RAZGOVOR SA ŽELJKOM BALOGOM – ART kino u gradu bez kina, traje i prikazuje već 26 godina | Slavonski.hr

RAZGOVOR SA ŽELJKOM BALOGOM – ART kino u gradu bez kina, traje i prikazuje već 26 godina

Datum objave: 10. 2. 2019. | Kategorija: Razgovori

POŽEGA – Art kino Požega, kultni projekt zaljubljenika u film okupljenih u Udrugu GFR Film Video Požega, zakoračio je u 26 godinu prikazivanja i to recentnih filmskih sadržaja vrhunske umjetničke kvalitete. O priči koja je jedinstvena ne samo u gradu koji je bez “pravog” kina punih 20 godina, već i izvan požeških okvira, razgovarali smo s predsjednikom Udruge GFR Film Video Požega Željkom Balogom.

Art kino već 26 godina hrani potrebe i ukus požeških filmofila. I kino i njegove posjetitelje moramo primijetiti, odlikuje poštovanja vrijedna ustrajnost. Kako je sve počelo?
Sve počinje s Kino klubom Gimnazija koji je osnovan 1973. i u početku je imao razvijeniju prikazivačku djelatnost nego samo snimanje filmova. Lako za objasniti! U Gimnaziji su bili neki 16-milimetarski projektori, mogli su se nabaviti filmovi, u to vrijeme moglo se i prikazati i od tuda seže aktivnost prikazivanja filmova. Tako da smo mi u 21 godinu, 1994. po Zakonu o udrugama osnovali smo Udrugu GFR Film video i te godine krenuli smo s Art kinom. Prikazivalo se u Gimnaziji, u gradskoj knjižnici, u razgovoru s ljudima koji bi film htjeli pogledati odabirali smo i filmove. Mladima je to bilo zanimljivo, dođu pogledaju besplatno kvalitetne filmove. Tako smo mi te 1994. godine krenuli u tadašnjem SPOK-u s programima Art kina i opredjeljenje je bilo da prikazujemo filmove koji inače nisu dostupni građanstvu. U to vrijeme još je u Požegi bilo kino, zadnja kino-predstava bila je 1. svibnja 1999. godine, a mi smo krenuli s ovim našim programom. Uz prostor SPOK-a, kada je tamo krenulo preuređenje, premjestili smo se u Gradski vinski podrum što je bila zgodna kombinacija jer se nakon projekcija dugo ostajalo razgovarati i družiti uz dobra vina. Uvijek je to bilo jedno višesatno ugodno druženje. Onda je i podrum zatvoren pa smo se mi preselili u prostor sadašnjeg Studentskog kluba i tu smo jedno vrijeme prikazivali filmove, a potom smo igrom slučaja, pronašli mjesto u Grginom dolu. I tu smo krenuli s redovitim projekcijama, jer u prijašnjim prostorima raspored projekcija nije ovisio o nama već o okolnostima. No, nakupila se lijepa brojka. I prije Art kina imali smo već između 250 i 300 projekcija, a sada vodimo precizno pa imamo 180 projekcija u ovih 26 godina. Zadnjih godina redovno imamo minimalno 12 projekcija jer krenemo već u siječnju, uz mali prekid u vrijeme Festivala jednominutnih filmova.

Nije teško znati kako dolazite do filmova jer sigurno kao udruga GFR Film Video koja organizira i jedinstveni filmski festival, imate dobru mrežu kontakata. No, kako odabrati filmove?
Idemo modelom da bude igrana varijanta, pa dokumentarna, pa opet igrana. Osobnim kontaktima, istraživanjem po internetu, biramo i dolazimo do filmova. Ovih dana trebali bi dobiti primjerice potvrdu od Španjolskog veleposlanstva u Hrvatskoj, jako mi je drago da ćemo uspostaviti tu suradnju jer oni potpuno besplatno daju filmove. Sličnu suradnju već smo imali i s Poljskim veleposlanstvom. Španjolsko veleposlanstvo ima katalog iz kojeg se može izabrati i u dogovoru izabrali smo određen broj filmova, prevest ćemo ih i prikazati požeškoj publici. Riječ je o igranim dugometražnim filmovima pa ćemo nastojati pronaći neku malo veću dvoranu od naših prostorija jer šteta bi bilo da ih ne vidi veći broj publike. Birali smo filmove koji su, po našem sudu, vrlo kvalitetni i recentni.

