BOŠKO ČAVKA, IZBORNIK DIZAČKE REPREZENTACIJE – Svaki sport donosi brojne dobrobiti, treba mu samo dati priliku | Slavonski.hr

BOŠKO ČAVKA, IZBORNIK DIZAČKE REPREZENTACIJE – Svaki sport donosi brojne dobrobiti, treba mu samo dati priliku

Datum objave: 05. 9. 2019. | Kategorija: Razgovori

POŽEGA – Festivalski dani tijekom Aurea Festa u Požegu su doveli brojna poznata lica, pa smo tako imali priliku sresti izbornika hrvatske dizačke reprezentacije, čovjeka koji je u Hrvatsku doveo i višestrukog šampiona Nikolaja Pešalova, a plodonosne sportske godine proveo je i s našim najuspješnijim tenisačom Goranom Ivaniševićem. Boško Čavka u razgovoru ugodnom, “iz prve ruke” pojasnio nam je blagodati tog autentičnog olimpijskog sporta, ali i značaj sporta općenito za dobrobit cijele nacije.

Boško Čavka izbornik je hrvatske dizačke reprezentacije i trener u Dizačkom klubu Split. Dizanjem se bavim od 1975. godine te iza sebe ima impresivne rezultate. Upravo Čavka u Hrvatsku je doveo iz Bugarske vrhunskog dizača Nikolaja Pešalova koji je osvojio za Hrvatsku zlato u Sidneyu i broncu u Ateni te 14 medalja na europskim i svjetskim prvenstvima.

” Ideja je bila njegovim dovođenjem popularizirati dizanje utega te izaći iz “podruma”, da šira javnost nešto sazna o tome sportu. Danas s vremenskim odmakom, mogu reći kako smo u tome i prilično uspjeli. Nakon Pešalova osvojili smo još devet medalja na raznim prvenstvima – od kadetskog prvenstva Europe do svjetskog juniorskog prvenstva. Imali smo vice prvaka, braću Amara i Ensur Musić koji su poslije Pešalova daleko najveći dizači u povijesti dizanja utega.S tim da su kruna svega prošlogodišnje Mediteranske igre gdje je Amar Musić osvojio zlatnu medalju – to je vrhunski rezultat za naše prilike s obzirom da smo mi praktički amateri. Jer, i dalje država pa i lokalne zajednice ne vode posebnu brigu o tom sportu iako se dosta populariziralo, zahvaljujući, moramo i to kazati i uvozu iz Amerike t.z.v. crossfita, to je jedna inačica dizanja utega pa samo u Splitu imamo oko tisuću ljudi koji se time bave. Nažalost, u mom klubu ih ima možda deset ili 15 koji hoće malo ozbiljnije trenirati, ali kažem i to je dobra reklama za ovaj sport. Talenata ima, i dolaze, ali nažalost zbog takvih uvjeta teško ih je zadržati i napraviti neki veći rezultat. Ja sam imao sreću da sam dobio u ruke dva brata Musića koji su čudo talenti i vrhunski su dečki. Dizanje utega jedan je od najstarijih olimpijskih sportova, Svjetska federacija ima oko 200 članica, Europska oko 50 i vrlo je raširen taj sport, teško je postići rezultate ako niste pravi profesionalac, uostalom kao u svakom sportu,” kaže nam za početak Čavka.

Radili ste i s Goranom Ivaniševićem i s drugim sportašima.Što je temelj za izgradnju vrhunskog sportaša i koliko je tu značajan utjecaj dobrog trenera?
Da, imao sam sreću da sam kao mlad krenuo u taj trenerski posao. Prije toga igrao sam nogomet u nogometnom klub Split te sam zbog ozljede odustao, slučajno sam krenuo s dizanjem utega ali odmah sam iskazao interes da se bavim trenerskim poslom. Već s 24 godine stvorio sam jednog prvaka bivše države i rekordera u uzrastu mlađi kadeti U17 godina, tada je izašao i članak o meni, a Goranova majka pozvala me da radim s njim koji je tada imao 13 godina. Praktički sam ga pratio cijelu njegovu karijeru, nekih 20 godina bio sam s njim, a uz njega, imao sam priliku raditi i s drugim sportašima. Jer, uz gimnastiku, plivanje, dizanje utega je bazični sport, jedna od osnovnih sportova koji je potreban u izgradnji svakog sportaša. Naravno da je trener u cijeloj priči bitan jer ako se nepravilno radi može doći do ozljeda koje cijeli život prate čovjeka.

Kao sportski pedagog pratite li reformu obrazovanja i što bi po vama trebalo učiniti kako bi mladi na kvalitetniji način promatrali blagodati sporta?
Trebalo bi puno više pažnje posvetiti tjelesnoj kulturi, povećati broj sati bar dvostruko. S tjelesnom kulturom na kvalitetan način trebalo bi početi već od vrtićke dobi, djeca ne moraju biti vrhunski sportaši ali trebaju imati naviku kretanja, rekreiranja. Sport kao dio života čovjeka nauči na red, rad, tu je i segment izgradnje socijalnih vještina, stjecanja radnih navika. Nedostatno je koliko su u školama zastupljeni sportski sadržaji, mislim da je to sada dva sata tjelesne kulture. S povećanjem broja sati zaposlilo bi se i više mladih nastavnika tjelesne kulture, postavili bi temelje za razvoj zdravije nacije, a to bi dugoročno ostvarilo znatne uštede i u zdravstvu.

Kakva je financijska situacija i interes sponzora za sportove poput dizanja utega?
Neki sportovi poput nogometa jednostavno su industrija, biznis, u odnosu na sve druge “manje” sportove. Radio sam i s nogometašima, znam njihov proces sazrijevanja i razmišljanja – uglavnom svi maštaju o velikim novcima i transferima. U sportovima poput dizanja utega još uvijek je osnova ljubav prema tom sportu – ako što maštaš, maštaš kako ćeš biti prvak Hrvatske, kako ćeš obarati rekorde. To je ustvari onaj iskonski cilj sporta. Naravno, bilo bi dobro da se od toga može i dobro živjeti, ali kod nas je u većini sportova to još uvijek nemoguće.

Što bi ste poručili mladima, zašto se baviti sportom, bilo kojim?
Prvo, zbog zdravlja. A onda ako već kao dijete uđe u taj svijet, naučit će se i odgovornosti, radu, A sport pruža i životne avanture, mogućnost upoznavanja dobrih ljudi i stvaranja snažnih prijateljstva. Evo da nije bilo sporta ni ja ne bih bio u Požegi s mojim dragim prijateljima obitelji Krešimira Lončara koje sam upoznao upravo preko sporta. Jer i to je dio sporta – putovanja, druženja, razmjena iskustava, sudjelovanje u doživljajima koji traju za cijeli život. Eto, ukratko bih mladima poručio – sport će vam donijeti samo dobro, dajte mu priliku.

TEKST: S. Pok      FOTO: S. Pok

Slavonski © - 2014 - sva prava pridržana
izrada stranice : exdizajn