ENA KOKANOVIĆ NAGY: Slavonska gastrolovka i food blogerica s novom nominacijom u kategoriji tradicionalne kuhinje

Datum objave: 29. 11. 2020. | Kategorija: Razgovori

SLAVONSKI BROD – Na natjecanju Gastro Zvijezde Miss Gastro portala, Slavonija će i ove godine, četvrti puta za redom, imati svoju predstavnicu u kategoriji tradicionalne kuhinje. Ona je gastrolovka, food blogerica, hedonistica i kreativka koja sanja o vlastitom kuharskom show-u, u kutcima interneta poznata i kao Slavonka, Ena Kokanović Nagy

Tko se krije iza nadimka “Slavonka” ?
Ja sam Ena! Po struci magistra medijske kulture, po poslu poduzetnica, food blogerica i hedonistica!

Od kud i od kad ljubav prema kuhanju i bi li rekla kako je riječ o poslu ili možda više stilu života?
Oduvijek volim uživati u dobroj hrani, to mi je familijarno.Kada sam odabrala baviti se food bloggingom, preraslo je to najprije u posao, a onda i u životni stil, iako je, rekla bih, riječ prije svega o egzistencijalnom pitanju, obzirom kako smatram da bi svatko trebao znati ponešto shuhati za samoga sebe i od „ničega“ napraviti nešto. Prvi ozbiljniji koraci u kuhanju dogodili su se, sasvim praktično, na faksu, da bi danas to bilo moja svakodnevica i ogromna ljubav.

Koliko je za dobro, kvalitetno kuhanje važno poznavanje namirnice pa i koja informacija iz kemije, a koliko je sve tek stvar kreativnosti i onog magičnog trenutka u kom se sve poklopi i jednostavno znaš kako si pripremila sjajno jelo?
Osobno se vodim apetitom i vlastitom paletom okusa, jer kako dolazite u doticaj s različitim novim okusima, tako se i paleta nadopunjuje i shvatite kako možete sljubiti nešto što je drugima, možda nezamislimo. U svemu tome, ne manje važno je i educiranje, čitanje i slušanje kolega blogera, a onda i uvijek i taj magični trenutak važan za svaki kreativan proces.

Iako je, banaliziramo li stvar do kraja, hrana naše svakodnevno pogonsko gorivo, ona je i puno više. Postajemo li toga svjesni i koliko ima istine u izreci “ono si što jedeš”?
Ja to tumačim na malo drugačiji način. Ako smo sretni s onim što nam je na tanjuru i mi ćemo biti sretni. Da, važna je dobro izbalansirana prehrana, ali ako vam sreću pruža baš taj kalorični komad kolača ili nešto treće, dozvolite si to zadovoljstvo tu i tamo!

Zahvaljujući društvenim mrežama, a onda i trendu kulinarskih emisija, gastronomija kao disciplina postaje sve prepoznatljivija. Što misliš zašto je to tako i može li netko tko nema pojma o kuhanju, naučiti-gledajući?
Naravno da može, samo treba volja! Susretala sam se s izjavama „ ne znam kuhati“ i tu vidiš da je napravljen tabu od kuhanja i da, uz tu izliku, nikada i neće htjeti naučiti. S druge strane, opet je to već spominjano pitanje egzistencije jer jednostavno moraš znati sebi nešto pripremiti. Ipak, mislim kako se od domaćih gastronomskih emisija, nedovoljno detaljnih, baš i ne može previše naučiti, ali tu su strane emisije, online tečajevi i, naravno, food blogeri koji mogu pomoći. Treba samo promijeniti mentalni stav i shvatiti da svatko može naučiti nešto skuhati.

Kako zapravo izgleda posao food blogerice i koliko ti vremena oduzima?
Sve počinje s osmišljavanjem recepta. Slijedi kuhanje uz koje simultano snimam i na kraju fotografiranje gotovog jela. Ovako zvuči jednostavno, ali za neke manje složene recepte potrebno je izdvojiti i po dva tri sata na pripremu, pa onda još toliko na montažu, a tek potom na red dolazi pisanje postova i recepata.

Što po tvom mišljenju čini dobrog kuhara/icu?
Bez puno filozofije- ljubav! Ljubav prema namirnicama, ljubav prema kuhanju, ljubav prema ljudima i usrećivanje istih jelom. Možda zvuči kao klišej, ali za mene je to glavni pokretač svega dobrog u životu

Poznata je ona kako frizerke imaju najlošiju frizuru a postolari poderane cipele. Kako stvari, u tom smislu, stoje s kuharima i kako je s tobom? Kuhaš li svaki dan i što bi mogla jesti svaki dan? Ili još bolje, da možeš izabrati posljednji obrok, što bi izabrala?
Kuhamo svaki dan. Ili ja, ili suprug. Oboje radimo od kuće i ponekad se kuha i doručak i ručak, a onda i večera. Oboje smo gurmani pa uvijek ima ideja za neke nove recepte. Posljednji obrok bi bio grillani ribeye steak, medium rare, svježi papar i cvijet soli gore. Ništa više mi ne treba.

