MATEJ PREDOJEVIĆ PETRIĆ, APSOLVENT PJEVANJA NA MUZIČKOJ AKADEMIJI U ZAGREBU: Nema ništa ljepše na svijetu nego živjeti, studirati i baviti se onim što volite | Slavonski.hr


MATEJ PREDOJEVIĆ PETRIĆ, APSOLVENT PJEVANJA NA MUZIČKOJ AKADEMIJI U ZAGREBU: Nema ništa ljepše na svijetu nego živjeti, studirati i baviti se onim što volite

Datum objave: 21. 7. 2018. | Kategorija: Razgovori

dwcko

NOVA GRADIŠKA – Vrijeme je upisnih groznica i velikih životnih odluka. Studirati ili ne i što, uopće, upisati? Voditi se srcem ili razumom? Za Novogradiščanina Mateja Predojevića Petrića, danas apsolventa Muzičke akademije, tenora s „ debijem“ u operi „Norma”, dileme nije bilo, jer važno je raditi ono što voliš i živjeti svoj san.

Za početak-tko je Matej Predojević Petrić?
Matej je student integriranog prijediplomskog i diplomskog studija pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu , tenor, od jeseni aposlovent završne, pete godine , osnivač i vokal u vlastitom glazbenom kvartetu- ja i trio- i mentor i predavač pjevanja u suvremenoj glazbenoj školi Mikrofon star Zagreb, jedinstvenoj vokalnoj radionici koja uči pjevati ali i svirati.

Tvoj put do studenta Muzičke akademije nije bio ni malo jednostavan i uobičajen?
Upravo tako –sasvim specifično, jer akademiju sam upisao bez osnovne i srednje glazbene škole. Nakon završene Opće gimnazije u Novoj Gradiški dvoumio sam se kako i što dalje. Nakon kratkoga studiranja ekonomije skužio sam da je glazba moj jedini i pravi put. U početku sam imao ideju upisati glazbenu pedagogiju na muzičkoj akademiji odnosno završiti za profesora glazbenog odgoja i onako, sa strane, za osobni gušt, imati bend. Studij pjevanja u to vrijeme nije dolazio u obzir jer sam bio poprilično uvjeren da je to nemoguće i to iz više razloga. Prije svega, na pjevanje se godišnje prima samo pet novih studenata, nemam nikakvu formalnu glazbenu obrazovnu podlogu i na kraju, ili na početku, nisam se ni usudio pomisliti da sam toliko dobar, niti povjerovati da je tako što uopće moguće. U takvim okolnostima, u jednoj privatnoj glazbenoj školi počeo sam pripremati solfeggio i klavir, s nakanom da upišem glazbenu pedagogiju na 8.odsjeku na muzičkoj akademiji , uz satove pjevanja , čisto radi brušenja tehnike. I vidi slučajnosti- prof. Ivana Garaj Korpar i prof.Sanja Parmać (sadašnja kolegica i ravnateljica u privatnoj školi pjevanja Mikrofon star Zagreb) prepoznali su u meni nešto zbog čega su me proslijedili akademskim profesorima pjevanja. Jedan od njih, profesor Stojanov, bio je presudna figura koja mi je ulila vjeru, u trenutku dok su svi oko mene bili krajnje skeptični . Godinu dana kasnije, „upao“ sam na Muzičku akademiju u Puli , na poziv naše slavne primadone Dunje Vejzović , u njenu klasu, a onda se, nakon prve dvije godine, prebacio u Zagreb gdje sam, od jeseni, službeno – student 5.godine. Uz profesora Stojanova i primadonu Vejzović, sve ovo ne bih uspio izvesti bez majke Ivane, jer, u trenucima kada se moj san o upisu na akademiju bez glazbenog obrazovanja, bez pjevačke tehnike, isključivo uz sirovi neukoroćeni glas i ogromnu volju, svima činio smješnim, ona mi je pomogla vjerovati u čudo.

