VUKOVAR – “Vizija, čije ostvarenje bih voljela doživjeti, nije vezana samo uz turizam nego za cijeli ovaj prostor Hrvatske. Želim vidjeti očuvanu zemlju, obojene kuće iz kojih čujem glasove i mirise života, želim vidjeti uređena dvorišta puna zadovoljnih ljudi i posjetitelje koji svoj mir, odmor i sreću pronalaze u Slavoniji. Uvijek iznova, uvijek poznato, ali uvijek iznova novo,” Rujana Bušić Srpak, dugogodišnja uspješna direktorica TZ VSŽ i dobitnica nagrade “Čovjek, kljuć uspjeha u turizmu”.

Uz prirodne i kulturno-povijesne adute, istinskog turističkog iskoraka nema bez rada vrijednih i kreativnih pojedinaca. Podsjeća na to i naziv prestižne nagrade Hrvatske turističke zajednice “Čovjek, ključ uspjeha u turizmu”, koja je na ovogodišnjim Danima hrvatskog turizma dodijeljena Rujani Bušić Srpak, voditeljici klastera “Slavonija” i dugogodišnjoj uspješnoj direktorici Turističke zajednice Vukovarsko-srijemske županije, u kategoriji za najboljeg djelatnika u sustavu turističkih zajednica. Povod je to razgovoru u kojem ćemo opširnije predstaviti i destinaciju od koje, prije svega, u turističkom smislu, itekako što imaju naučiti i ostale slavonske županije

Priznanja struke svakom su profesionalcu, onom koji svoj posao istinski živi, najčešće i najvrjednije. Što vam u tom smislu, profesionalno i osobno, znači nedavno uručena nagrada “Čovjek ključ uspjeha u turizmu”? Predstavlja li ona tek priznanje za dosadašnji dugogodišnji rad ili je, na određeni način i odgovornost?
Odgovornost je polazišna točka svake aktivnosti, svakog uspjeha i nagrade, ona je konstanta koja i inspiraciji, na određeni način, daje smisao. Stoga su sreća i zadovoljstvo osvojenim priznanjem neodvojivi od odgovornosti koje ono nosi sa sobom, barem u mom osobnom i profesionalnom životu. Iznimno sam sretna osvojenim priznanjem, ne mogu i ne želim to poreći, no prije sreće je zahvalnost. U sustavu turističkih zajednica radi doista velik broj iznimnih ljudi, predanih svome poslu. U kontinentalnom dijelu Hrvatske često radimo u gotovo nemogućim uvjetima, posao koji se u našoj okolini često čini jednako nemogućim, koji se često ne razumije, pa samim time niti ne cijeni. Priznanje struke, ali i prepoznavanje od strane mojih kolega, sugrađana, prijatelja i poslovnih partnera je zapravo veličina nagrade i ono što me ispunilo.