Osim kuhanja i svakodnevnog dijeljenja recepata na blogu, uloge ambasadorice određenih brendova i kulinarskih “pomagala”, aktivna si u promociji autohtone slavonske kuhinje. Koliko, zapravo, naša gastronomija, jela na kojima smo odrastali ima potencijal brenda i kako je učiniti trendy, poželjnom i prepoznatljivom gostima?
Brendiranje regije kroz gastronomiju je ono za čim Slavonija vapi. Smatram da smo tu tek na počecima i da ne smijemo zaboraviti kako nam je to najjači adut. Postoje recepti koji su slični, a opet se razlikuju od sela do sela, što potvrđuje i bogatstvo i raznolikost naše gastronomije. To je naša vrijednost i zbog toga bi u budućnosti jako voljela intenzivnije raditi na brandingu slavonske gastronomije.

Promovirajući domaću, slavonsku kuhinju, imala si priliku jesti na brojnim našim domaćinstvima, restoranima i hotelima. Što misliš, postajemo li u turističkom smislu, uz kvalitetu jela isvježinu namirnica kojom se možemo ponositi, svjesni i važnosti njegove estetike i kako ocjenjuješ ukupnu ponudu na “kontinentu”? Gdje se najbolje jede u Slavoniji?
Dostupnost naminirnica u Slavoniji je ono na čemu bi nam mnogi mogli pozavidjeti, no smatram da vrlo malo restorana iskorištava taj potencijal i ne brendira se kroz korištenje domaćih proizvoda. Druga stavka koju restorani ne iskorištavaju je marketing općenito i korištenje interneta kao najjednostavnijeg i najbržeg alata za dopiranje do ciljne skupine.
Imam nekoliko lokacija gdje stvarno volim otići uživati u ručku. Recimo, Ranč Ramarin gdje se možete sjajno opustiti uz odličan pogled i vrhunsko vino. Za fine dining iskustvo najdraža mi je Crna Svinja u Čepinu i Waldinger u Osijeku, sarma u Slavonskom Biseru u Novoj Gradiški je kao mamina, a u Restoranu Grozd u Slavonskom Brodu volim jesti domaće specijalitete i odličnu pitu od jabuka. Novo otkriće mi je Papaq, sous vide bar u Slavonskom Brodu. Po ukusu, najluksuzniji sendvič koji možete probati! Njam!

Povod razgovoru je, četvrtu godinu za redom, tvoja nominacija za gastro zvijezdu godine u kategoriji Tradicionalna kuhinja? Reci nam koju riječ o natjecanju i koliko su ona važna za razvoj karijere i pozicioniranje na kulinarskoj sceni?
Svake godine od začetka bloga, nominirana sam u natjecanju Gastro Zvijezde Miss Gastro portala koje ima i kategoriju food bloga godine. Do sada sam osvojila nagradu „Za najbolji video“ 2018. godine, a lani i onu za tradicionalnu kuhinju. Kao iznimno kompetitivnoj osobi, što je i dio mog karaktera, natjecanja su mi itekako važna, a posebno pobjeda. Nisam jedna od onih koja misli kako je važno samo sudjelovati ( zapravo, sigurna sam kako to nitko ne misli ali, zvuči puno bolje nego reći tkako priželjkuješ pobijediti!) Svaka osvojena nagrada priznanje je za vaš rad, a to onda otvara i neka nova vrata i mogućnosti. Osobno, bila bi to ogromna odskočna daska za projekte koje planiram, a tiču se, prije svega, brandinga Slavonije i razvoja gastro turizma u našem djelu kontinenta.

Obzirom na sklonost tradicionalnoj kuhinji, koliko poznaješ one internacionalne i koja ti je, među njima, najdraža? Čija je kuhinja, po tvom mišljenju, najegzotičnija, što je najčudnije što si probala i koliko su Slavonci hrabri i spremni izići iz vlastite zone komfora kada je riječ o degustaciji?
Tradicionalna kuhinja je ono na čemu sam odrasla. Ne kuham svaki dan tradicionalna jela, ali ih želim sačuvati od zaborava, ipak i pored toga, u našoj se kuhinji kuha i kineska i meksička i indijska, jer sve volimo probati. Poput, recimo hrskavog škorpiona koji je nešto najegzotičnije što sam do sada probala. Najhrabriji Slavonci kada je riječ o eksperimentiranju u kuhinji, nalaze se među mojim prijateljima koji uvijek jedva čekaju isprobati novine iz moje kuhinje, pa si onda zajedno širimo vidike na najbolji mogući način – papajući.

Imaš li kuharske uzore?
Gordon Ramsay. Uzor po tehnici, frizuri, vokabularu haha. Kad je riječ o desertima, to je naša Petra Jelenić uvijek i zauvijek. Čarobnica za deserte. Da steknem barem pola znanja i vještina kao Gordon i Petra, ja sretna.

Što Ena planira u poslovnom smislu jednom kada se vratimo starom normalnom?
Imam jednu želju na kojoj ću intenzivno raditi iduće godine. Riječ je o vlastitom cooking show-u. To je nešto što želim od malih nogu, a sad ću si to sama ostvariti! Uz tu veliku, trenutno najjaču, još je nekoliko želja i željica, ali o njima nekom drugom prilikom!

Želite li Eni pomoći na putu do nagrade, evo i linka https://gastrozvijezda.24sata.hr/
(tradicionalna kuhinja, LIKE ispod Slavonke), glasanje traje do 3.12.

TEKST: S. Tarbuk       FOTO: facebook slavonkahr

Slavonski © - 2014 - 2020 sva prava pridržana
hosting : Plus hosting web : exdizajn