MLADEN BADOVINAC, TBF: "Ne možeš biti nešto drugo nego ono što jesi" | Slavonski.hr

MLADEN BADOVINAC, TBF: „Ne možeš biti nešto drugo nego ono što jesi“

Datum objave: 02. 9. 2018. | Kategorija: Razgovori

NAS

POŽEGA – Dva su desetljeća prošla od kako je splitska ekipa okupljena oko imena The Beat Fleet publici predstavila danas kultni album Ping pong-umjetnost zdravog đira i zauvijek promijenila nacionalnu glazbenu scenu. Nekako baš u to vrijeme, kada su krenule i prve službene svirke, danas jedan od najjačih hrvatskih bendova, po prvi se puta predstavio i Požežanima. Učinili su to ponovno i na ovogodišnjem Aurea Urban festu i oduševili publiku na prepunom Atletskom stadionu. Bio je to povod za razgovor s Mladenom Badovincem, najprepoznatljivijim članom benda.

Baš kao što ste i obećali, TBF je posjetiteljima Aurea Urban festa, priuštio super nabrijan koncert sa set listom sastavljenom od pjesama sa svih dosadašnjih albuma. Pitamo li publiku, bio je to pun pogodak. Kako je bilo vama?
Drago mi je što smo nakon 300 godina ponovno nastupili u Požegi, gradu koji će nam uvijek biti posebno drag, jer, upravo smo tu, u vrijeme kada smo počinjali svirati, imali jedan od prvih koncerata. Riječ je, osim toga, o set listi koju smo, uglavnom svirali „cilo lito“, svojevsrnom presjeku naših 20 godina, sastavljenoj od nekolicine svima dobro poznatih hitova, ali i nekolicine novijih pjesama. Atmosfera je bila sjajna, baš kao i energija koju smo primili i osjetili od publike, a upravo je to glavni razlog zbog kojeg i radimo ovo što radimo  i u tome još uvijek silno guštamo.

Vjerujem kako je iza TBF-a radno ljeto, prepuno dobrih svirki i sjajnih koncerata?
Upravo tako. Bilo je super, sjajno i iznimno radno, toliko da smo se svega dva, tri puta uspjeli okupati, ali nema veze. Radimo ono što nas veseli, ali  i što, srećom, još uvijek veseli i publiku.

Kako na TBF reagiraju Slavonci?
Jako volimo svirati u Slavoniji i ovdje se uvijek sjajno osjećamo. Ekipa je super, odlično reagira na svirke, jer zna što od nas mogu očekivati, uglavnom su to ljudi koji nas prate već 20 godina, a ne padobranci, iako ima i sve više novih klinaca, što nas posebno raduje.

NN

Kada smo već kod Slavonije i u Slavoniji, ne mogu izbjeći pitanje o sličnostima između naše regije i Dalmacije, jer čini mi se kako ih je poprilično?
Puno je sličnosti, osim što su, iz mog iskustva, Slavonci puno ljubazniji. U Dalmaciji se još uvijek nisam uspio naviknuti na onaj moment uletanja u privatni prostor, znaš ono „ s kopačkom u prsi“, što je većini ljudi dolje najnormalnije, dio kulture s kojom se dičimo. Ovdje su ljudi, po tom pitanju puno, puno mekši .

Bez obzira na popularnost, nagrade publike i kritike, prisutnost u radijskom eteru i na top ljestvicama, čini se kako ste se, kao bend, oduvijek nastojali držati rubno, ne dajući se utrpati u mainstream. Je li to smišljeno kao marketinški trik ili?
Ma jok, kakvi smišljeno, jednostavno ne možeš biti nešto drugo nego ono što jesi.

Osim kao predstavnici jedinstvenog, domaćeg hip hopa, nametnuli ste se i kao beskompromisni kritičari zbilje i svega onoga što nas svakodnevno okružuje. Što bi radili i kakve bi stihove i rime stvarali kad kojim slučajem ne bi živjeli ovdje gdje živite? I kako je, zapravo, ovdje?
Nemam pojma, jer nemam kristalnu kuglu, ali znam da ne može biti drugačije nego što je. I, zapravo je ok, obzirom da na planeti ima toliko ljudi kojima je puno puno gore nego nama. Iz te prespektive, ovdje je super, problem je jedino što, čini se, vječno čekamo trenutak kada će ljudi shvatiti kako nam može biti i puno, puno bolje i kako je potrebno da se svi skupa u tome potrudimo i to konačno i napravimo.

