POŽEGA – Nema natjecanja mladih tamburaša na kojem sudjeluje Antea Glavaš, a da ne osvoji prvu nagradu. Bisernica je njena najbolja „prijateljica“, pjesma bi rekla „miljenica“, s kojom provodi sate i sate vježbanja.

Antea je učenica drugog razreda Srednje glazbene škole u Požegi, vesela „primašica“, koja se na prvi pogled ne razlikuje bitno od svojih vršnjaka. Ali, kad je vidite s bisernicom u rukama, otkrijete da je Antea nadarena glazbenica, koja marljivošću usavršava sviranje za svoje prve nagrade. Bisernica je njena najbolja „prijateljica“, pjesma bi rekla „miljenica“, s kojom provodi sate i sate vježbanja.

Antea svira bisernicu osam godina u klasi profesora Valentina Petranovića. „Kad sam počela nisam ništa znala o tamburi. Uz prof. Petranovića puno sam radila, on me učio, poticao, usmjeravao, pomagao i eto, danas sam to što jesam.“, kaže Antea. Niti profesor Petranović ne štedi komplimente za Anteu, kaže kako je odlična solistica, koja voli svirati i u komornom ansamblu, i u orkestru. “Posebno mi je drago što je uvijek vedrog duha. Ima spoj poslušnosti i samoučenja. Uvijek je spremna poslušati svoje profesore i tako mnogo naučiti. A i sto tako ponekad i samostalno želi odsvirati neku kompoziciju. To je jako dobro za napredovanje u glazbi. Takav spoj čini učenika uspješnim, jer i sami istražuju i slušaju glazbu“. Dodaje, kako nikad nije odbila svirati, gdje god je pozovu: „Nikad nije rekla ne sviranju na tamburi, što je dokaz da voli svirati svoj instrument i da voli glazbu“.

O tom govore i brojne nagrade, a vrhunac svega su dva osvojena OSKARA ZNANJA na državnim natjecanjima u Zagrebu i dva GRAND PRIXA u kategoriji solista za osnovnu i srednju školu, najveće nagrade na Međunarodnom natjecanju tamburaša. Ove godine, u ožujku, svirala je u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski sa 100 najboljih hrvatskih tamburaša („Šokačka rapsodija“) kao najmlađa članica orkestra. Nedavno je dobila i stipendiju Zaklade tenisača Marina Čilića, kao jednu od 25 stipendija za mlade glazbenike klasične glazbe i sportaše koji su članovi nacionalne selekcije u olimpijskom sportu.

I pored svega još stigne sudjelovati u raznim školskim i izvanškolskim aktivnostima, svira u tamburaškom orkestru, tamburaškom nonetu, tamburaškom bandu Glazbene škole Požega te u raznim drugim organizacijama koje njeguju glazbu. S regionalnog natjecanja održanog nedavno u Slavonskom Brodu vratila se ponovno s drugom nagradom osvojenom s najviše bodova u svojoj kategoriji, pa je sljedeće natjecanje državna razina.

O svojim planovima za budućnost nema preciznih vizija, ali u jedno je sigurna, od tambure se neće odvajati, pa skromno kaže: “U budućnosti bih voljela završiti muzičku akademiju za tamburu. Dalje od toga nisam sigurna, ali bih svakako svirala tamburu i bavila se njome.“

TEKST: B.S.T.            FOTO: A.G.