Koliko je program Art kina imao utjecaj da Požežani znaju prepoznati dobar, kvalitetan film, koliko ste ustvari “odgojili” filmsku publiku u našem gradu. Mnogi su uz vaš program i odrasli?
Rastu uz nas, da. Uz naš program i Festival jednominutnih filmova. Kada se sjetim prvih festivala i prvih Nagrada publike požeška publika često je birala isključivo požeški film jer se uvijek našao neki autor iz Požege. No, s vremenom, što mi je posebno drago, sve više su se počele poklapati odluke publike s odlukom stručnog žirija. I to je najbolji pokazatelj, potvrda tog utjecaja jer upravo je to publika koja je redovnim dolaženjem na naše projekcije i festivale stekla iskustvo i kvalitetu promišljanja o filmovima. Tako je i s programom Art kina – uvijek nastojimo da to budu filmovi koji će ostaviti neki trag. Ponekad se dogodi da ostavi i nešto snažniji trag. Nedavno je bilo malo “teži” film, odličan ali mračna tema i svi su ostali pod snažnim dojmom uz napomenu “ovo nas je ubilo u pojam”. Ali, tako je to. Ne radimo često kompromise zbog publike i publika to prihvaća. Naša orijentacija su festivalski programi, surađujemo s više festivala gdje je već kvaliteta potvrđena i na kojima stupamo u kontakt direktno s autorima. Član sam žirija na Grand Off-u koji zadnjih godina ima između 3500 do 4000 tisuće prispjelih filmova iz preko 120 zemalja svijeta. Kada se to suzi na 55 filmova koliko članovi žirija trebaju pogledati, to je već dokazana kvaliteta, a mi prikažemo u Art kinu 11 filmova od tih koji su odabrani i nagrađeni. Znači, to je doista vrhunac, najbolje što se može dobiti s tog festivala. Surađujemo i s Udrugom Restart iz Zagreba koja se specijalizirala za dokumentarne filmove tako da su oni mahom distributeri dobrih dokumentarnih filmova i od njih iznajmljujemo filmove. Ponešto ovisi i o financijama. Evo, prošle smo godine humanitarno prikazali komercijalni igrani film “Smisao života jednog psa” za potrebe Udruge za zaštitu životinja Sirus. Dobili smo taj film daleko ispod redovne cijene koju imaju filmovi koji su dio kino repertoara, ali evo i to uspijevamo.

Kakav je plan za 2019. godinu, što nas očekuje?
Za 2019. godinu imamo filmova kao u priči. Uz španjolske igrane filmove, dogovorili smo, u načelu, već šest komada – titlove smo već dobili i morat ćemo se ovih dana prihvatiti prevođenja. Imali smo in memoriam Ivi Gregureviću, film “Čaruga”, prikazali smo intrigantni film iz Sjeverne Koreje “Ljubavnici i despot”, a 14. veljače na Valentino imat ćemo izbor od pet filmova s Grand Off-a pod nazivom “Valentinovo u Art kinu”. Tko dođe pogledati neće zažaliti, sve su to vrlo zanimljivi igrani filmovi, program od 70-tak minuta primjeren temi, a taj program prikazat ćemo i u pleterničkoj knjižnici. Imamo već i četiri igrana filma, najnovije s Grand Off-a za koje ćemo tek odrediti datum, te tri dokumentarna filma o Africi koji donose priče o životu na ulici, o hrani i jednom kongoanskom fenomenu – tamošnjim šminkerima koji godinama štede kako bi se oblačili u skupocjenu odjeću te se pojavljivali kao sušta suprotnost okruženju u kojem žive. Planiramo dovesti i neke filmove s Motovuna, potom Svjetski festival UNICA koji zadnjih godina ima sve bolje filmove.

Koliko je Art kino prepoznato u drugim sredinama, je li nadahnulo možda neke slične projekte?
Nekada je bilo art kino u Zagrebu, u Savskoj ulici no nema ga više. Bilo je još manje od našeg, a kod nas stane 70-tak ljudi. Po stažu smo doista jedinstveni, ali i po nekim drugim stvarima.

Možda po financijskom dijelu priče? Jer, ulaz je uvijek slobodan, što iza toga stoji, kako onda tu stranu podmirujete?
Da, ulaz je slobodan. A iza toga stoji jako puno volonterskog rada članova naše udruge. Jer, osim zadovoljstva istraživanja i gledanja filmova zadovoljstvo nam je i sve ostalo što s tim ide jer inače to ne bi radili. Ali neki dijelovi baš nisu tako ružičasti – kad pritišću primjerice rokovi za prevođenje filmova. Usput mi imamo radionicu za prevođenje za učenike Gimnazije koju ja držim. Procijenio kako to može biti za njih korisno jer se vještine kompetencije koje imaju za državnu maturu, a to je slušanje i čitanje s razumijevanjem, vrlo dobro upravo tako vježbaju. Imamo sada već treću generaciju učenika i oni to odlično prihvaćaju. A tko zna, možda im to bude i kasnije korisno na fakultetima. Znači to je sav taj posao, prevode se i pripremaju filmovi i materijali. A što se financijske potpore tiče – imamo potporu HAVC-a koji nas prati već više godine i povremenu podršku lokalne samouprave. Kako imamo Festival jednominutnog filma velikog obima, primjerice kao prošle godine, teško je iz sredstava koja dobijemo za ukupnu djelatnost naše udruge izdvojiti nešto upravo za Art kino. I onda se snalazimo, jednostavno to je 26 godina čiste ljubavi, i naše i od strane naše publike – prema filmu. Tim više što upravo 2019. godine bilježimo ravno 20 godina kako ne igra “pravo” kino u Požegi. Eto, mislim da smo sve rekli.

TEKST: S. Pok       FOTO: S. Pok

Slavonski © - 2014 - sva prava pridržana
izrada stranice : exdizajn