: S. Tarbuk FOTO: Ilustracija