POŽEGA – Gradski vijećnici će na sjednici Gradskog vijeća u četvrtak, 29. veljače, odlučivati o prijedlogu Odluke o dodjeli javnih priznanja Grada Požege u 2024. godini. Dodijelit će se javna priznanja u pet kategorija

Za Počasnog građanina predložen je Tin Kolumbić

Tin Kolumbić rodio se u Svetoj Nedjelji na otoku Hvaru 11. srpnja 1936. godine, a Dominikansku klasičnu gimnaziju završio u Bolu na Braču te Višu pedagošku školu u Mostaru.
U Požegi je živio i radio od 1965. do 1989. godine kao nastavnik hrvatskog jezika pri čemu je na mnoge generacije požeških učenika ostavio značajan trag i utjecaj. Utemeljio je Kazalište mladih u Požegi iz kojega je poniklo nekoliko poznatih hrvatskih glumaca poput Nade Gaćešić, Tomislava Rališa i Antonije Stanišić.
Sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća počeo je objavljivati svoja djela, a tijekom svog gotovo tridesetogodišnjeg života i rada u Požegi objavio je ukupno devet knjiga. Kao predsjednik Ogranka Matice hrvatske pokrenuo i uređivao književno-kulturni List Hrvatska pokrajina koji je 1972. godine nakon nasilnog gašenja Hrvatskog proljeća zbog „nacionalizma” sudski zabranjen.
Nakon odlaska iz Požege i dalje nastavlja aktivno stvarati te objavljuje brojna djela, pjesme, pripovjetke, književne prikaze. Zastupljen je u brojnim antologijama i zbornicima, a neke pjesme su mu uglazbljene. Nakon odlaska iz Požege, 1990. dolazi u Opatiju, gdje osniva i vodi književnu tribinu, a 1995. vraća se na rodni otok, u grad Hvar gdje je bio predsjednik Ogranka Matice hrvatske i urednik Matičina glasila Hanibalova luč do 1998. godine. Suradnik je Dramskog studija mladih Hvar za koji piše dramske tekstove.Višestruki je dobitnik nagrade „Drago Gervais”, a 2007. godine primio je književnu nagradu „Dubravko Horvatić” za poeziju. Član je Društva hrvatskih književnika.

Za Nagradu za životno djelo predložen je Željko Balog

Željko Balog, rođen je 3. ožujka 1949. u Tomašancima, Đakovo, školovao se u Požegi i u Zagrebu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu te 1973. godine postaje stalni profesor engleskog jezika u požeškoj Gimnaziji. Izdvajajući se kao organizator, preuzeo je brigu o Kino klubu “Gimnazija”, 1988. godine prešao na novo radno mjesto predavača materinskog jezika za djecustranih radnika u Švicarskoj.
Posebno se istaknuo tijekom Domovinskog rata kada je kao snimatelj za Narodnu zaštitu dokumentirao ključne trenutke u Požegi, uključujući oslobađanje požeške kasarne 17. rujna 1991. godine (snimke su kasnije predstavljene na svjetskim televizijskim stanicama). Aktivno se uključio u rad Press centra Požege, koordinirajući snimanja za televiziju i doprinoseći novinarskom izvještavanju. Balog je također bio ključni sudionik Hrvatskog filmskog saveza, a od 1997. do 2018. bio je član Izvršnog odbora svjetske filmske organizacije UNICA-e. Osim toga, inicirao je i organizirao Hrvatski festival jednominutnih filmova, najstariji međunarodni filmski festival u Hrvatskoj, koji je postao prepoznat na globalnoj razini. Za svoj izniman doprinos tehničkoj kulturi, Željko Balog je nagrađen Državnom nagradom tehničke kulture Faust Vrančić 1993. godine. Njegova dugogodišnja predanost filmu nastavila se i nakon umirovljenja, s brojnim programima i inicijativama koje je pokrenuo, poput “Art kina” i “Požeškog filmskog tjedna”. Svoj doprinos razvoju tehničke kulture prepoznala je i Hrvatska zajednica tehničke kulture, dodijelivši mu povelju povodom 50. obljetnice.

Za Nagradu za životno djelo predložen je i Georgije Diklić

Georgije Diklić, rođen je 14. studenog 1933. godine u Dopsinu, općina Vladislavci gdje je pohađao Osnovnu školu, a kao đak požeške Gimnazije maturirao je 1953. godine. Diplomirao je na Medicinskom i na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.
Nakon završetka studija zaposlio se u Medicinskom centru u Požegi. Upućen je na specijalizaciju iz radiologije u Klinički bolnički centar Zagreb, a nakon završene specijalizacije 1970. godine utemeljio je Odjel radiologije u požeškoj bolnici. Georgije Diklić objavio je značajan broj radova kao prvi autor iz područja kliničke radiologije, u za to doba istaknutim časopisima. Aktivno je sudjelovao na jugoslavenskim kongresima radiologa, zatim na europskim kongresima u Beču, Parizu i Hamburgu te na svjetskom kongresu u Rio de Janeiro u Brazilu. U Požegi je organizirao Osmi znanstveni skup radiologa na kojemu je sudjelovalo 150 radiologa. Cijeli radni vijek proveo je u Medicinskom centru u Požegi i požeškoj bolnici. Kao pomoćnik ravnatelja dao je značajan doprinos u izgradnji požeške bolnice.
U vremenskom razdoblju od 1936. do 1980. godine, akademski naslov primarijus su dobila četiri liječnika požeške bolnice među kojim je bio i radiolog Georgije Diklić, dr.med. koji su utrli put stručnom i znanstvenom radu požeške bolnice. Pored liječničkog poziva sudjelovao je i u drugim društvenim kativnostima, a objavio je i nekoliko samostalnih publikacija.. Značajan doprinos dao je u organizaciji arheološkog iskapanja benediktinske opatije svetog Mihovila na lokalitetu Rudine kada je aktivno surađivao sa biskupom Đurom Kokšom, a aktivno surađuje i s Gradskim muzejom Požega u očuvanju kulturne baštine Požege.

