JEDNE I JEDINE GARAVUŠE – Od "malih cura iz Kutjeva" do poznatih tamburašica bez premca | Slavonski.hr

JEDNE I JEDINE GARAVUŠE – Od “malih cura iz Kutjeva” do poznatih tamburašica bez premca

Datum objave: 01. 7. 2016. | Kategorija: Razgovori

garava n

KUTJEVO – Tamburaški sastav Garavuše jedna je od kutjevačkih posebnosti. Prestolnica plemenite vinske kapljice ponosna je i na svoje djevojke tamburašice koje u istom sastavu već 12 godina svojim glazbenim umijećem oduševljavaju publiku diljem Hrvatske ali i svijeta. O Garavušama, ravnopravnosti među tamburašima, lijepim uspomenama i još ljepšim postignućima više nam je rekla jedna od Garavuša glavni vokal i bastistica Ivana Ketović Marjanović.

Tko su Garavuše ?
U bendu nas ima šest  – Lara Kelemen svira prim, Ana Tunuković svira kontru, Iva Galić svira basprim jedan, Ana Galić svira basprim dva, Anamarija Jurić svira čelo i  ja sviram bas i pjevam glavni vokal. U istom smo sastavu već 12 godina.

Već 12 godina? Kako  to izgleda?
Zvuči  puno i u životu čovjek i u životu jednog sastava. Sretne smo jer evo ljudi u šali znaju komentirati kako je teško dvije žene spojiti da se dogovore oko neke stvari, a kamoli šest i to otrlike godine, ali evo mi smo uspjele. Kada smo počele svirati bile smo jedini ženski tamubraški sastav, danas ih već ima nekoliko, ali teško da će neki od njih baš toliko opstati. Mi smo krenule dosta naivno u tu priču, bile smo klinke u osnovoj školi i nisu ljudi previše od nas očekivali. Govorili su, kad krenete u srednju školu to će se sve raspasti. Onda smo mi završile srednju, pa je došalo vrijeme fakulteta i opet su nam govorili – ma kad vi odete jedna u Zagreb, druga za Osijek ili drugdje, raspast će se i to. A evo nas pet je završilo fakultete, šesta još studira i sviramo i dalje. Dvije članice su se i udale, ali sviramo i dalje.

Očito vam je svima rad u Garavušama “legao na srce”?
Da, priraslo je to srcu i bit će teško jednog dana kada se doista budemo morale oprostiti s tamburom. Ali mi smo razgovarale koliko je prednost što smo djevojke, koliko je to atrakcija, a koliko otegotna okolnost jer planiramo i obitelji, dolazak djece pa ćemo morati napraviti i pauze. No, čim djeca malo odrastu da mogu ostati s bakama i djedovima- Garavuše se ponovo vraćaju na scenu!

Ženski sastav, posebice vaše kvalitete, doista je još uvijek atrakcija. No valjalo je pretpostavljam pobijediti i mnoge predrasude i prepreke?
Da, baš kako sam rekla, mnogi nisu vjerovali da ćemo ostati na sceni tolike godine. Mislili su , curice se zabavljaju, kratko će trajati. Danas, nakon toliko godina, mogu reći da smo ravnopravne s muškim sastavima,  sa svima se ravnopravno družimo i poslovno i na privatnim feštama. A i publika se navikla da i cure dobro sviraju tambure jer mi baš “muški” odradimo tu svirku cijelu večer, nosimo i razglas, spremamo stvari i  budemo do sitnih sati, baš kao i svi svirci. Nema razlike.

