MARIJA TREGER INSTRUKTORICA JOGE: Ne volim stereotipe, u zdravom tijelu je zdrav duh i to je to | Slavonski.hr

MARIJA TREGER INSTRUKTORICA JOGE: Ne volim stereotipe, u zdravom tijelu je zdrav duh i to je to

Datum objave: 09. 11. 2014. | Kategorija: Razgovori

DSC01416

POŽEGA-  Joga je odnedavno i službeno punopravni dio društvenog života Požege. Jedinstveni splet tjelesnih i duhovnih aktivosti kojima možete osvježiti svoju energiju te promijeti pogled na svijet i zbivanja unutar i oko sebe Požežanima je “na dohvat ruke” zahvaljujući entuzijazmu Magdalene Došen i Marije Treger, koje su u Požegi u ulici Eugena Tomića br. 3 otvorile Ekam studio joge. O jogi, vegatarijanstvu, o mitovima i predrasudama, o miru i spokoju, o planovima i željama Ekam ekipe rekla nam je Marija Treger.

Joga je sada službeno ovdje no vježbalo se i prije, zar ne?
Da, joga je u Požegu došla prije tri godine s Magdalenom Došen. Vježbalo se u raznim prostorima, ali bilo je interesa , unatoč svim okolnostima. Magdalena je inicijator svega, a ja sam se kao instruktorica joge jednostavno željelja vratiti kući, dugo sam bila u Zagrebu i uvidjela sam da je ipak Slavonija za mene. Studio je otvoren uz pomoć moje obitelji i sada imamo prostor koji nam omogućava da razmišljamo o brojnim planovima koji neće biti vezani samo uz jogu.

Joga je širok pojam, splet duhovnog i tjelesnog. U Požegi se za sad bazirate na vježbama za tijelo?
Tako je. Nas trenutno zanima ( ne kažem da kroz određeno vremensko razdoblje neće biti drugačije)  taj asana pristup, to je zauzimanje jedne pozicije. To je vježbanje koje je vrlo slično pilatesu, to su vježbe koje smo mnogi  radili i u školi, na gimnastici. Sve je to vrlo slično. Magdalena i ja njegujemo jedan zdravstveni  pristup jer naši instruktori podučavali su nas stilu joge koji ima tri stupnja i prvi se upravo zove – joga zdravlja. To je ono  što nas trenutno zanima- da što više ljudi prođe taj prvi stupanj. Nakon toga ide onaj pomalo akrobatski dio kada se vježbaju vrlo napredne poze, kada je potrebno imati i zdravu kralježnicu i zdrava koljena i snažne mišiće. No, nas sada zanima ovaj prvi dio – da ljudi jednostavno počnu disati! Jer, kad pričamo, kad radimo, ne pazimo da dah normalno teče. On teče mi ne pazimo  teče normalno, stisnemo ga i plitak je. Ove vježbe su osmišljene s jednom uzlaznom putanjom i svaka od njih pomaže otvaranju i širenju prsnog koša.

Čini mi se da su to, bez previše petljanja u one “duhovne dimenzije joge” odlične vježbe za one koji višesatno sjede i za sve koji “zdravo za gotovo” uzimaju kardiovaskularni sustav?
Pa ja čak ne volim sama previše petljati u te “dubine”, nikada i nisam. Studirala sam povijest i hrvatski i volim činjenice, a upravo se kroz povijest može vidjeti koliko je jednostavno manipulirati činjenicama. Tako je i u jogi, na tisuću načina možete pogledati neku situaciju i sve zavisi iz kog kuta gledanja prilazite. Ako želite gledati u tome nešto duhovno, religiozno i sektaški – možete to naći. Ali to možete naći u svim segmentima ljudske zajednice i društvenih aktivnosti.

Ono malo ljudi koje poznajem, a koji se bave jogom , moram primjetiti smireniji su od nas “ostalih”, manje podozrivi i više optimistični. Gotovo bi se reklo da su sretni…
Pa  moramo se vratiti na početak. U zdravom tijelu je zdrav duh i to je to. Gdje god krenuli , ako ste zdravi moći ćete primati  bezbroj informacija i s određene distance sagledati situacije bez osuđivanja. Jer, ako ste sami prošli kroz svoje tijelo i vježbali ga, pokušavali doći u najbanalniju pozu “stoj na glavi” trebat će vam mjeseci dok uđete u tu pozu ako niste dijete od pet godina jer njima je to normalno.  Dakle,  krenete u vježbu i pojavi se tisuću pitanja, pitanje snage, fleksibilnosti, vizualizacije, straha od ozljeda : Kako se ulazi u balans? Zašto to radim? Hoću li imati beneficije od toga? Sve do pitanja – što uopće radim u životu, treba li mi to?  I sad zamislite, kolika onda može biti dobrobit kad ste u stupnju da to radite bez razmišljanja, kad ste samo u pozi, sav krvotok  se slije u glavu, pročiste se svi sedimenti, sve se pročisti i izađe kroz vas. I na neki način, cijeli život vam postane takav – sve su samo situacije kroz koje prolazite.