mpp3

Kako izgleda živjeti pjevajući, učiti glazbu i školovati se za profesionalnog glazbenika? Koje i kakve sve kolegije slušaju studenti akademije?
Kad sanjate snove i oni vam se ostvare i onda te snove počnete živjeti, nema ništa ljepše u životu. Kad je tako bilo teško i mukotrpno stostruko je slađe. Nema ničega ljepšega na svijetu nego živjeti , studirati i baviti se onim što volite. Tada život postaje san kojeg živite. Kako izgleda studirati pjevanje i što se tu, uopće, ima studirati, šira javnost baš i ne zna dovoljno. Jer, pjevanje prati korepeticija (klavirska pratnja) , tu su i povijest glazbe , jezici : talijanski , njemački , francuski ,ruski , engleski –jer bez znanja jezika nema ni poznavanja libreta, a onda ni opera ni uloga, pa klavir , harmonija , glazbeni oblici i stilovi , solfeggio , zbor , komorna glazba , gluma , scenski pokret , poznavanje vokalne literature , metodika i praksa nastave pjevanja …uglavnom, sasvim ozbljan i zahtjevan studij na kojem, itekako, treba pun raditi.

Koliku ulogu u čitavoj priči ima talent, a koliko rad i što, zapravo, čini razliku između školovanog glazbenika i onog bez formalnog obrazovanja, poput, recimo, pjevača na estradi?
Talent igra veliku ulogu. Neću o omjerima, jer ne postoji prava ili kriva formula za omjer rada i talenta, riječ je o individualnoj mjeri. Osim toga, za uspjeh u ovom poslu potrebno je i puno drugih faktora. Sreća, pitanje pravog trenutka, pravog poteza, pa prave mentalne i psihičke snage, jer, ukoliko si osjetljiv na ne- blagonaklone komentare, ili si, recimo, vrhunski interpret u 4 zida koji se raspada na koncertu, ovaj posao definitivno nije za tebe. Kada je, pak, riječ o razlici između pjevača na estradi i glazbenika s diplomom Muzičke akademije, riječ je tek, ili ne baš tek, o formalnom obrazovanju, jer, i među jednima i među drugima, ima i onih s manje i onih s više talenta, pa i na estradi kvalitetnijih od akademaca, ali i obrnuto. Tu je i još jedna prilično zanimljiva razlika- dok najveći broj opernih pjevača uglavnom vrlo dobro pjeva sve vrste zabavne, popularne glazbe, zabavnjaci koji se okušavaju u belcantu, opernoj tehnici, uglavnom zvuče karikaturalno, poput loše imitacije opernih pjevača.

Ljudski je glas fascinantan instrument iz kojeg se najbolje iščitavaju sva naša stanja i raspoloženja. Koliko je pjevaču važno poznavati anatomiju i vlastite mogućnosti i kako se uopće trenira glas, kako priprema za nastup, a kako čuva?
Ljudski glas je najkompleksniji glazbeni instrument na svijetu, čemu u prilog govori i činjenica kako se puknute žice na gudalu mogu zamijeniti novima, dok pjevač ima samo dvije, nezamjenjive glasnice. Zbog svega je toga paziti na glas iznimno zahtjevno, ali i potrebno dobro ga poznavati, jer niti jedan glazbenik nije toliko ujedinjen i povezan sa svojim instrumentom poput pjevača. Tvoj glas, svaka izvedba ovisi o tvom trenutnom osjetu i psihofizičkom i duševnom stanju. Dakako, kada si profesionalac, valja znati i zanemariti osjećaje, jer na to si se obvezao ugovorom. Što se tiče čuvanja , nisu potrebna nikakva posebna odricanja , iako bi trebao izbjegavati hladna pića, te prije svega, dovoljno spavati, jer glasnice vole dobar san i život bez cigareta i alkohola. To, dakako, ne znači da, u posebnim prigodama, čaša finog vina ili piva nije dobrodošla?!

