POŽEGA – Matej Perić, učenik šestog razreda osnovne škole i jedan od najboljih mlađih pionira Nogometnog kluba Slavonija godinama plijeni pozornost na turnirima te je odnedavno zapeo za oko i prvoligašu NK Osijek. U prisustvu njegove majke Zdenke i sestre Ivone porazgovarali smo s ovim mladim, ali vrlo potencijalnim sportašem.

“Nakon što obavim školske zadaće, razmišljam samo o nogometu, obožavam trening, turnire i igru. Kada zabijem gol i dobro odigram utakmicu osjećam se sretno, a dobar potez se dogodi u djeliću sekunde, jednostavno to napravim. Počeo sam trenirati u prvom razredu osnovne škole. Prvo sam počeo kao golman ali mi je nakon nekog vremena dosadilo stajati na golu, htio sam više akcije, te sam rekao treneru treneru da bih se htio okušati kao igrač, odnosno napadač. Tako je i bilo”, ispričao je za početak našeg razgovora Matej.

Mama Zdenka je pojasnila kako je to sve zapravo izgledalo na početku. „Kada je tek počeo trenirati nogomet, jedan je dan došao s treninga te rekao: “Mama, meni je trener rekao da na idući trening ponesem rukavice jer ću biti golman.” Pobunila sam se jer znam da je brz, okretan i spretan s loptom te sam mislila da će Matej na golu biti nesretan. Došla sam na idući trening kod trenera Marija Raguža i izrazila mu svoje nezadovoljstvo. Trener je rekao:”Gospođo, cijenim Vaše mišljenje, ali molim Vas da mi se ne miješate u posao, Matej je izrazio želju i ja sam mu tu želju ispunio, to je dogovor između nas dvojice. Ja sam tad zašutjela te sam mu rekla da je u pravu. Nakon toga, nikad više nisam imala prigovora, a treneru Ragužu sam jako zahvalna jer je otpočetka prema toj djeci čovjek, pedagog i trener koji je vrhunski stručnjak u svom poslu. Uvijek ističem njegovu ulogu u svemu tome, on je njegov prvi trener koji je postavio odlične i čvrste temelje za daljnji razvoj”, ispričala je.

Matej je sljedećih godinu dana proveo čuvajući mrežu i, što je najzanimljivije, u tom periodu je na turnirima dva puta proglašen najboljim golmanom. Do sad je skupio sijaset pehara i medalja kao nagrade za najboljeg strijelca, igrača ili golmana turnira. Neupitna je Matejeva fizička predisponiranost sportu. Naime, prošle se godine plasirao na državnu završnicu Sportskih igara mladih u Umag nakon što je u Požegi pobijedio u atletskoj disciplini, utrci na 60 metara. Na državnoj završnici je završio drugi te se plasirao na međunarodnu završnicu Sportskih igara mladih u Splitu te je i u toj utrci bio drugi. Prije otprilike godinu dana u klub su počeli stizati pozivi većih klubova, jedan od njih je bio i Hajduk ali  roditelji ipak smatraju kako je zasad najbolja opcija igranje za prvoligaša Osijek.

“Matej je još uvijek igrač Slavonije koji igra turnirske utakmice za Osijek u kategoriji mlađi pioniri. U početku sam se bojala kako će se snaći, ali svi su ga odlično prihvatili i on njih. Kao klub su vrlo profesionalni i korektni prema nama, snose i troškove putovanja u Osijek, opreme i ostalog. Prošlog je ljeta bio dva tjedna kod njih u kampu kako bi se bolje aklimatizirao i upoznao sa svime. U sklopu stadiona imaju smještajne kapacitete za takve svrhe tako da je Matej oduševljen Osijekom kao gradom, trenerom, suigračima”, pojasnila je mama Zdenka.

San gotovo svakog dječaka, pa i ponekog odraslog dječaka je zaigrati barem jednu utakmicu za Barcelonu. “Želio bih jednog dana zaigrati za seniore Osijeka, kasnije možda i za neki još jači klub. Ne bojim se konkurencije jer samo želim igrati nogomet i u tome uživam. Dečki s kojima treniram su super, svi su me prihvatili, zadovoljni su mojim doprinosom klubu, a i ja sam zadovoljan s njima”, za kraj je poručio Matej.

TEKST: Bojan Miščević         FOTO: B. Miščević/ privatni album