RAZGOVOR S TAMAROM DESPOT: "Jedino ljubav i entuzijazam mogu napraviti to što ja radim u nogometu, a Ilijana u Požegi" | Slavonski.hr

RAZGOVOR S TAMAROM DESPOT: “Jedino ljubav i entuzijazam mogu napraviti to što ja radim u nogometu, a Ilijana u Požegi”

Datum objave: 21. 6. 2019. | Kategorija: Razgovori

POŽEGA – Tamara Despot je plesačica, profesorica, trenerica, energična žena koja plijeni samopouzdanjem, duhovitošću i elegancijom. U popularnom showu “Ples sa zvijezdama” trenutno ima ulogu članice žirija, a prije nekoliko sezona bila je i mentorica. S Tamarom smo razgovarali u Požegi zahvaljujući plesnoj pedagoginji Ilijani Lončar, jer dvije plesne umjetnice dugogodišnje su prijateljice, a kako doznajemo, Požežanima zajedno pripremaju i pravu plesnu poslasticu. “Jedino upornost, ljubav i entuzijazam mogu napraviti to što ja radim u nogometu, a kolegica Ilijana u Požegi,” kaže nam Tamara.

Plesnu izvrsnost Tamara Despot dokazala je na svjetskom prvenstvu u standardnim i latinoameričkim plesovima, gledatelji su je u nekoliko sezona pratili kao mentoricu u showu “Ples za zvijezdama” u kojem trenutno, uz Dinka Bogdanića, Almiru Osmanović i Nicolasa Quesnoita ima ulogu članice žirija. Kondicijska je trenerica mlađim Dinamovim uzrastima, pri čemu je 2017. godine od strane Udruge kondicijskih trenera proglašena najboljom.

Što vama znači ples, koliko vas je odredio kao osobu?
Ples mi znači sve u životu. Nakon što sam završila svoju plesnu karijeru i dalje mi je to “ispušni ventil”, a kako sam svaki dan u plesnoj dvorani, upravo kroz ples “izbacujem” i svoje emocije i sve što mi se događalo u danu. Apsolutno sam uvjerena kako je ples najbolji način da se čovjek emotivno i karakterno izrazi, nema bolje stvari od plesa. Naravno tko to zna, a mi ljudi iz plesa to znamo!

Uz savršeno plesno umijeće – radite s mladim nogometašima! Ples i nogomet čak i meni laiku zajedno imaju smisla jer i jedno i drugo traže dobro poznavanje vlastitog tijela i vladanje pokretom. No, koliko je doista to dvoje u skladu?
Počela sam raditi u nogometu upravo stoga što sam plesačica. U to vrijeme tražili su nekog tko će raditi na koordinaciji nogometaša. S obzirom na to da radim sa selekcioniranom djecom i s nogometašima koji su na vrhunskoj razini, mogu reći da nema nikakve razlike između nekog tko se bavi plesom na vrhunskom nivou i nekog tko se na takvom nivou bavi nogometom. Uostalom, sve bravure koje nogometaši rade s loptom traže iznimnu koordinaciju, a povrh svega moraš biti i ritmičan da bi nekog u pravom trenutku “predriblao” i dodao loptu. U konačnici, napravila sam svoju karijeru u nogometu zato što sam plesačica i zato što jako dobro razumijem pokret, ali ga razumijem na malo drugačiji način nego što ga razumiju nogometaši. I onda puno brže doprem do njih kroz svoju viziju kako bi se oni trebali kretati na terenu, jer je i kretanje na terenu u nogometu iznimno bitno. Naravno, učinkovito kretanje, ne estetsko kakvo prevladava u plesu, znači kretanje koje skraćuje vrijeme na terenu i daje brzinu. I tu moje plesne tehnike njima pomažu, a uz to, svi dečki s kojima radim vole to raditi – na jedan drugačiji način se kretati, ubrzavati, usporavati, mijenjati smjer i slično.

Kako uspijevate postići autoritet među mladim nogometašima, ipak ste žena u “muškom” sportskom carstvu?
Da, pitanje je na mjestu, ali rođena sam s tim predavačkim i trenerskim talentom. Od malena sam uvijek stajala ispred ljudi i uvijek su me svi slušali. Volim se šaliti da imam “Mišo Kovač” gene – stanem i svi gledaju što god da pričam! Sad bez šale – kada sam na nogometnom terenu onda imam mušku energiju, intonaciju, sve što sam učila na Kineziološkom fakultetu, sve se to spoji u jedno i dobro to izgleda pa sam, bez lažne skromnosti, uspješna po tom pitanju. Čak su me jedne godine naši psiholozi u Dinamu testirali, nivo agresivnosti, motivacija u određenom trenutku.. U odnosu na muške kolege u klubu, u datom trenutku kada su kritične situacije, moj nivo agresivnosti je 20 posto jači od mojih muških kolega. Malo se doduše spustio kada sam bila trudna zbog tih majčinskih osjećaja, ali tu je, pa su tako i testiranja u klubu pokazala da ja mogu s njima izaći na kraj (smijeh). Uz to, imam stav na terenu i boju glasa koja vrlo dobro prolazi u “muškom” svijetu.

