RAZGOVOR S DANIELOM MAJEROM – Iako mu je odnedavno 30 godina, politikom se "bavi" više od pola života | Slavonski.hr

RAZGOVOR S DANIELOM MAJEROM – Iako mu je odnedavno 30 godina, politikom se „bavi“ više od pola života

Datum objave: 12. 8. 2018. | Kategorija: Razgovori

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

POŽEGA – Povodom Međunarodnog dana mladih, razgovarali smo s najaktivnijim mladim požeškim političarom, koji zapravo više nije „mladi“, ali ostaje političar.Iako mu je 30 godina, politikom se bavi više od pola života. Riječ je o predsjedniku županijskog HSLS-a, županijskom vijećniku, pravniku Danielu Majeru.

Kada i kako ste se počeli baviti politikom i kako je to izgledalo do današnjeg dana?
Politika me zainteresirala u 5. razredu osnovne. To je vrijeme smrti predsjednika dr. Franje Tuđmana, izbora 03. siječnja i predsjedničkih izbora. Tih dana nitko nije mogao ne primijetiti politiku pa eto niti djeca. Pred kraj osnovne škole krenuo sam na sastanke mladeži HDZ-a i sa 16 se upisao u HDZ. Postao sam i potpredsjednik gradske mladeži. 2008. godine htio sam biti predsjednik mladeži, ali onemogućena mi je kandidatura, a zbog izražavanja nezadovoljstva, postao sam u HDZ-u persona non grata. Osim buntovništva, grijeh mi je bio druženje s istaknutim članovima drugih stranaka. Nekoliko dana prije lokalnih izbora 2009. godine, iako sam znao da će HDZ osvojiti Županiju, vratio sam člansku iskaznicu g. Šoliću i upisao sam se u HSLS. Postao sam predsjednik županijske mladeži i tadašnji predsjednik nacionalnog MHL-a, Dario Hrebak (sada gradonačelnik Bjelovara), me odmah pozvao u predsjedništvo. Požeški HSLS imao je tada najaktivniju mladež u gradu i u stranci. Nažalost, u posljednjih 9 godina od 30-ak aktivnih članova mladeži, nitko nije ostao, jer su otišli raditi, od Zagreba i Njemačke, preko Irske, sve do New Yorka. Kad je stranku napustio Nino Smolčić, preuzeo sam vođenje županijskog HSLS-a… U Požegi je uvijek bilo birača koji su za liberalno-građansku opciju. Pokazali su to i zadnji lokalni izbori te zbog toga nisam i neću napustiti najstariju političku stranku, u kojoj 99% članova u politiku vode ideali i ideje, a ne populizam i borba za foteljama.

Kažete da ste u HDZ-u postali nepoželjna osoba, a sada surađujete s HDZ-om na svim razinama; nije li to pomalo licemjerno?
Svaku stranku čine ljudi. Vjerojatno 95% članova HDZ-a nije imalo ništa protiv mene. Međutim, netko nije htio da budu dva kandidata za predsjednika mladeži; „zbog mira u stranci“ (čitaj: da prođe njegov kandidat). Iz medija ne zaključujem tko je kakva osoba, nego iz onoga što i kako čovjek radi. Gospodinu Luciću mnogi svašta spočitavaju, ali iz onoga što radi, zaključio sam da je njegovo djelovanje vezano, prije svega, za razvoj županije, a posebno Pleternice. Župan Tomašević u 4 godine prepolovio je proračunski manjak. Naravno da smo županu prošle godine dali potporu, kao i velika većina građana, a to je slučaj i danas. U Požegi HSLS nikada nije podržavao HDZ. Kao što sam prethodno rekao, u Županiji podršku ima Tomašević (koji više i nije HDZ), a u državi podršku HSLS-a ima Andrej Plenković, a ta podrška nije bezuvjetna. Dakle, HDZ kao stranka, nema moju podršku, ali ju imaju pojedinci. Stranke nisu ništa drugo doli zajednice ljudi koji bi trebali imati isti program; ali kako programa nema sve ostaje na pojedincima. Pojedince nekada vlast pokvari, što je i najčešći slučaj, ali ima iznimaka.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tko bi bio iznimka?
Nino Smolčić je isti „dečko“ kakav je bio i prije ulaska u politiku, iako on, zapravo nije dobio povjerenje da bude gradonačelnik, a mjesto predsjednika Vijeća možda nije toliko „visoko“ da bi ga pokvarilo. Tu su i „naš Lojza“ i dožupan Jakopović kojima, iako dužnosnici, nije teško sjesti na traktor i raditi u poljoprivredi, što nije nimalo lako. Tu su naravno i gradonačelnice gđa. Blažević i gđa. Jozić, te izvan naše županije načelnik Rešetara Zlatko Aga i gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak, koji je u samo godinu dana mandata pokazao kakav političar treba biti i što treba raditi.

Što Vas najviše smeta kod političara?
Sujeta i demagogija. Smatram kako svaki političar treba biti spreman na kritiku i ne shvaćati je osobno. Nitko nije najpametniji i da zna sve.
Samo sam Nini Smolčiću mogao reći kako se ne slažem s njima i nikada to nije zamjerio, štoviše, raspravljao bi pa i priznao ako sam bio u pravu. Župan Tomašević voljan je saslušati sve dobre prijedloge. Nažalost, dojma sam, kako nema mnogo građana, političara pa i vijećnika koji mu dođu s konkretnim idejama. Većina političara su demagozi; neki imaju i časne namjere, ali kako ja ne bi bio dobar kirurg, tako ni oni nisu dobri političari.

Više zapravo niste mlada osoba, ali što možete poručiti mladima i trebaju li se uključiti u politiku?
Prije svega, da im uzori trebaju biti Šuker, Modrić, Lovren i njima slični, a ne kojekakvi Mesići, Josipovići, Plenkovići, da ne kažem Bajići, Cvitani…
Nikako ne bi trebali vjerovati svemu što u medijima saznaju, jer mediji uglavnom samo prenose ono što netko kaže ili prikaže, a neke novinare vrlo često vode i osjećaji pa i oni poput zavisti i ljubomore. Također, malo je novinara koji imaju potrebna znanja da bi nešto znali prepoznati kao činjenicu, a u današnje vrijeme i nemaju vremena za provjeravanje informacija. No, za mlade je najvažnije,da se društveno angažiraju. Čovjek je po prirodi društveno biće i postoji potreba da se bavi društvom. Politika je časno zanimanje, ako se politikom bave SPOSOBNI ljudi. Politika nije ono što se kroz medije pokazuje! Politika su IDEJE za dobrobit zajednice. To može biti i skupljanje peticije za rekonstrukcijom nogostupa ili ulice. Savjeti mladih su prilika da se uključe u društveni život. Niti jedan (grado)načelnik/župan, ma koliko autoritativan bio, neće odbiti dobar prijedlog. Ako su ideje dobre, uvijek će biti podržane. Zato mladi, slobodno dajte svoje prijedloge! Konkretne, naravno! – Na mladima svijet ostaje, iskoristite to!

TEKST: Slavonski.hr      FOTO: Slavonski.hr

Slavonski © - 2014 - sva prava pridržana
izrada stranice : exdizajn