ZAGRAĐE – Obnovom bračnog zavjeta u mjesnoj Kapelici u Zagrađu i velikim obiteljskim slavljem koje je odisalo tradicijom i zajedništvom, Antun (72) i Mandica (69) Lucić proslavili su svoj zlatni pir. Vrijedne Mandine ruke pobrinule su se da obiteljska mladost slavlje uveliča svečanim ruhom.

Vjenčali su se daleke 1969. godine, 1.svibnja, na blagdan Josipa Radnika, a i tada je, kako drugačije, većina rodbine i prijatelja bila u narodnim nošnjama. Oboje su živjeli u Zagrađu, Antun u središtu a Mandica u donjem dijelu sela. Viđali su se često, obavezno na nedjeljnim misama. Već tada je Antun s posebnim simpatijama gledao stasitu Mandicu.

“Krajem šezdesetih godina masovno se išlo na rad u inozemstvo pa tako se i Mandica pripremala za put u Švicarsku. Stric Toma upozorio me na Mandu Jozinu, čestitu i vrijednu djevojku. Tada sam si rekao da Manda neće nikuda ići. Otišao sam do njezinog prozor i pozvao je do obližnjeg oraha u susjedstvu. Skrivećki smo se sastali, poljubi sam je i ubrzo je odgovorio od odlaska u inozemstvo. Nije se dugo čekalo s vjenčanjem. Mandica nije trebala mijenjati dokumente jer je i ona djevojačko Lucić, ali nismo rod,”prepričao nam je zgode iz tog vremena slavljenik Antun.

Nakon devet mjeseci rodio se sin Ivan, a potom ostalih sedmoro djece : Verica, Josip, Anica, Vinko, Đurđica, Lucija i Stjepan. Tu je i trinaestoro unučadi. Djeca su situirana i samostalna, a Vinko je ostao živjeti s roditeljima. Nikada nisam požalila što sam se udala za Antuna, ističe Mandica i dodaje. “Bio je jedinac iz bogate obitelji, mogao je birati djevojku koju je htio. Kao kod svih obitelji, bilo je i teških trenutaka, ali su uvijek prevladani i živjelo se lijepo i pobožno s krunicom u ruci. Veselili smo se svakom novom danu, a djeca su nam najveća radost.”

Mandica i strastveni sakupljač etnografskog blaga. Dio nove kuće je muzej pun predmeta iz svakidašnjeg života, a u ormarima pregršt narodnih nošnji. Mandica se potrudila da sva njena djeca i unuci imaju svoje “ruo” pa su svi u procesiji od kuće do kapelice na misno slavlje bili odjeveni u tradicionalne nošnje Zagrađa. Zablistao zlatovez, zanjihale se skute i dukati, zamirisalo cvijeće u djevojačkoj spletenoj kosi – baš kao prije 50 godina. I kako dolikuje, puna slavonska domaćinska trpeza da se proslavi i ne zaboravi kad su Antun i Mandica proslavili slogu i ljubav dugu pola stoljeća. Živjeli!

TEKST: S. P./ D. K.       FOTO: Dušan Mirković