Kako glazbenici kod nas dolaze do uloga i koja je tvoja sanjana uloga, ona koju bi volio najviše igrati?
Moram priznati da se mladim opernim pjevačima prilike daju „na kapaljku“ I gotovo je nevjerojatno dobiti ulogu već na Akademiji. Na moju sreću, ja sam tu priliku dobio i ove godine ostvario profesionalni debut na daskama HNK. Ivana plemenitog Zajca u Rijeci, u operi Norma, u kojoj sam pjevao ulogu Vincenza Bellinija. Iako sam prije toga pjevao i u HNK Zagreb , HNK Rijeka , Lisinskom, kao solist u operama i koncertima , Norma je moj prvi projekt koji nije povezan sa akademijom i prvi za koji sam potpisao ugovor sa kazalištem, što predstavlja dodatnu odgovornost ali i ponos i profesionalni uspjeh. Osobno najdraže mi uloge i uloge koje jednog dana želim pjevati , u ovom su trenutku za mladog pjevača još uvijek suviše kompleksne. Iako ih moj glas može iznijeti i izvesti, traže kilometražu u nogama, puno otpjevanih manjih uloga, godine na ramenima i postepeno sazrijevanje.To su, recimo, uloge poput Marija Cavaradosija iz opere Tosca, Puccinija , Calafa iz opere Turandot , Polionea iz Norme , Edgarda iz Lucije Lamemoor , Rodolfa iz La Boheme opere. To je i smjer u kojem bih volio da mi ide karijera , prema rolama koje zahtijevaju lyirico-spinto, a onda, za par godina i čisti spinto tenor. Riječ je o zahtjevnim ulogama koje tenori pjevaju na svome vrhuncu , u 35.toj, pa i kasnije, tako da je preda mnom, prije prkrasnih velikih uloga, još puno vježbanja , rada i truda

mpp5

Već si spomenuo nedavni profesionalni debut na daskama HNK Ivana Plemenitog Zajca u Rijeci. Vjerujem kako je riječ o sasvim posebnom nastupu, ali i sasvim posebnom iskustvu i emocijama?
Kao student 4.godine pjevanja imao sam nevjerojatnu sreću ostvariti profesionalni debut u operi Norma- V. Bellinija u rječkom HNK, i tako, već na samom početku karijere, ostvariti i jedan od profesionalnih snova. Osjećaj je bio fenomenalan, jer, riječ je o projektu na iznimno visokom nivou, s vrhunskim timom ljudi, vrhunskim solistima- strancima koji su već pjevali u najvećim kućama diljem svijeta, poput Metropolitana u New Yorku i Milanske Scale. Pjevati i glumiti s njima na sceni prekrasno je i neprocjenjivo iskustvo, pogotovo doživite li ga već kao student.