Što trebaju imati vaši potencijalni vježbači? Treba li potvrda od liječnika da je osoba zdravstveno spremna vježbati ?
Novi vježbači prolaze jedan intervju gdje ih  pitamo imaju li kakve ozljede, piju li kakve medikamente ( zato što određeni medikamenti mogu uzrokovati stanje vašeg balansa, dovoljno je dublje disati i taj medikament vam može izazvati nelagodu). Dakle, moramo znati sve unaprijed, već pri prvom susretu moramo saznati sve. S obzirom da smo istrenirane kao instruktori, ako primjerice kažete da imate povredu meniskusa, znamo da od naših 200 vježbi postoji bar sto koje vi ne smijete raditi, uglavnom nikada se ne vježba napamet. Vježbe su prilagođene vama.

Osim dobre volje, jesu li bitne godine, tjelesna spremnost?
Ne. Meni osobno nekako su najdraži vježbači koji su već “u godinama” zato što su tek sad nakon 40 i više godina shvatili da im treba nešto drugo. Nema baš nekih mjesta gdje mogu puno saznati o svom tijelu i vrlo su mi dragi jer ih sve zanima, ne ustručavaju se pitati, imaju tisuću pitanja i uvijek će propitati i sve  što kažete. Oni sve žele  znati iako imaju izvrsno iskustvo iz onog što su u životu prošli. Nema granica, svi su dobro došli.

Kako slažete  grupe za vježbanje?
Grupe su složene prema razinama. Imamo zvijezdicu koja označava težinu grupe i ako ima više zvijezdica tamo idu napredniji vježbači ali već iz razgovora s ljudima može im sugerirati u koju grupu mogu ući. Imamo grupu koja se primjerice zove “joga za kralježnicu” ili ” joga  Pranayama – sustav kontrolirnog disanja i slično. Početnici mogu uzeti lakše smjerove, a imamo i naprednije satove.

DSC01418

Razgovarate li sa vježbačima o potrebi pravilne prehrane, naravno, pri tom ne mislim da moraju biti strogi vegetarijanci iako se to često krivo povezuje s jogom?
Doista se vegetarijanstvo krivo povezuje s jogom. Sama sam bila godinama vegetarijanka no kada sam počela vježbati ovu jogu koju sada vodim, bile su snažne vježbe i počela sam ponovo jesti meso – jednostavno nisam imala dovoljno načina i prilike pronaći potrebnu energiju bez mesa. Puno jogija znam koji nisu vegetarijanci to nema nikakve veze- na putu joge, vježbanje vas odvede na određeni put i svatko od nas ima svoje potrebe. Često svojim vježbačima znamo reći – nemojte se lagati, nemojte početi glumiti  jer je nešto nekav trend u svijetu – ne smijemo ovisiti o tome. Ako vas vježbanje odvede na to da ćete jesti šunku dan i noć – u redu, to je potreba vašeg tijela u tom trenutku . Vaše tijelo kad  počnete s vježbom točno zna što treba i to će i zatražiti. Stoga nema potrebe za glumom, samo pratite zahtjeve tijela. Na stranu to što sam ja danas vegetarijanka jer zaista duboko u sebi znam da na želim  nečemu što se kreće nanositi bol a kamoli smrt – to je moj izbor i nema veze s jogom. Svatko ima svoju verziju svijeta.

Rekli ste na početku da osim studija joge, planirate u svom prostoru  i neke druge projekte realizirati. O čemu je riječ?
Imam sreću da mi je kolegica baš  Magdalena Došen koja ima bezbroj projekata.  Evo imala je i taj projekt “Petrarka fest” koji je bio i u Požegi i koji je razvila gotovo od nule, gledala sam kako to radi, pronalazi ljude, organizira… Stoga, događat će se kod nas  puno toga i  sve će biti s tim zdravstvenim i kulturnim predznakom. Imamo puno prijatelja i poznanika iz svijeta kulture, prijatelje koji se bave jogom, a dolaze iz različitih područja – fizioterapije primjerice, pa možemo imati radionicu koja se bavi pokretom, namjeravamo  organizirati nekoliko radionica joge za djecu. To će jednostavno biti igraonica upoznavanja tijela, što se sve može s tijelom jer kad od najranije dobi nauče poštivati svoje tijelo poštivat će više i ljude oko sebe.Uglavnom, planiramo osmisliti zbivanja na način da se svaki vikend nešto događa, osim redovnih termina vježbanja koji su tokom tjedna. Bit će tu puno zanimljivih kreativnih osoba jer kad jednom počnete vježbati jogu dobijete puno energije pa ste spremni za mnogo toga, a  mi imamo mnogo takvih prijatelja. Sama ne mogu biti toliko kreativna osoba  koliko može biti  primjerice, 30 ljudi koji prođu kroz studio.

Dalo bi se zaključiti da vi radite jednu finu, ugodnu jogu, taman za Slavonce – ne moraš biti vegetarijanac, ne moraš puno i teško vježbati ali naučit ćeš disati, naučit ćeš o svom tijelu nove spoznaje i upoznat ćeš puno zanimljivih ljudi?
Pa da. Pravi “ćušpajz”, kako se to kaže(smijeh). Ne volim nikakve stereotipe, naučila sam primati što više spoznaja.Kabalisti govore kako je čovjek posuda koja prima – onda ono što mi trebamo raditi jest upravo to  – da ta posuda može primati, ne zadržavaj u sebi, ne potiskuj, budi uvijek otvoren da možeš primati. Neka dođe, samo neka dođe(smijeh).

TEKST: Sanja Pok       FOTO: Sanja Pok

Slavonski © - 2014 - sva prava pridržana
izrada stranice : exdizajn