TAMBURAŠI RUBATO – Bend koji svira "po osjećaju" | Slavonski.hr

TAMBURAŠI RUBATO – Bend koji svira “po osjećaju”

Datum objave: 25. 10. 2017. | Kategorija: Razgovori

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Iza njih je službenih pet godina u bendu, ali i život s glazbom od malih nogu. Uz gaže i svirke po svadbama, nastupe na festivalima i pripremu nosača zvuka s novim autorskim pjesmama, ovih su dana predstavili i novi spot. Tko su i zašto tamburaška glazba nije jedina koja „ u srce dira“, razgovaramo s Tamburašima RUBATO.

Tko sve stoji iza imena TS RUBATO?
Službeno, ime benda je „Tamburaši Rubato“. Šesteročlana je to ekipa glazbenika i zanesenjaka, ljudi koje međusobno povezuje ljubav prema glazbi i muziciranju općenito. To su: Zvonko Kvesić (vokal i čelo), Davorin Lalić (vokal i kontra/bugarija), Danijel Bjelobrk (basprim 1), Marko Piletić (basprim 2), Zlatko Galik (prim) i Matija Potnar (bas).

Od kud ime, i što je zapravo Rubato?
Ime je odabrano upravo u skladu sa značenjem pojma „rubato“. Naziv je to za slobodni glazbeni stil u kojem niste ograničeni taktom, mjerom, ako, baš, hoćete, određenim „kalupom“ , nego svirate „po osjećaju“, slušajući jedni druge, naravno. Učinilo nam se to kao dobra ideja vodilja za zajednički rad , a nekako je i ljepše i ispunjenije javnosti to stalno ponavljati i objašnjavati , jer često nas to pitaju.

Zašto i kako tambura? Iz strogo lokal patriotskih razloga ili? I što to ima tamburaška glazba, a što, očito nemaju drugi glazbeni žanrovi, što toliko u srce dira?
Naša glazbena priča je počela u osnovnoškolskim tamburaškim orkestrima, a nastavila se po lokalnim KUD-ovima. Nema tu nekog velikog utjecaja lokalpatriotizma. Dobro, možda malo, ali nije presudno. Jer, primarna je ,prije svega, bila ljubav prema glazbi. Na tom smo putu, uz strukturirani rad, uzeli što nam je bilo ponuđeno, a nadgradnja je došla kao posljedica i rezultat vremena i uloženog napora. Kada je, pak, riječ o „diranju u srce“ ili onom što ima tambura, a nemaju drugi instrumenti, mislim da bi nešto slično mogli reći i za svaku vrstu glazbe. Caka je, vjerojatno u tome, da je čovjek koji sluša tamburašku glazbu (moram ovdje napomenuti- isključivo bez ozvučenja) u tom trenutku ranjiviji, osjetljiviji, uvjeren kako se tambura obraća upravo njemu. U svakom slučaju, o tome bi se dalo pričati iz različitih uglova i gledišta-psiholoških, socijalnih, ekonomskih, ali zaključka ne bi bilo. Jer ta priča već dugo traje. Neka je, stoga, svatko osjeti i proživi upravo onako kako želi.

Od kada svirate, što sve svirate, gdje svirate? Nastupi, planovi….
Bend postoji od 2012. godine, iako svaki od nas s glazbom živi  od malih nogu, pa izračunajte koliko je to godina. Sviramo svugdje gdje nas pozovu i gdje misle da smo upravo mi oni koji mogu napraviti dobar ugođaj, gdje ima željnih dobrog muziciranja i provoda, bilo da je riječ o svatovima, klupskim gažama ili privatnim svirkama…, jer uvijek se netko ženi, udaje, rađa, diplomira, pričešćuje, razvodi… Kako smo ove godine nastupali po svim važnijim tamburaškim festivalima, od Županje i Pitomače do Kaptola i Požege, tim putem želimo nastaviti i dalje i publici predstavljati nove pjesme. U planu je i nastavak suradnje s eminentnim autorima tamburaške glazbe i glazbe općenito,  jer polako pripremamo i CD novih autorskih pjesama za koji je više od polovice materijala već napravljeno. I to je tek dio planova, jer materijala ima i za još jedan nosač zvuka, ali, o tom potom. Dovoljno je reći kako će to biti ugodno zvučno iznenađenje, ali i kako ćete sve potrebno saznati na vrijeme. Nova je i pjesma „Prijatelju novi“, koju smo, ovih dana, predstavili lokalnim medijima i čiji je spot premijerno prikazan i na CMC televiziji. Riječ je glazbenoj suradnji s Vladom Bašićem, glazbenikom s kojim smo, susrećući se po raznim festivalima, kliknuli na prvu, i uz čije ćemo pomoć, sigurni smo, doći do što šireg kruga slušatelja. Jesmo li uspjeli ili ne, provjerite na kraju razgovora.

Može li se u Hrvatskoj živjeti od glazbe?
Može, ali i ne može. Ovisi o potrebama, načinu života, utjecajima…protumačite to kako želite. Nama ide dobro…

TEKST: Simonida Tarbuk     FOTO: D.Pok

Slavonski © - 2014 - sva prava pridržana
izrada stranice : exdizajn