POŽEGA – Izlog jednog trenutačno nekorištenog lokala u pješačkom središtu Požege popunjen je zanimljivim pokrivalima za glavu. Radovi su to učenica Obrtničke škole, vođenih vrlo empatičnom idejom za onkološke bolesnike.

Početkom školske godine s Općom županijskom bolnicom Požega, a prema prijedlogu voditeljice projekta prof. Vesne Dumančić, dogovorili su projekt izrade i donacije marama, turbana i kapa za onkološke bolesnike. Krajem prošle godine donirana je prva količina, a trenutačno je u provedbi druga faza projekta.  Materijalna sredstva za kupnju odgovarajućih pamučnih materijala od kojih izrađuju različite modele osigurali su iz sredstava iz javnog natječaja Plinacro d.o.o. iz Zagreba. Vrijednost donacije je 5.000 tadašnjih kuna, što će, rekli bismo vrlo lako, utrošiti za potrebe nabavke odgovarajućih tekstilnih materijala i pomoćnog pribora za ljetne i zimske modele sanitetskih rubaca, kapa i turbana.

Rad djelatnika škole i učenika neće se uračunavati u cijenu proizvoda, već je humanitarne prirode. Nastavnica Marica Kosina iz tekstilne radionica izradila je probne modele marama, turbana i kemo kapa, koje kasnije izrađuju od materijala kupljenih iz sredstava odobrenih projektom. Izrađene modele Obrtnička škola će donirati bolnici, periodično, koliko bude izrađeno s učenicima u zanimanju modni tehničar/krojač.

Modni tehničar i krojač su zanimanja koja ne upisuje veliki broj učenika. Ove školske godine upisano je 15 učenika budućih modnih tehničara, a za zanimanje krojač nije bilo upisanih. Zanimanje je smanjeno, zahvaljujući situaciji oko nas. „Tekstilna proizvodnja je u problemima. Vidimo što je s „Orljavom“, to svakako demotivira učenike. Ali mislim da je to krivo, jer puno zanimanja ima problem kod zapošljavanja. Krojač se može i sam vrlo uspješno zaposliti. Takav primjer imamo naše bivše učenice u vlastitom salonu u Pleternici, a otvoreno je i nekoliko obrta za usluge šivanja“, kaže prof. Dumančić.

„Dodatni problem je i podcijenjenost krojačkog posla“, ističe nastavnica Marica Kosina iz tekstilne radionice škole, te dodaje: „Šivali smo plesnu haljinu od 30 metara tila, a kad smo to naplatili, unatoč cijeni od samo tri stotine kuna, naručiteljici je to bilo preskupo. Nasuprot tome, za 5.000 kuna može se sašiti prekrasna vjenčanica, ali se ipak posuđuju one za 10.000“.

U izlogu s pokrivalima za glavu mogu se vidjeti i dvije lutke s odjećom za prvu svetu pričest s elementima slavonske narodne nošnje. Radi se o jednoj kolekciji od prije par godina. Anamarija Palijan, učenica 4. razreda radila je modne i tehničke crteže u određenim programima, što je u mapi i prezentirano. I za završni rad tema joj je muška dječja odjeća, točnije sportska trenirka. „Još ne znam što ću dalje, ali mislim nastaviti školovanje npr. na tekstilno-tehnološkom fakultetu“, kaže Anamarija. Valentina Tušek, također učenica 4. razreda modnih tehničara, sada radi na pripremanju svečane maturalne haljine. Što poslije, još nema odgovor. U projektu sudjeluju i Ena Puljić i Martina Horak, učenice 3. razreda, koje veseli šivanje i zadovoljne su što imaju priliku pokazati svoje vještine za teško bolesne osobe, kojima će lijepa marama ili turban unijeti malo zadovoljstva to što i drugi na njih misle.

TEKST: B.Starčević Tesari                    FOTO: BST