POŽEGA – U kulturnoj riznici Gradskog muzeja Požega, među brojnim dragocjenostima koje čuva Gradski muzej Požega osobiti značaj ima jedna rukopis. Napisao ga je 1757. godine Pavao Thaller. Svezak naziva „Uvodu u pravu kemiju“ ( Introductio ad veram chemiam), danas se smatra prvim rukopisnim udžbenikom kemije na hrvatskom tlu.

“Kako do danas nije poznat ni jedan udžbenik kemije iz 18. stoljeća, upravo ovaj Thallerov rukopis smatra se prvim rukopisnim udžbenikom kemije na hrvatskom tlu. Napisan je na latinskom jeziku,  a tumačenje kemijskih simbola je na hrvatskom jeziku. Thallerove tablice kemijskih simbola i nazivlja jedne su od najcjelovitijih tablica kemije 17. i 18. stoljeća koje su sačuvane u svjetskoj kemijskoj baštini i koje su pobudile interes i europskih znanstvenika. Nažalost, nikada nije tiskan jer na tadašnjoj Zagrebačkoj kraljevskoj akademiji znanosti nije bilo mjerodavnih prirodoslovca koji bi ga mogli procijeniti i preporučiti za tisak,” pojasnila je viša kustosica Gradskog muzeja Požega Ljiljana Marić, listajući pažljivo samo za ovu prigodu, krhke stranice dragocjenog rukopisa.

“Da je ovaj rukopis tiskan imali bismo ne samo prvi udžbenik kemije u Hrvatskoj nego i na prostoru gotovo cijele Habsburške monarhije. Gradskom muzeju ovaj jedinstveni rukopsi darovao je 1927.godine Dragutin Rališ, knjigotiskar iz Požege. Rukopis je 2009. godine restauriran, čuva se u posebnim uvjetima u beskiselinskim kutijama, koje su pohranjene u zaštitnom ormaru jer riječ je doista o pravoj dragocjenosti” ističe kustosica Marić dodajući kako je priča o tome kako je farmaceutski  stručnjak poput Thallera završio u Požegi,  nalik je nekom pustolovnom filmu.

Pavao Thaller rođen je naime u Tirolu 1737. godine, a umro je u Požegi 1800 godine. U Požegu je, vjerovali ili ne stigao po kazni zbog karatanja. “Pavao Thaler kojeg mnogi smatraju i prvim diplomiranim farmaceutom u Hrvatskoj s 15 godina počeo je izučavati za ljekarnika kod dvorskog ljekarnika  u Innsbrucku koja je inače radila do 1991. te u Beču. Nakon šest godina dobiva diplomu za položene ljekarničke studije te stupa u isusovački red. U Požegu dolazi 1766. godine.  Pavao se, naime, volio kartati te nije utrnuo svoju lojanicu poslije 21 sat po samostanskom redu. Na (ne)djelu ga je uhvatio rektor te njega i kolegu kaznio s oduzimanjem lojanice.  Međutim kako su se farmaceuti mnogo bavili kemijom on je napravio umjetno svjetlo te se opet prihvatio kartanja. Kada ga je rektor ponovno u tome uhvatio bio je toliko ojađen da ga je prijavio provincijalu, a ovaj generalu reda u Rimu. Obojica su bila kažnjena, njegov kolega je poslan na Azorske otoke u sjeverni Atlantik, a Pavao je stigao u Požegu i bila je to velika kazna. Požega je u  to vrijeme bila u blizini s granicom Osmanskog carstva odakle su često provaljivali Turci te  zastrašivali pa i ubijali stanovništvo,” priča kustosica Marić.

Nakon dolaska u Požegu, Thaller se ostavlja kartaškog hobija te počinje raditi u isusovačkoj ljekarni  koja se nalazila preko puta današnjeg Biskupskog doma, a u to vrijeme ljekarne su bile prava rijetkost. Znale su to i  gradske i županijske vlasti pa  po ukinuću isusovačkog reda 1773. godine, svjesne važnosti ljekarne nagovaraju Pavla da kupi ljekarnu te mu za istu namjenu posuđuju novac. I tako je Pavao ostao u Požegi, oženio se, osnovao obitelj s brojnim potomcima koji su više ili manje uspješno pronijeli slavu njegovog imena po svijetu.

No, njegov genij samozatajno i dalje blista u pomno čuvanom rukopisu u požeškom muzeju. Uredno, čitko i gusto ispisane su brojne stranice kojima se rukuje samo u rukavicama kako i priliči krhkim draguljima znanosti koji, kad ih pažljivo dodirnete, šire jedinstvenu kemiju – žeđ za znanjem i znanstvenim izazovima, jednako snažnu nekad i sad.

TEKST: Sanja Pok     FOTO: S. Pok