Da se niti do jednog pravog uspjeha ne dolazi preko noći, potvrđuje i činjenica kako ste na čelu TZ Vukovarsko-srijemske županije, dugi niz godina. Koliko se, u tom periodu, prostor županije promijenio u turističkom smislu, koliko ste zadovoljni do sada učinjenim i koliko je nagrada rezultat rada i jednako uspješnog tima, a ne samo pojedinca?
Prostor županije se u tom razdoblju iznimno promijenio.Objektivno gledajući, Hrvatska je jedan cijeli grad, Vukovar, izgradila potpuno ispočetka. Čini mi se da ponekad zaboravljamo ili zanemarujemo snagu koja je za to potrebna. Velik dio županije bio je gotovo potpuno raseljen, a upravo to su bile početne pozicije mog rada. Vinkovačke jeseni bile su jedini turizam. Moj rad u Turističkoj zajednici Vukovarsko-srijemske županije počeo je neposredno nakon mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja i aktivnosti TZ trebalo je prilagoditi tadašnjem vremenu, neprestano se prilagođavajući onome što možemo i trendovima koji se u turizmu kreću iznimno dinamično, unatoč i usprkos brojnim drugim negativnim događanjima koja s turizmom i nemaju izravne veze. Gospodarska kriza 2008.godine bila je ogromna prekretnica u strukturi i dinamici turističkih kretanja na području županije. Nakon nje, imali smo poplavu, pa migrantsku krizu, a nakon toga pandemiju. Sve to, u turistički nedovoljno razvijenom području od kojeg svi očekuju rast radi iznimne vrijednosti potencijala koje prostor posjeduje. Očekivanja su opravdana, jer resursi su realno neprocjenjivo vrijedni. No, pogledajmo malo strukturu prihoda i organizacijsku strukturu sustava turističkih zajednica, pa ćemo brzo vidjeti da su financijski, ali još važnije, organizacijski resursi ograničeni. Unatoč svemu, nisu nas ograničili u našim ciljevima i nisu demotivirali energiju potrebnu za njihovo ostvarenje. Do današnjih rezultata, pa ako smijem reći i osobnog priznanja, kao i priznanja za cijeli klaster Slavonija, došli smo međusobnim razumijevanjem, poštovanjem i podrškom. Konkretni, niti jedna inicijativa, projekt, ideja niti bilo kakva nastojanja koja dolaze iz sustava TZ ne mogu postati stvarnost bez podrške nositelja u destinaciji, od gospodarskog sektora do javnih institucija. Ne mogu dovoljno naglasiti potrebu međusobnog razumijevanja svakoga u njegovoj domeni posla. Stoga je uspjeh, uspjeh doista svih. Ponekad nagradu primi jedan pojedinac, ponekad netko drugi, ali destinacija je naša i naših vjernih posjetitelja koji vjeruju poruci koju im šaljemo pozivajući ih k nama.

Kao iznimno zahtjevan i kreativan, rad u turizmu, sigurna sam, predstavlja stil življenja a ne tek posao. Je li tome tako i koliko je, za uspješno obavljanje posla, neophodno dobro poznavati ali, prije svega i voljeti destinaciju koju promovirate?
U svemu oko sebe vidim ljepotu i priliku za rast i razvoj. Za razvoj destinacije ključno je znati na što su lokalni dionici, ali i stanovništvo spremni, odnosno što osjećaju kao najvažniji resurs svog prostora. Od toga se kreće. Razvoj destinacije mora uključivati razumijevanje i prihvaćanje smjera razvoja turizma jer turizam je specifičan upravo po tome što zalazi i u živote ljudi koji se njime bave. Turizam nije zatvoreni krug tvornice u koji ulaze njegovi zaposlenici. Svaki naš sugrađanin kojeg posjetitelj pita za neku informaciju postaje dionikom turističke slike, dojma i image-a destinacije. I zato je važno da destinaciju poznaju i osjećaju ne samo turistički djelatnici nego i ukupno stanovništvo. Mi smo, pak, oni koji prepoznaju, definiraju, razvijaju i promoviraju ključne atrakcije.

