TATJANA BERTOK ZUPKOVIĆ – Glumac treba proći sve | Slavonski.hr

TATJANA BERTOK ZUPKOVIĆ – Glumac treba proći sve

Datum objave: 08. 2. 2014. | Kategorija: Kultura

0802tatj

Tatjana Bertok Zupković, glumi i usput uči glumi one mlađe na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Otmjene ljepote i ponosnog profila grčke božice Tatjana je glumila gotovo sve – od komedije do tragedija ali nikad nije glumila u antičkom komadu, a to joj je jedna od profesionalnih želja… U međuvremenu, na našu sreću, glumi u komediji “Vjenčani list” na požeškim kazališnim daskama.

Glumica ste i pedagog, prenosite iskustva mladima. Što je po vama gluma danas, u Hrvatskoj, može li se definirati?

Vrlo je to teško definarati. Svi radimo svoj posao jer ga volimo, i gluma je nešto što je moj profesionalni život. Radimo ga iz ljubavi i “gušta” no naravno da je situacija takva kakva je u svim segmentima društva pa se to odražava i na kulturi. Kriza je kulture, jer ako ljudi nemaju za kruh prvo će kruh, a kazalište je negdje van toga.

Znači, nema novca ako nisi u sapunici, bez obzira što je možda riječ o kvalitetnoj  glumici koja je na daskama igrala klasike i koja svoje iskustvo prenosi mladima, pout Vas?

Osobno volim raditi s klincima i uvijek sam to radila, uvijek sam vodila dramske skupine, a onda mi se 2007. godine ukazala prilika da budem i na Umjetničkoj akademiji u Osijeku što sam naravno objeručke prihvatila. To je nešto što me pokreće i na svu ovu krizu i sve loše, s tim mladima to zaboravim. Naravno da tu realnost živimo, ta radna mjesta koja čekaju ili ne čekaju mlade glumce u današnjoj situaciji, sve je to teško. Ali ne crnim im situaciju, jer će crnoga dovoljno i sami vidjeti. Te sapunice koje se snimaju i serije i ono malo, nažalost, filmova koje imamo – ma glumac treba proći sve. I serije i sapunice, i filmove jer kazalište je drugi medij i kazalište je nešto sasvim drugo. Netko se nađe u tome, a netko se opredijeli za snimanje serija i sapunica. Kod nas je jedna situacija koja je takva – nas je u principu relativno malo, a opet nas ima dosta. Dogodi se, što se tiče malih ekrana, televizije da se jedni te isti ljudi vrte i to je druga stana priče, vezano za produkciju. Morali bi biti malo otvoreniji i pratiti i druge gradove i scene, osim Zagreba. Tu su i Split, Šibenik, Virovitica, Varaždin i ostali… Trebalo bi uzimati i razmijenjivati nova lica, no to je doista druga problematika.

Puno ste igrali s Robertom Ugrinom, sada igrate Vjenčani list, koliko partner na sceni znači, to poznavanje i suradnja?

Mi znamo reći u kazalištu – točna podjela je 70 posto posla. Redatelju i nama. Robi i ja se znamo kroz nekoliko projekata, točno znam kako dišemo, to je jedan  odnos uspostavljen gdje si možemo reći puno toga jer se poznajemo, sve je olakšano. Mladu Mirnu Medaković sam sad upoznala, odmah smo “kliknule”, dečke, Ivana Vukelića sam znala od prije, a Grčića sam sad upoznala a tu je i Ančica koja se s nama izvrsno uklopila, znači to je jedna ekipa, mala, složna. S Damirom Mađarićem također se znam, znamo se kao osobe, tko kako radi, znamo se karakterno i znamo na koji način nešto odraditi. Nema perioda upoznavanja, početničkih komunikacijskih nesporauma jer se već poznajemo i sve ide vrlo brzo i uigrano.

Kao pedagog i glumac, osoba ste koja razumije i scenu i ono izvan scene. Kako u male sredine poput Požege, Vinkovaca, dovesti dio onog što  se događa u “metropoli” u Zagrebu? Ponekad imamo utisak da smo gotovo getoizirani i prislino “provincijalizirani”.  Kako se vama čini, ima li rješenja?

Ne znam, sve se vrti oko novaca, i onda su ta gostovanja vrlo teška za dovesti. U Osijeku smo znali imati vrijedna gostovanja ali predstave su skupe i mislim da je osnovni razlog novac i to je jedini problem. I vaše Gradsko kazalište kada bi imalo više sredstava na raspolaganju, imalo bi prostora dovoditi gostovanja, raditi nove produkcije. Dobre su koprodukcije, razmjene i čini mi se da bi to bio dobar način i rješenje za manje sredine.

Glumica ste u najboljioj kreativnoj snazi, gdje se vidite za recimo, pet godina?

Još uvijek se vidim na sceni, vidim se na Akademiji s djecom, ako pitate imam li želju za nekakvim komadom – nemam. Cilj mi je kao i svim glumcima igrati dobar tekst s dobrim kolegama i redateljem i napraviti predstavu koja će igrati više od tri puta.

Znači, nema neke uloge iz snova?

Ma ne, ali recimo nisam nikada igrala antiku što bih htjela, nekav antički komad…

TEKST: Sanja Pok   FOTO: Sanja Pok

Slavonski © - 2014 - sva prava pridržana
izrada stranice : exdizajn