POŽEGA – “Žičane, živčane, gumene, limene i sve u krug” naziv je ( i opis) jedinstvenog, bajkovitog svijeta akademske kiparice Tatjane Kostanjević u kojem je umjetnost vaš osobni autentični ukras, a skulptura žičana, živčana, gumena, limena i unikatna – grli vas oko vrata.

U Malom salonu Gradskog muzeja Požega od 13. do 18. srpnja 2020 godine izlaže akademska kiparica Tatjana Kostanjević. Tatjana Kostanjević autorica je brojnih skulptura i reljefa koji su obilježili javni prostor Požege, ali i Opatije, dvije Tatjanine adrese. Uvijek prepoznatljiv umjetnički rukopis upečatljiv je i u manjim formama koje su sve brojnijoj Tatjaninoj publici vrlo drage i poznate. Uz magične i rasplesane Terpsihore i uporabne “Držačice ugleda” svoju kreativnu priču Tatjana je obogatila i modernim dizajnerskim nakitom, umjetničkom skulpturom koja vas grli oko vrata. Žica, guma, lim, oko željno propitivanja kreativnih mogućnosti tamo gdje drugi vide tek materiju i ruke zanatski vične stvaranju – kao rezultat pred nama su recentna Tatjanina djela snažne poruke i nedvojbene primjene. Jer, umjetnost je za ljude, umjetnost se voli, umjetnost se nosi, kaže nam Tatjana.

“Primijenjena umjetnost dio je mog posla, ne mora to uvijek biti javni rad. Može to biti nakit, dekorativni komadi, male interaktivne skulpture koje vesele i mene i konzumente mog rada. Cijela izložba upravo stoga se zove Žičane, živčane, gumene, limene i sve u krug jer mora biti i malo humora u cijeloj priči, umjetnost ne mora biti samo ozbiljna,” kaže nam Tatjana.

Posebno ima žicu – za žicu. “Kada sam počela raditi žicu kao materijal koji je naprosto jednostavan, kad s minimum likovnog izražajnog sredstva, to je ta jedna linija, stvorim prostor i minimalizam, ali osmišljeni minimalizam – mene to zadovoljava, veseli. I zato sam prešla na taj materijal kako bih ponajprije sebi razjasnila neke stvari, kako bih sebi ispričala jednu novu priču. U početku su se one zvale žičana, pa živčana, pa varijacije na temu, a sada su one vibrantne, one su sada muzika, potpuno nešto drugo, ali to je razvoj cijele priče.”

I pokret je opet tu, Tatjanin autentični potpis – pokret pretvoren u materiju, u postojanost. “Taj pokret u skulpturi, čini mi se, nemaju svi. To ide iznutra, to je stvar koja se ne može naučiti, ta fina mimika, fini trenutak gibljivosti. Imate skulpture koje prikazuju nekog u pokretu, a ustvari uopće nemaju pokret. Pokret ide iznutra. Svako umjetničko djelo, svaka skulptura, sve to mora zračiti, to mora izazvati određenu emociju i onda je to umjetničko djelo,” kaže Tatjana.

A nakit? Uz lude, mudre, ekstravagantne i samosvojne skulpture ogrlice, tu je sad i jednako autentično prstenje. Tatjanin nakit nosi se s čvrstim stavom, nepomućenom lakoćom i nepokolebljivom samouvjerenošću – niste li spremni tako – ne pokušavajte! Jer to je umjetnost koju je autorica iznijela na ulicu, u javni prostor, ali u intimnom suglasju i snažnoj interakciji s publikom – i onom koja nosi i onom koja promatra. “A, to mi je drago čuti za te male skulpture oko vrata. Nešto što inače radim, prenijela sam u malu formu. I mislim da je to uspjelo jer su doista prepoznatljive i drugačije. Pri tom, to je dizajnerski posao, a ja sam došla iz druge “branše” ja sam ipak kipar. I tu se mora vidjeti razlika, unijela sam nešto drugo, sličan je to posao, ali se razlikuje, bar u djelić razmišljanja i senzibiliteta. I stoga je to – sve u krug- od velike skulpture od minijature- sve je u krug,” zaključila je Tatjana.

Poštujući epidemiološke mjere ( i autorica je masku spustila tek na tren za potrebe fotografiranja) izložbu u Malom salonu Gradskog muzeja Požega možete pogledati do 18. srpnja, radnim danom od 10 do 12, subotom od 10 do 13 sati.

TEKST: S. Pok         FOTO: S. Pok