Na koje ste, do sada realizirane projekte, najponosniji, što bi još voljeli napraviti i kakva je vaša vizija turistički uspješne i među gostima prepoznate Vukovarsko-srijemske županije?
Bilo je doista puno projekata kroz sve ove godine i moram reći da sam baš svakome pristupila s jednakim žarom i vjerom. Ponosna sam na kreiranje jedinstvenog vizualnog identiteta destinacije, projekt Okusi Srijema i Slavonije koje je idejno i u realizaciji krenuo upravo iz Turističke zajednice Vukovarsko – srijemske županije. Ponosna sam što smo u nekim promotivnim rješenjima bili doista prvi, od QR kodova koje smo na ključne atrakcije postavili još 2014. godine, a zapravo su QR kodovi tek danas u svojoj punoj primjeni i šire prihvaćeni, do free format holograma kojima smo ispričali priču o našim zavičajnicima. Posebno zadovoljstvo predstavlja rad s iločkim vinarima i cijeli koncept vinsko – turističke priče „Vinske priče Srijema“. Među prvim županijama smo koje su izdale brošuru o vjerskom turizmu te općenito standardizirali tiskane promotivne materijale u formatu, prema temama. Do kraja godine nas očekuje puna realizacija još jednog pionirskog projekta u Hrvatskoj, a to je standardizacija ključnih turističkih proizvoda županije: kulturni turizam, vinski i aktivnosti i boravak u prirodi. Primjere standardizacije imamo u dijelu privatnog smještaja i ruralnog turizma, no standardizaciju turističke kvalitete slijedom dokumenta za tri navedena proizvoda, prema mojim saznanjima još nemamo u drugim dijelovima Hrvatske. Iznimno sam ponosna što je pet slavonskih turističkih zajednica udružilo svoje ogromne emotivne snage, a skromne financijske i organizacijske, i svijetu predstavlja jedan poseban, jedinstven, autentičan i očuvan prostor Hrvatske – Slavoniju. Do kraja godine i tu vam spremamo lijepih iznenađenja. Osim već osvojene nagrade. U planu imam još puno toga, kreativnog i jedinstvenog, no na svim dionicima u turizmu je odlučiti što će od toga, pa i kada, biti stvarnost i hoće li ideje postati stvarnost. Vizija, čije ostvarenje bih voljela doživjeti, nije vezana samo uz turizam nego za cijeli ovaj prostor Hrvatske. Želim vidjeti očuvanu zemlju, obojene kuće iz kojih čujem glasove i mirise života, želim vidjeti uređena dvorišta puna zadovoljnih ljudi i posjetitelje koji svoj mir, odmor i sreću pronalaze ne tako daleko – u Slavoniji. Uvijek iznova, uvijek poznato, ali uvijek iznova novo. Život Slavonije neiscrpno je vrelo ljubavi i ljepote. Željela bih da svi to jednom doista i živimo.
Iako dijelimo određene geografske, kulturno-povijesne i tradicijske elemente, bogatstvo kontinenta, prije svega prostora 5 slavonskih županija je i u specifičnostima svake od nje.

Što su, u tom smislu, posebnosti Vukovarsko-srijemske županije i kako bi je, u par kratkih turističko promotivnih crtica predstavili onima koji je još nisu posjetili?
Vukovarsko – srijemska i Osječko – baranjska županija predstavljaju Hrvatsko Podunavlje i u tom smislu nam je Dunav značajna odrednica. Ljepota prostora je u dinamici samih vizura koje nisu samo ravnica nego i obronci Fruške Gore. Dokazi tisućljetnog života koji su nam bliski i danas, fascinacija su za sebe. Arheološki nalazi kod nas pričaju živu priču razumljivu i današnjim jezikom. Naša prednost je što smo od svih resursa uspjeli stvoriti turistički proizvod, pa se danas možete voziti i Dunavom i Bosutom, šetati poljem, ući u dvorišta domaćih ljudi i biti dio ovdašnjeg života i sve to kroz turistički proizvod, ne slučajno. Nevjerojatno je bogatstvo i raznolikost života na tako malom prostoru, od vinskih sorti, preko folklora do urbane kulture. A nismo veliki. Veliko nam je samo srce i neugasiva volja.

S ciljem što bolje promocije čitavog prostora poznatog pod nazivom Slavonija i Baranja, posljednjih godina sve je više zajedničkih aktivnosti županijskih Turističkih zajednica, kao i objedinjavanja više manjih općina u jedinstvenu turističku zajednicu. Je li to dobar potez i trebamo li, u turističkom smislu, prema gostima, nastupati kao jedinstveni ili zaseban prostor?
Regionalne turističke zajednice klastera Slavonija na domaćem tržištu prvenstveno se predstavljaju zasebno jer nas tržište takvima i prepoznaje. Ipak, zajedno realiziramo i neke zajedničke aktivnosti radi općeg jačanja snage brenda i prepoznatljivosti ovog dijela Hrvatske i na domaćem tržištu. Posebno je to izraženo u prethodne, gotovo pune tri, pandemijske godine. Na inozemnom tržištu predstavljamo se zajedno, kao klaster Slavonija i to smatramo opravdanim i logičnim. U budućnosti očekujemo snažnije isticanje svih prednosti ukupne hrvatske turističke ponude, posebice u kontekstu produljenja sezone i turističke održivosti. Vezano uz povezivanje više manjih općina u jedinstvenu turističku zajednicu osobno smatram da su kriteriji ključne atrakcije e spremnost na ulaganje u turizam. Formalno osnivanje turističke zajednice u turistički nerazvijenom prostoru bez prethodne suglasnosti oko ključnih proizvoda, dionika i financiranja, sporo i upitno će dati očekivane rezultate.