Za Povelju humanosti predložena je Nada Ušurić

Nada Ušurić, rođena 23. studenog 1957. godine u Požegi, a svoj radni vijek od 1976. do 1996. godine provela je u tvornici Zvečevo, da bi potom deset godina radila u tvrtki Mungos kao pirotehničarka i sve do umirovljenja 2006. godine.Gospođa Ušurić je bila sudionica Domovinskog rata kroz Civilnu zaštitu, a kao uspješna sportašica istaknula se svojom igrom u Rukometnom klubu Zvečevo (u tzv. zlatno doba požeškog rukometa). Osim rada u tvrtki Mungos bila je začetnica i jedna od osnivačica Sindikata pirotehničara koji se izborio da se pirotehničari priznaju kao profesija i da imaju svoja prava, pogotovo u slučaju stradavanja.
Nada Ušurić dobitnica je ordena Katarina Zrinska za dobrovoljno darivanje krvi (75 puta), a sveukupno do sad, darovala je krv 96 puta i po tome je jedinstvena na našem području.

Zahvaljujući Nadi Uršić kao i njenim radnim kolegama koji nisu razmišljali o ugrozi svojih života, Požeško-slavonska županija je od studenog 2022. godine i službeno županija bez minsko sumnjivih područja. Ministar Božinović je u svezi navedenog uručio certifikat županici Antoniji Jozić, a gradonačelnici Pakraca Anamariji Blažević „posljednju minu“ koja simbolizira posljednju pronađenu i uništenu minu na pakračkom području na teško dostupnim obroncima Papuka.

Za Godišnju nagradu predložena je Marina Mihelčić

Marina Mihelčić, rođena je Zagrebu, a udajom postaje Požežanka. Gospođa Mihelčić svojih 40 godina uspješnog radnog vijeka posvetila je plesu i radu sa mladima o čemu svjedoče brojne medalje i priznanja osvojena diljem Hrvatske i u inozemstvu, a time i promociji Grada Požege na brojim međunarodnim i svjetskim natjecanjima s Požeškim mažoretkinjama, plesačima Plesnog studija Marine Mihelčić, Twirling kluba i Plesnog kluba Boa. Zaslužna je za osnivanje Požeških mažoretkinja koje su svoje nastupe okrunile brojnim medaljama te logičan slijed postaje osnivanje Twirling klub Požega koji ubrzo postao dio HOO-a, a 2007. godine Marina Mihelić postaje predsjednica Hrvatskog Twirling Saveza i vodi isti već sedamnaest godina. U međuvremenu je položila i dobila licencu za trenera i međunarodnog suca.

Za Godišnju nagradu predložen je i Goran Matijević

Goran Matijević, rođen je 13. ožujka 1974. godine u Požegi, obrazovao se u Požegi, Valbadonu i Zagrebu i ima stečena zvanja inženjera riječnog prometa, diplomiranog inženjera cestovnog prometa, mastera prava – smjer sigurnost i kriminalistika, te doktora znanosti iz područja ekonomije (poslovno upravljanje u logistici), da bi 2023. godine bio izabran u nastavno-znanstveno zvanje docenta iz užeg znanstvenog područja – menadžment.
Radni vijek započeo je u realnom sektoru (Spin Valis, Požega), a od 1994. godine zaposlen je u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske gdje danas, u zvanju glavnog policijskog inspektora obavlja poslove vezane uz nadzor, planiranje i prevenciju. Inicijator je, osnivač i član aktualnog Vijeća za prevenciju za Grad Požegu kroz koje je realizirao brojne preventivne projekte (npr. projekt Lily, studeni 2023.; obilježavanje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom; Sigurnost na bazenu, Budi navijač, ne razbijač; Siguran Lov i drugi).
Bio je sudionik Domovinskog rata (HRVI) i nesebični je darivatelj krvi (62 puta) te je za dobitnik nekoliko odlikovanja i priznanja kao i priznanja za rad u službi i zajednici . Autor je jednog Sveučilišnog priručnika, više znanstvenih i stručnih radova te je upisan je u registar znanstvenika Republike Hrvatske i član je kluba znanstvenika udruge Presten, Zagreb.
Doc.dr.sc. Goran Matijević, svojim radom i djelovanjem, kroz svoj radni vijek, a posebice u posljednje dvije godine nesebično se žrtvovao, zalagao, osmišljavao i provodio, te znanstveno evaluirao aktivnosti na planu prevencije nasilja i zaštite najranjivijih skupina u zajednici, na području grada Požege i Požeško-slavonske županije.

Za Kolektivnu nagradu predloženo je Dobrovoljno vatrogasno društvo Požega

Požeški vatrogasci najstarije su vatrogasno društvo na području Požeško-slavonske županije te šesto vatrogasno društvo po starosti u Slavoniji. Uvijek na prvoj crti obrane od nepogoda nesebično spašavaju živote i imovinu. Svojim doprinosom i dobrovoljnim radom te pozitivnim primjerom posljednjih 150 godina potiču i druge na volonterski rad. Požeško dobrovoljno vatrogasno društvo od prvih godina svoj utemeljenja sudjeluje u javnim svečanostima koje su od značaja za grad Požegu. S ciljem spašavanja života i imovine, iz godine u godinu DVD Požega sudjeluje u sve većem broju intervencija, pokazujući spremnost na velik broj nevolja koji je zahvaćao grad tijekom proteklog vremena.

TEKST: S. Pok                        FOTO: S. Pok