Uz, recimo to tako, školsko, fakultetsko pjevanje, dosta si i po gažama. Vjerujem kako je to jedno posve drugačije, intimnije iskustvo? Gdje sve nastupaš, s kim, gdje te možemo vidjeti i čuti tijekom ljeta?
Obzirom da je moja ljubavna priča s glazbom počela sviranjem najprije gitare, a onda i klavira, pjevajući po gažama , nisam ograničen samo na klasičnu glazbu, nego rado izvodim i druge žanrove. Osim toga, nema dobre i loše vrste glazbe, nego samo dobra i kvalitetna ili loša i nekvalitetna skladba, neovisno o žanru, neovisno pjeva li je Jacques Houdek , Toni Cetinski ili Haris. Osim toga, valja reći kako je gaža sasvim drugi feeling , drugačiji posao i potpuno drugi svijet od koncerta klasične glazbe, ali i jedna i druga strana moj su život i izuzetno volim i cijenim i jedno i drugo. Zbog toga je upravo oformljen sastav Matej Predojević Petrić & TRIO, ekipa koja nakon godišnjih odmora, s prvim danima rujna, kreće punom parom raditi. Riječ je, moram priznati, o specifičnom sastavu , projektu na koji sam ponosan , jer sviramo različite žanrove, za različite prigode, po želji onih koji nas angažiraju- od klasike , talijanskih canzona , klape , tamburaških , rocka ,popa pa sve do jazz standarda. Svi smo studenti završne godine muzičke akademije, svi smo u klasici , a također i gažiramo, tako da se jako dobro razumijemo i bez puno problema se možemo šaltati po žanrovima. Sve su to vrhunski glazbenici i dragi kolege- apsolvent violine Leopold Stašić , student također apsolventske godine klavira -Tomislav Parmać , Filip Vincek ,student 5.godine gitare i ja, kao pjevač, vokal. Sviramo na raznim eventima , vjenčanjima , u restoranima , a imat ćemo i koncerte klasične glazbe diljem Hrvatske ,pa i izvan zemlje na kojima ćemo izvoditi napolitanske canzone , poput, svima poznatih i dragih O sole mio , Core n grato , Torna Surriento i sl. Kada je riječ o Slavoniji, za sada znam da ću nastupiti u svom gradu, Novoj Gradiški, u listopadu, na najvećem orguljaškom festivalu u Hrvatskoj – Heferer orguljaškom festivalu u crkvi Svete Terezije, kao solist uz pratnju orgulja.

mpp44

Imao si sreću i priliku nastupiti i s nekolicinom poznatih pop glazbenika koji te uglavnom pjevački jako hvale. Koga od njih cijeniš?
Imao sam priliku surađivati , svirati i pjevati sa nekolicinom naših estradnih umjetnika poput Tonija Cetinskog na čijem sam koncertu bio i gost i koji je vrhunski interpret sa specifičnim vokalnim stilom, Dine Jelusića , Marka Osmanovića (ex. pjevač Divlje Jagode) , Zorana Mišića itd. Sve su to redom vrsni pjevači i bila mi je čast s njima surađivati. Dino mi je također jako dobar prijatelj i pravi muzički znalac i osim vrhunske tehnike u heavy žanru, odličan je i u drugim žanrovima , što je izuzetno rijetko i cijenim to kod pjevača . Spomenuo bih i Tomislava Mužeka , našeg najpoznatijeg tenora svjetske reputacije koji mi također pomaže da se razvijam u pravom smjeru i koji je također vrhunski pjevač i u drugim žanrovima , a ne samo operi , što je malo poznato.

Može li se u Hrvatskoj živjeti i preživjeti od glazbe?
Može, iako to, prije svega,ovisi o tome koliko radiš, koliko se trudiš, ali i koliko si ambiciozan. Tu su i jako važni faktor sreće, pa i snalažljivost, jer, nije isto jeste li član zbora HNK ili HRT-a, solist ili prvak opere, pa su tu onda i razlike u plaći, baš kao što je to i u branšama izvan „umjetničkog svijeta.“

Kakvi su ti poslovni planovi, a kakve želje?
Plan mi je, prije svega, završiti akademiju i steći diplomu magistra glazbe/pjevanja i nastaviti što više koncertirati , a onda polako, ovisno u kom se smjeru stvari budu razvijale, razmisliti o budućnosti. U svakom slučaju, želja mi je biti samostalni umjetnik, takozvani „free lance opera singer“ koji nije vezan za samo jednu opernu kuću ,nego putuje pjevajući za one koji te angažiraju. Uspijem li u tom naumu, volio bih da mi tada Zagreb bude stalno prebivalište, jer ovdje pripadam , a, i moja voljena Slavonija i Nova Gradiška su blizu, pa ću lako i brzo uvijek moći navratiti.

TEKST: Simonida Tarbuk     FOTO: privatni album

Slavonski © - 2014 - sva prava pridržana
izrada stranice : exdizajn