Od Ping ponga i onog čuvenog „splitskog stanja uma“ prošla su dva desetljeća. Gdje je TBF danas i koliko je daleko od toga?
A, jooj, ne znam što bi ti rekao, osim da je riječ o trajnom stanju. To ti je neki mentalitetski opis koji se nije niti malo promijenio i koji će, siguran sam, ostati uvijek isti. Ipak, puno je razlika od vremena kada smo počinjali i ovog danas i gotovo je nemoguće raditi usporedbe. Onako na prvu, mogu samo reći kako je prije bilo puno manje resursa, a više kreative, dok je trenutno priča obrnuta.

NNN

Iako je stanje uma ostalo nepromijenjeno, vjerujem kako se, od vaših početaka, puno toga promijenilo na nacionalnoj glazbenoj sceni koja je danas, unatoč ili usprkos kvaliteti, odnosno, nekvaliteti, hiperproduktivna. Čini li se i tebi da je tako?
Pa, bogami i je. Puno se svira, ima svačega i teško je probiti se kroz tu šumu, uspješno u svemu plivati i još biti i prepoznatljiv. Ipak, moram reći kako ima i poprilično kvalitetnih stvari. U vrijeme naših početaka, mogli ste, recimo, bez problema donijeti snimku na radio, jer tada su glazbeni urednici razmišljali svojim glavama i imali mogućnost zaključiti-ovo je super i to ću pustiti bez obzira što je riječ o demo materijalu, što je praksa koja je danas apsolutno iskorijenjena. Na žalost, zbog interneta koji je, posljednjih godina, sve i svugdje, puno je teže isplivati, iako radio, istovremeno, i dalje ima veliki utjecaj kada je riječ o glazbi i kreiranju ukusa širokih masa.Osim toga, čini mi se kako su urednici nekada puno više znali o glazbi ili su joj bar drugačije pristupali, birajući, radeći selekciju zbog koje si imao i daleko žanrovski šarolikiju sliku. Danas je to, da li zbog ogromne količine svega na internetu ili nečega drugoga, nemam pojma, sve jedno te isto, i koliko god je puno lakše izići vanka, u eter, i to mogu učiniti gotovo svi, da bi bili prepoznati i uopće došli do publike, moraju izmišljati svakave kerefeke umjesto da se bave glazbom.

Pada li ti, ipak, na pamet,  netko koga bi, iz te, kako si rekao, ogromne i neprohodne šume, vrijedilo izdvojiti, tko ti je zapeo za uho?
Itekako ih ima. Recimo- Valentino Bošković, pa Porto Morto, pa… ne mogu se sad više nikoga sjetiti, ali ima, ima sjajnih novih stvari.

Osim spomenutih, što još sluša TBF, onako privatno, za sebe ili na putu?
Na putu najčešće slušamo drugi program Hrvatskog radija, zbog vijesti na cesti, iako u kombiju uglavnom spavamo, pokušavajući se odmoriti do slijedeće svirke.

Kraj ljeta uglavnom označava i kraj udarnog, radnog tempa. Što TBF planira narednih mjeseci?
Imamo sreću što će nam se ljeto ove godine značajno produljiti i na deveti, pa i na deseti misec, jer, nakupilo se svirki. Doduše, sve će biti u malo manjoj brzini, lakšim tempom, pa ćemo imati i vremena za odmor, što će nam jako dobro doći jer planiramo početi raditi i na novim stvarima. Ideja je bila krenuti s tim i ranije, zapravo smo i počeli prije ljeta, pa onda zbog svirki stali, jer jedno s drugim nije išlo. U svakom slučaju, bit ćemo manje na cesti, s više mogućnosti da se onako u komadu, naspavamo i bacimo na „kreativu“.

TEKST: Simonida Tarbuk      FOTO: Dorian Pok

Slavonski © - 2014 - sva prava pridržana
izrada stranice : exdizajn