Novi trendovi u putovanjima, nove, mlađe generacije putnika, posljednjih godina sve više traže turizam doživljaja, što nama, itekako ide u prilog. Što im, u tom smislu, još možemo i trebamo ponuditi i jesmo li, kao destinacija, dovoljno prepoznati?
U dijelu ponude prema mlađoj generaciji putnika mislim da najviše možemo pružiti u dijelu aktivnog turizma. Sve veći broj različitih sadržaja boravka u prirodi popularan je među lađom populacijom. Posjetitelji koji su motivirani ovim oblikom ponude mislim da sve jasnije i konkretnije prepoznaju i ovaj dio Hrvatske. Naravno, proizvod je potrebno svake godine dopunjavati, obogaćivati i što konkretnije prezentirati, no mislim da smo na dobrom putu.

Kako rad na čelu Turističke zajednice, sigurna sam, zahtijeva cijelog čovjeka, a vrlo često i ne poznaje klasično radno vrijeme, koliko je teško uspješno kombinirati posao i obitelj, jesu li i zašto, žene na rukovodećim pozicijama, uspješnije od muškaraca, kako se Rujana opušta i provodi slobodno vrijeme?
Uz razumijevanje, ništa nije teško. Sva težina, bar ona koju sam ja osjetila u životu, nije došla od količine posla i obveza nego od izostanka razumijevanja, dobre volje i podrške. Moja obitelj poštuje moj trud i za sve što je posao od mene zahtijevao imala sam podršku obitelji. Obveze mi nikada nisu uskratile ljubav i vrijeme za obitelj nego, dapače, moj posao je dio mene i moja djeca rastu uz majku koja radi i voli to što radi. Mislim da je to bitno bez obzira na to koji posao roditelji obavljaju, da ga obavljaju predano i sa srcem. I da im posao pruža osobno ispunjenje i zadovoljstvo. Ne bih se mogla složiti s rečenicom „to je samo posao“. S jedne strane jeste, no s druge, ako ćemo realno sagledati dinamiku života, moramo si priznati da veliki dio dana i naše energije dajemo upravo poslu i da od tog posla osiguravamo život i budućnost svoje djece i svoju. Za mene to nije „samo“ i vrijedno je žrtve. Jesu li žene uspješnije? Većina žena je nerealno skromna. Tako nas često i tretiraju, nerealno skromno. Opuštam se u pogledu svoje djece, u tišini doma i u mirnoći prirode.

Uz, u maniri dobrog domaćina, što je, itekako, prepoznatljivost nas Slavonaca, poziv svima da, ako to još nisu, svakako posjete Vukovarsko-srijemsku županiju, koja bi mjesta, manifestacije i sadržaje obavezno preporučili gostima?
Uvijek volim krenuti od ulaska u županiju iz smjera zapada. Obavezne točke su Županja, Bošnjaci, Gradište, Vinkovci, Tordinci, Vukovar, Sotin, Ilok. Da ne bih previše pisala uputila bih vas ne na našu web stranicu nego ovaj puta na naš blog. Na njemu je puno inspiracije za sve što može biti odgovor na Vaše pitanje: https://blog.visitvukovar-srijem.com/hr/
Mijenjamo vaše doživljaje…

TEKST: Simonida Tarbuk       FOTO:   TZ VSŽ (D. Soldo, D. Kešnjer, S. Mijac)