POŽEGA – Na 8. sjednici Gradskog vijeća Grada Požege održanoj 31.siječnja, gradski vijećnici donijeli su Odluku o dodjeli javnih priznanja Grada Požege u 2022. godini. Novi požeški laureati su požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević (Nagrada za životno djelo), Udruga veterana 63. ,,A“ samostalne gardijske bojne ZNG RH Požega (Povelja humanosti) i Gradska knjižnica Požega (Kolektivna nagrada).

Odlukom Savjeta zaslužne građane i javna priznanja, u povodu Dana grada 12. ožujka Nagradu za životno djelo primit će požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević. Msgr. dr. Antuna Škvorčevića na blagdan slavenskih apostola sv. Ćirila i Metoda, 5. srpnja 1997., papa Ivan Pavao II. Apostolskim Pismom „Ad unum corpus“ imenovao ga je prvim biskupom novoutemeljene Požeške biskupije sa sjedištem u Požegi. Od samoga utemeljenja Biskupije na čelu s njezinim biskupom msgr. Antunom Škvorčevićem, stoji u obrazloženju, u svakom je smislu obogaćen duhovni, karitativni, odgojno-obrazovni i kulturni život Požege, s čovjekom u središtu njihove pozornosti.

Zahvaljujući naporima Požeške biskupije na čelu s msgr. Antunom Škvorčevićem, obnovljene su crkve u brojnim župama, dok je 2011. godine, dvadeset godina nakon razaranja, Voćin dobio novo crkveno zdanje prema nacrtima nekadašnje stare crkve. Osnovan je i Dijecezanski muzej Požeške biskupije od 7. travnja 1999. godine kako bi se očuvala i zaštitila sakralna kulturna baština s područja biskupije. Muzej se nalazi u obnovljenoj zgradi na katedralnom Trgu svete Terezije Avilske, a sastoji se od sakralne zbirke, zbirke moderne i suvremene umjetnosti, etnografske zbirke, grafičke te zbirke plaketa. U nastojanju oko čuvanja i promicanja crkvene kulturne baštine, požeški biskup msgr. Antun Škvorčević utemeljio je 31. kolovoza 2004. godine Povijesnu knjižnicu Požeške biskupije, kao i Povijesni arhiv te Riznicu požeške Katedrale. Prigodom dvanaeste obljetnice utemeljenja Požeške biskupije, 5. srpnja 2009. godine požeški biskup osnovao je Odgojno-obrazovni centar Požeške biskupije. O svojoj desetoj obljetnici postojanja, 2007. godine Požeška biskupija napravila je iskorak i na odgojno-obrazovnom području utemeljenjem dviju klasičnih gimnazija – u Požegi i Virovitici – otvaranjem Kolegija za srednjoškolske učenike, kao i kuće za studente u Zagrebu te konačno osnutkom Katoličke osnovne škole u Požegi 2009. godine te 2015. u Virovitici i 2017. u Novskoj.Od same uspostave Požeške biskupije promiče se i karitativna djelatnost. “Oduvijek je naš grad bio znan po ljudima koje je iznjedrio, a koji su ostavili dubok trag u duhovnoj, kulturnoj, prosvjetnoj ili gospodarskoj povijesti hrvatskog naroda. Požega je u svoj svojoj osamstoljetnoj pisanoj povijesti doživjela mnoge radosti. Uspostava Požeške biskupije i ređenje njezinog prvog oca biskupa, msgr. Antuna Škvorčević, zasigurno je jedan od njezinih najznačajnijih trenutaka.” stoji u obrazloženju.

Povelja humanosti ovom Odlukom dodjeljuje Udruzi veterana 63. ,,A“ samostalne gardijske bojne Zbora garde RH Požega čiji su se članovi organizirali i uključili u obnovu kuće obitelji branitelja stradale u potresu na području Banovine (Novo Selo glinsko) koja se polako privodi kraju.

Radi se o sedmeročlanoj obitelji. Kuća koju su izgradili vlastitim resursima i donacijama, stavljena je pod krov, s potrebnom infrastrukturom, a preostali su radovi unutarnjeg žbukanja, te opremanje interijera. Branitelji volonteri, u ovoj humanoj akciji, uključeni su više od godinu dana, te su u svoje slobodno vrijeme tijekom ljetnih mjeseci prošle godine gradili kuću vlastitim rukama, kroz samoorganizaciju. Dodatna vrijednost je i prezentacija rada Udruge, ali i svega onoga što branitelji čine – požrtvovna briga jedni o drugima, ali i pomoć svim ljudima u potrebi.Udruga je osnovana 28. prosinca 2013. godine kako bi svojim djelovanjem ostvarivala kontinuiranu brigu za očuvanje digniteta Domovinskog rata, imena i djela same postrojbe, u cilju obilježavanja obljetnica, događaja iz Domovinskog rata, te skrbi za dragovoljce, branitelje i stradalnike postrojbe, a posebno članove obitelji smrtno stradalih i ranjenih branitelja.

Kolektivnu nagradu ove će godine primiti središte požeške kulture – Gradska knjižnica Požega, koja je prošle je godine, nakon 175 godina knjižnične djelatnosti, otvorila vrata nove Knjižnice s novim prostorom, novim konceptom rada, programima i uslugama za cijelu zajednicu. U toj povijesnoj godini njezina postojanja pripala joj je i titula „Knjižnica godine”, prestižno priznanje struke koje je plod dugogodišnjeg uloženog truda, planiranja, timskog rada i promišljanja stručnih djelatnika koje je, uz suradnju s arhitektonskom i konzervatorskom strukom te uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i osnivača, Grada Požege, rezultiralo potpunom transformacijom u Knjižnicu 21. stoljeća.

Požeška knjižnica svojim je ustrajnim djelovanjem vidljiva i prepoznata u svojoj društvenoj i stručnoj zajednici kao stup odgojno-obrazovne, kulturne i javne djelatnosti. Kao takva prerasla je zidove koji ju okružuju i javnim zagovaranjem, medijskom vidljivošću, djelotvornim radom i u potpori zajednice doživljava potpunu transformaciju: arhitektonsku, koncepcijsku, programsku i tehnološku. Rezultat je to i uspješnog rada, sadržajnih iskoraka, tehnoloških inovacija te intenziviranja programske aktivnosti povećanjem kvalitete i broja knjižničnih programa usmjerenih na čitanje, učenje, jačanje osobnih kulturnih, duhovnih i demokratskih potencijala i implementacije suvremene tehnologije što, uz višefunkcionalni, suvremeno opremljen i uređen prostor, čini Knjižnicu važnim čimbenikom u životu zajednice i mjestom kvalitetnog provođenja slobodnog vremena za građane svih dobnih skupina i interesa. Kada je riječ o samoj zgradi knjižnice, ona je sagrađena 1907.godine u duhu secesije kao reprezentativno arhitektonsko zdanje Prve požeške štedionice koja je djelovala do 1938. godine. Zgradu su projektirali poznati zagrebački arhitekti Leo Hbnigsberg i Julio Deutsch. Danas je od izvorne opreme stolarija, kameno stubište uz koje je secesijska ograda od kovanog željeza, te strop nad stubištem s dekorativnim secesijskim oslikom. Vrijednost ovog dugogodišnjeg i višemilijunskog projekta, ali i njegova zahtjevnost i kompleksnost, posebice u restauratorskom smislu jedinstveni su u novijoj požeškoj povijesti.

TEKST: S. Pok                FOTO: S. Pok