Pratimo vas i kao članicu žirija u popularnom showu. Koliko takvi formati populariziraju ples i čine li to na pravi način?
Nisam baš najsretnija kako se ples popularizira zato što je ples popularan onog trenutka kada se dešava taj show i onda svi “polude” za tim, no kada sve završi, nakon mjesec dana kao da ništa nije bilo. Ne znam je li to do ljudi koji rade u plesu, pa ne znaju na koji način iskoristiti pravi trenutak. Ali, definitivno popularizira parovni ples, a za parovni ples trebaš i muškarca i ženu.Mi smo nacija koja nije kao primjerice Slovenci, gdje mame upisuju na plesni tečaj i male dječake da plešu pa se stvaraju plesni parovi. Kod nas je ta plesna scena još uvijek pomalo primitivna, tako da taj plesni show popularizira ples, alijoš uvijek samo s aspekta da djeca gledaju plesačice, gledaju kako su zgodne i kako imaju lijepe plesne haljine. A da se nešto napravi na plesu i s kulturne strane i krene ulagati u takav vid aktivnosti, to je neka druga priča, ipak malo jača od mene i mojih plesnih kolega.

Kako je biti članica u žiriju u kojem je plesni hrvatski vrh – Dinko Bogdanić, Almira Osmanović, Nicolas Quesnoit, vi – sve snažne umjetničke osobnosti?
Bila sam jako počašćena jer to su za mene doista snažna imena. Nicolas je čovjek s kojim sam ja živjela u plesnoj dvorani, jedno vrijeme je bio i moj plesni trener, pa ga doživljavam kao prijatelja u žiriju, a Almira i Dinko su apsolutno za mene autoriteti u plesnom svijetu, posebice u baletu. Stoga mi je bilo vrlo bitno da razvijemo pozitivnu energiju između nas. Jer, u konačnici to je show, zabava, pa što si zanimljiviji u ekipi, to će se snažnije dobra energija projicirati i na plesače i publiku u studiju i pred ekranima. Mislim da smo dobro to odradili.

Svoje pedagoško-plesne sposobnosti testirali ste i kao plesna mentorica na sportašima, popularnom Davoru Gobcu…Što bi preporučili ljudima, mogu li baš svi plesati i zašto je dobro baviti se plesom, baviti se bilo kojom tjelesnom aktivnošću?
Reći ću kao kineziolog da se u zadnjih nekoliko godina Hrvatska približava svjetskom vrhu po pretilosti. Sve je više ljudi oko nas, pogotovo djece u osnovnim i srednjim školama, koji su pretili. A ples bih preporučila i zbog određenih društvenih aspekata. Plesom se bavim cijeli život i svo to vrijeme imala sam partnera uz sebe. Mene je to vrlo dobro usmjerilo. Počela sam plesati s četiri godine, već sa šest godina imala sam partnera. Ophođenje s muškarcima, partnerski odnos, međusobno razumijevanje, sve ono što te u životu kasnije negdje čeka pa stižu i frustracije uslijed toga, s tim sam ja sasvim normalno rasla. Uvijek se zahvaljujem svojim plesnim partnerima jer već sam kao mala djevojčica naučila što znači partnerstvo, povjerenje i kompromis u životu. Mislim da je to odlično i stoga preporučujem majkama da upisuju djecu u plesne škole – i zbog društvene interakcije i zbog rekreacije.

Iz perspektive plesne umjetnice koja djeluje u središtu, u Zagrebu, kako promatrate uspjehe koje postižu entuzijasti u malim sredinama poput naše Ilijana Lončar, koja evo već 20 godina uporno promiče plesnu umjetnost u Požegi?
Pa, ja sam se sada naježila kada ste to spomenuli jer u Zagrebu, kada se spomene Ilijana Lončar, svi kažu – što ta žena radi u Požegi? Mislim da je tu prisutna ogromna količina ljubavi prema poslu i onda u konačnici i moraš biti uspješan. Jer ovaj posao se ne može raditi ako nema ljubavi i ako se samo odrađuje. Na području Slavonije, ne znam radi li itko posao bolje od Ilijane koja je pronašla svoj unutarnji motiv da prelazi barijere i pomiče granice i svjetonazore. To nekako povezujem i s mojom pričom jer kao čovjek iz plesa došla sam u nogometni svijet gdje ne možeš biti ako nisi od 0 do 24 na nogometnom stadionu i ako nisi pronašao taj svoj unutarnji motiv da opstaneš među svim tim ljudima kao plesačica u nogometu. Jedino upornost, ljubav, motivacija i entuzijazam mogu napraviti to što ja radim u nogometu, a moja kolegica Ilijana u Požegi.

Tamara će ove jeseni voditi radionicu društvenih plesova u Požegi

Tamaru ćemo, kako doznajemo od Ilijane, ponovo imati priliku vidjeti u Požegi. I to upravo kako bi nam pružila mogućnost uživanja u skladu i dobrobitima koje nudi parovni ples. ” U sklopu organizacije plesnih seminara i radionica za djecu i za odrasle koje provodi Umjetnička organizacija Plesan radionica Ilijane Lončar, po prvi puta organizirat ćemo radionicu društvenih plesova – standardnih i latino-plesova i to početkom ove jeseni. Upravo za odrasle, za ljude koji u Požegi nisu imali doticaj s društvenim plesom napravit ćemo radionice. Za početak bit će to jedna radionica, a potom ćemo vidjeti kakav će biti interes. Krenut ćemo od opće kulture, kako bi našim sugrađanima dali mogućnost da im upravo vrhunski stručnjak otvori vrata u taj svijet društvenih plesova,” pojasnila nam je Ilijana Lončar. Pa, jeste li za ples?

TEKST: S. Pok      FOTO: S. Pok

Slavonski © - 2014 - sva prava pridržana
izrada stranice : exdizajn