Koje su najdraže uspomene, nagrade, gaže?
Puno se tog naredalo. U samim počecima prije deset, 11 godina, bio nam je vrhunac karijere nastup na festivalu “Zlatne žice Slavonije”. Do tada smo kao klinke sroditeljima gledale sve te velike poznate sastave – “Najbolje hrvastske tamburaše”, “Gazde”, “Patriu” i druge, dok nismo došle do te faze da i mi sa svojom pjesmom nastupimo na tom festivalu ravno uz bok sa svim tim tamburašima.Danas i dalje nastupamo ravnopravno s njima, a kruna karijere svakako nam je bila 2012. godine kada smo odradile turneju u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Tamo smo odradile 19 koncerata u 19 gradova, četiri u Kanadi i ostatak u Americi, a bile smo  28 dana. Bilo je to stvarno jedno prekrasno iskustvo. Bitni događaji za nas su bili i  2009. godine kada smo izdale svoj prvi album “Uspomena” te 2013. godine kada smo izdale album “Dame biraju”.

img-biografija

Kako vam se čini, kakvo je trenutno stanje u tamburaškoj glazbi?
Garavuše su od samih početaka bile čisto tamburaški sastav. Mi preferiramo taj čisti slavonski zvuk one stare, izvorne pjesme, ali nažalost, danas se to sve manje traži. Danas se traži nekakav prizvuk zabavnog, elektronskog zvuka tako da smo i mi bile primorane nešto mijenjati pa od ove godine imamo bubnjara u bendu. Nismo uspjele pronaći djevojku koja svira bubanj već imamo dečka koji s nama radi, David iz Feričanaca. S njim sviramo od početka 2016. godine jer jednostavno smo bile prisiljene malo promijeniti zvuk jer kad nas ljudi zovu na svirku, pogotovo u lokalima i diskotekama pitaju – imate li bubanj? Dok nismo imale, znali su nam reći – a ništa onda dok ne nabavite. Zaredalo se takvih upita pa smo angažirale bibnjara.

Može li se živjeti od glazbe u Hrvatskoj?
Iskreno, ne znam. Mi se ne bavimo profesionalno glazbom, završile smo fakultet, nas četiri radi, i od toga živimo.Ovo je prvenstveno ljubav, a ponekad se nešto i zaradi . Puno svirki odradile smo humanitarno, a mogu reći da se unazad nekoliko godina situacija promijenila i to nagore, naravno.Prije pet-šest godina bili su bolji uvjeti, bolje svirke, lakše se postigao dogovor s ljudima a sada je to prilično teško. Financijska situacija je jako loša i to se odražava u svim segmentima, teško je pregovarati.

Kakva je sezona 2015/2016 za Garavuše, što vas očekuje u budućnosti?
Očekuje nas puno posla. Nedavno smo nastupile na festivalu u Pitomači sa svojom novom pjesmom koja se zove “Ljeto, ti i ja” tako da ćemo sad narednih mjeseci promovirati tu pjesmu.Možda ćemo i snimiti video spot, a očekuje nas radno ljeto.Možda ćemo uzeti nekoliko dana godišnjeg odmora, ali u kolovozu putujemo dva vikenda na more odraditi koncerte i svakako, nakon što to odradimo na jesen nas čeka ulazak u studio i nadamo se, snimanje ostatka pjesama za treći album Garavuša.

Evo, 12 godina rada, probile ste se na “muškoj” sceni, za vas sada svi znaju. Možda neka poruka budućim ženskim tamburaškim sastavima, što je ono bitno u toj priči?  
Bitno je samo truditi se i raditi i ulagati u sebe. To je stvarno najbitnije. Možda nekada i nisi na prvu siguran dali je to vrijedni, isplati li se , ali evo nakon 12 godina iz mog osobnog iskustva govorim, tu su se izrodila prekrasna prijateljstva za cijeli život, ali i neprocijenjiva iskustva. Za vrijeme srednje škole i fakulteta nas šest provodilo je više vremena zajedno nego s obiteljima kod kuće, tako da smo i danas nerazdvojne i družimo se i privatno jer to nije samo posao, a stekle smo i divna iskustva, doživjele prekrasna putovanja i odradile nezaboravne koncerte što možda, prije 12 godina kada smo kretale nismo ni pomišljale – da će male cure iz Kutjeva proputovati svijet! Stvarno, trud se uvijek isplati!

TEKST: Dorian Pok       FOTO: D. Pok/ Garavuše

Slavonski © - 2014 - sva prava pridržana
izrada stranice : exdizajn